U Hrvatskoj se zapravo više ne proizvodi mineralno gnojivo. Pored svih izazova za hrvatsku poljoprivredu daljnje povećanje cijena mineralnih gnojiva je zadnje što građani i poljoprivrednici žele, upozorava Hrvatska udruga poslodavaca (HUP).
Troškovi inputa u poljoprivredi glavni su čimbenik određivanja cijene proizvodnje, a mineralno gnojivo je uz energente jedan od najvećih troškova. Prema podacima iz 2022. godine, trošak za gnojiva nosio je 17 % ukupnih troškova proizvodnje u poljoprivredi. To je značajno povećanje u odnosu na 12,2 % u 2019. godini, naglašeno je u HUP-ovom analitičkom prilogu Fokus tjedna. Iz HUP-a upozoravaju da Hrvatska danas de facto više nema proizvodnju mineralnih gnojiva. Gotovo dvadeset godina do 2021. bila je njihov neto izvoznik. Pri tome je maksimum neto izvoza (146 milijuna EUR) postignut 2011. godine.
Od tad se saldo pogoršava te prelazi u crveno. Naime, trgovinska bilanca mineralnim gnojivima u posljednje dvije godine drastično se promijenila. Tako je u 2022. Hrvatska uvezla 342 milijuna eura mineralnih gnojiva (uz deficit od 222 milijuna eura). U 2023. godini je 218 milijuna eura (deficit 164 milijuna eura). U međuvremenu, jedan od vodećih svjetskih proizvođača gnojiva, norveška Yara Intl, zaustavila je proizvodnju mineralnih gnojiva u tvornici u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tržišta strahuju da je sljedeća na redu tvornica u Belgiji. Tako SE planira smanjenje europske proizvodnje gnojiva za oko milijun tona ili oko 3 % europskog uvoza.
–Dodamo li tome da EU uvozi oko šest milijuna tona gnojiva iz Rusije i Bjelorusije, na što EU planira uvesti carine od 30 do 40 %, članice EU-a će uskoro morati osigurati stabilnu isporuku gnojiva za 18 % svojih potreba, kažu u HUP-u.
Povećanje cijene mineralnih gnojiva je zadnje što građani žele
Ističu da je pored svih izazova za hrvatsku poljoprivredu, daljnje povećanje cijena mineralnih gnojiva zadnje što građani kao kupci prehrambenih proizvoda te domaća poljoprivreda žele kad govorimo o prehrambenoj sigurnosti, naročito u slučaju ako poljoprivrednici počnu smanjivati troškove reduciranom gnojidbom na štetu prinosa i kvalitete.
–Najbolja praksa ublažavanja rasta cijena gnojiva, a da ne uključuje izravne potpore, fokusira se na razvoj domaće proizvodnje gnojiva, optimizaciju korištenja resursa, alternativne tehnologije proizvodnje gnojiva iz otpada, zajedničku nabavu kroz dugoročnije ugovore, korištenje nusproizvoda iz industrija (npr. fosfor iz otpadnih voda), kao i učinkovitije skladištenje i logistiku, zaključuju u HUP-u.
Izvor: Seebiz.hr
