Invazija i širenje stranih vrsta u novim područjima predstavljaju jednu od gospodarski najznačajnijih prijetnji današnjice. Za razliku od drugih „prirodnih“, elementarnih nepogoda ili društvenih katastrofa poput ratova, unos stranih vrsta je stalan, realan i u konstantnom porastu . U području zaštite okoliša i prirodnim znanostima, štetni organizmi koji se brzo i uspješno udomaćuju u novim područjima nazivaju se invazivnim stranim vrstama.
Gospodarska šteta do koje može dovesti širenje pojedine strane vrste u novom području može poprimiti razmjere koji su teško pojmljivi.
Moguća šteta – 540 milijardi USD godišnje!
Pandemija COVID-a, koja trenutno pogađa svijet, donekle je ljudima približila pojmove karantene, ekonomskih gubitaka i društvenih posljedica uslijed širenja jednog patogena. Virus uzročnik bolesti također se može smatrati „novom vrstom“ na novom domaćinu u novim područjima, a štete po globalnu ekonomiju se procjenjuju u milijardama eura. Gospodarski gubici koji mogu biti uzrokovani širenjem stranih vrsta u poljoprivredi također se procjenjuju brojkama koje nije lako pojmiti.
Studija 128 znanstvenika iz 2017. godine procijenila je da bi štete u biljnoj proizvodnji u slučaju nekontroliranog širenja štetnika i biljnih bolesti u nova područja iznosile 540 milijardi dolara godišnje! Slični izračuni postoje i za pojedine vrste štetnih organizama. Primjerice, Europska agencija za sigurnost hrane procijenila je da bi potencijalna vrijednost gubitka prinosa od jesenske sovice (Spodoptera frugiperda) u poljoprivredi Europske unije mogla dosegnuti 650 milijuna eura. Taj iznos ispada malen kad se usporedi s potencijalnom štetom koju mogu uzrokovati neki karantenski šumarski štetnici. Primjerice, izravna šteta koju bi u europskom šumarstvu mogao uzrokovati brezin krasnik (Agrilus anxius) procjenjuje se na 63 milijarde eura!
Biljna karantena
Da bi se spriječilo unošenje i širenje novih vrsta štetnika i patogena na biljkama, ustrojen je sustav biljne karantene. Sustav i pravila biljne karantene u Europskoj uniji izmijenjeni su krajem 2019. godine. Hrvatska se tim novim pravilima postupno prilagođava.
U odnosu na stari sustav biljne karantene, u novim pravilima jasno se ističe veća uloga javnosti. Uredba 2016/2031 je temeljni akt kojim se regulira biljna karantena u Uniji. Ona propisuje da bi svaki građanin, ako je upućen, trebao prijaviti sumnju na prisutnost karantenskog štetnog organizma na svom bilju.
Hrvatski Zakon o biljnom zdravstvu, donesen 2019. godine, izričito navodi da bi i svaki neprofesionalac, koji poslovno nije vezan uz biljnu proizvodnju, trebao obavijestiti nadležnog fitosanitarnog ili šumarskog inspektora ako sumnja da se na njegovu bilju pojavio karantenski štetni organizam.
Naravno, nije realno za očekivati da bi neprofesionalci mogli prepoznati karantenskog štetnika ili biljnu bolest. Upravo zbog toga može biti vrlo korisno opisati neke od tih štetnih organizama. Zato ćemo u tekstu ispod opisati one koje se smatraju potencijalno najštetnijima i za koje postoji stvarni rizik da bi se mogli pojaviti u Hrvatskoj.
Prioritetni štetni organizmi
Potrebno je istaknuti, od velikog broja stranih štetnika ili biljnih patogena samo je manji broj vrsta koje imaju karantenski status. U Europskoj uniji, status karantenskih štetnih organizama trenutno imaju 172 vrste ili skupine vrsta. Iako se taj broj može činiti velikim, to su stručno odabrane i analizirane gospodarski najvažniji štetni organizmi i strane vrste kojih nema u Europi, ili je njihova prisutnost vrlo ograničena.
