Štete i naknade šteta od divljači regulirane su Zakonom o lovu iz 2018. godine. Ministarstvo poljoprivrede daje pojedina lovišta u koncesiju ili na upravljanje pojedinim lovoovlaštenicima, zakupcima koji potom upravljaju lovištem.
Dužnost poduzimanja mjera za sprječavanje šteta od divljači propisana je kao obveza i lovoovlaštenika i potencijalnih oštećenika. Prema Zakonu o lovu pravo na naknadu štete koju prouzroči divljač može ostvariti samo oštećenik koji savjesno poduzima propisane preventivne mjere i radnje te pritom ne sprječava lovoovlaštenika u poduzimanju preventivnih mjera. Zakon o lovstvu donesen je, između ostalog, kao odgovor na problem otežanog funkcioniranja lovačkih udruga (najčešćih ovlaštenika prava lova u državnim lovištima) zbog velikog financijskog tereta isplate naknada šteta nastalih od divljači (odnosno tereta isplate premija osiguranja od odštetne odgovornosti).
Gospodarenje lovištima i divljači važna je društveno korisna djelatnost koja treba biti održiva i funkcionalna. Reguliranje odgovornosti za štete od divljači ima osjetljivu zadaću – ustanoviti pravičan model distribucije troška odšteta, koji će ujedno biti poticajan u smjeru što angažiranije i učinkovitije prevencije šteta.
Sudska praksa se često razlikuje od slučaja do slučaja, a poljoprivrednici koji su pretrpili štete od divljači, ne usude se pokretati skupe i neizvjesne pravne postupke. U zadnje vrijeme često se odlučuju i na uzgoj poljoprivrednih kultura na kojima divljač manje radi štetu. Zbog sve veće zaštite bioraznolikosti i prirodnih staništa, divljači je sve više, pa se i štete povećavaju. Ono što je sigurno da je ovo problem koji neće nestati sam od sebe. Potrebno je kvalitetenije upravljati lovištima i s divljači, kao i bolje pravno urediti odgovornost za štete od divljači. Do tad, preporuka je da poljoprivrednici sami učine sve što mogu da do šteta ne dođe.