Među te 172 vrste, odabrano je 20 najštetnijih i najvažnijih. Ti organizmi nazvani su „prioritetni štetni organizmi“. U prije spomenutoj Uredbi 2016/2031, navodi se kako su prioritetni štetni organizmi oni čiji je „potencijalni gospodarski, okolišni ili socijalni učinak najozbiljniji u odnosu na područje Unije“. Ako se odmaknemo od pravnog izričaja i pokušamo navedeno slikovito predočiti, među tisućama stranih vrsta karantenske štetne organizme bilja možemo nazvati „najgorima među lošima“. Prioritetne štetne organizme tada bismo mogli opisati kao „najgore među najgorima“.
Među njima, četiri su voćne muhe. Jabučna voćna muha (Rhagolestis pomonella); meksička voćna muha (Anastrepha ludens); orijentalna voćna muha (Bactrocera dorsalis) i breskvina voćna muha (Bactrocera zonata). Na popisu su dva kukca iz skupine krasnika koji predstavljaju veliku prijetnju za europske šume: jasenov krasnik (Agrilus planipennis) i brezin krasnik (Agrilus anxius). Od šumskih štetnika, na listi su i dva destruktivna štetnika četinjača – borova nematoda (Bursaphelenchus xylophilus) i sibirski prelac (Dendrolimus sibiricus).
Među prioritetne štetne organizme Unije uvrštena su dva egzotična patogena na agrumima; bakterije uzročnici bolesti poznate pod kineskim nazivom „huanglongbing“ (Liberibacter asiaticus i L. africanus); te gljiva uzročnik crne pjegavosti plodova (Phyllosticta citricarpa). Uz spomenute patogene, na popisu je i afrički savijač (Thaumatotibia leucotreta), crvenovrata strizibuba (Aromia bungii), kineska strizibuba (Anoplophora glabripennis), krumpirova buha (Bactericera cockerelli), šljivina pipa (Conotrachelus nenuphar), pipa paprike (Anthonomus eugenii) i jesenska sovica (Spodoptera frugiperda). Za spomenutih 17 štetnih organizama može se reći da za Hrvatsku svakako predstavljaju rizik. Međutim, vjerojatnost njihova unosa i širenja je trenutno ipak manja.
Među 20 prioritetnih štetnih organizama, tri su vrste za koje je rizik puno veći. Nažalost, jedna od njih se već pojavila u našoj zemlji i trenutno je u postupku iskorjenjivanja. Zajedničko tim trima štetnim organizmima je da su prisutni i nerijetko se ponovno pronalaze na različitim područjima nama bliske Italije. Također, i da napadaju velik broj voćnih vrsta, drveća i ukrasnog bilja. To su azijska strizibuba (Anoplophora chinensis), japanski pivac (Popillia japonica) i bakterija Xylella fastidiosa.
Azijska strizibuba
Azijska strizibuba (Anoplophora chinensis) je upečatljiv, nekima i lijep kukac. Riječ je o relativno velikom kukcu iz skupine kornjaša koje krase duga ticala. Dužina tijela odraslih oblika je između 25 i 35 milimetara, a ticala su im otprilike dvostruko dulja od tijela. Crne su i sjajne boje, s bijelim mrljama na pokrilju. Lete od svibnja do kolovoza, no relativno su slabi letači i zadržavaju se u krošnjama biljaka. Štetu čine ličinke. Izjedaju drvenaste biljke iznutra, buše hodnike i mogu dovesti do odumiranja napadnutih stabala. Ne mogu se vidjeti jer žive u unutrašnjosti debla i grana, no na takvim stablima mogu se uočiti okrugle izlazne rupe promjera oko centimetra. Kroz te rupe izlaze odrasli kukci nakon preobrazbe.
Azijska strizibuba smatra se vrlo opasnom jer napada i zdrava stabla, a ima velik broj biljaka domaćina. Napada javor, johu, brezu, grab, bukvu, jasen, dud, topole, hrast, vrbu i ruže. Također i brojne voćne kulture kao što su borovnica, smokva, agrumi, lijeska, jabuka, kruška ili trešnja.
Azijska strizibuba kukac je prirodno raširen u Kini, Koreji i Japanu. U Europi, azijska strizibuba se relativno udomaćila u području Milana i Brescie u Italiji. Nađena je i u Toskani, u gradovima Pistoia i Prato, gdje se nastoji iskorijeniti. U Francuskoj je nađena u području grada Royana. Nažalost, Hrvatska je jedna od tri države Unije gdje je došlo do unosa i pojave azijske strizibube. Trenutno je taj štetnik u postupku iskorjenjivanja. Situacija na terenu navodi na optimizam i upućuje na veliku vjerojatnost da će se u tome uspjeti. Trenutno, mjere iskorjenjivanja se provode u tri tzv. „demarkirana“ područja, u kojima je zabilježena pojava azijske strizibube. To su Rugvica kraj Zagreba, Turanj i Sveti Filip i Jakov te Biograd na Moru.
Japanski pivac
Japanski pivac (Popillia japonica) je također kukac iz skupine kornjaša. Izgledom može biti naoko relativno sličan domaćim kornjašima poput zlatne mare (Cetonia aurata) ili hrušta (Melolontha melolontha), ali je od njih puno manji. Odrasli oblici pivca dužine su od 8 do 12 milimetara. Lijepog su metalnog sjaja. Glava i tijelo su sjajno zeleni, a pokrilja bakarno-zelenkasta. Prepoznatljivo obilježje japanskog pivca je pet bijelih dlakavih pjega na bočnim stranama zatka.
Starije generacije možda se sjećaju „japanske bube“ iz crtanog filma o plavoj zmiji Eustahiju Brziću. Lik „japanske bube“, koja karate potezima u letu reže biljke, inspiriran je upravo japanskim pivcem. Međutim, u stvarnosti taj kukac nije simpatičan kao lik iz crtanog filma. Ličinke pivca hrane se korijenjem i teško je očekivati da bi se mogle uočiti. Međutim, odrasli oblici mogu se opaziti. Vrlo su proždrljivi, a na biljkama se nalaze u većim ili manjim skupinama. Izgrizaju lišće ostavljajući samo žile, a hrane se i cvjetovima i plodovima.
Japanski pivac nije izbirljiv i može se hraniti s više od 300 biljaka domaćina. Od biljaka koje osobito „voli“ mogu se istaknuti javor, breza, kesten, orah, topola, platana, lipa, vrba, brijest, kukuruz, soja, jabuka, loza, kupina, malina i ruža.
Japanski pivac, kako ime govori, porijeklom je iz Japana. Početkom prošlog stoljeća unesen je u SAD, gdje se kroz stotinjak godina proširio. Godine 2014. nađen je u parku kod rijeke Ticino u Italiji, u blizini Milana. Danas je proširen u nekim područjima regije Lombardija i regije Pijemont. Usprkos mjerama koje se provode, „zaraženo“ područje u Italiji se svake godine povećava.
Bakterija koja uzrokuje brzo sušenje i odumiranje
Bakterija Xylella fastidiosa smatra se najštetnijim biljnim patogenom uopće. U područjima svijeta gdje je prisutna, X. fastidiosa onemogućava uzgoj pojedinih kultura, poput vinove loze. Bakterija se razmnožava u provodnom staničju biljaka. Kod osjetljivih biljaka domaćina može uzrokovati brzo sušenje i odumiranje. Kod drugih biljaka simptomi mogu biti vrlo blagi ili ih ne mora biti. Bakteriju prenose kukci koji se hrane biljnim sokom. U Europi, na jugu Italije, glavni prijenosnik tog patogena je pjenuša (Philaenus spumarius), kukac iz skupine cvrčaka koji je široko raširen u Hrvatskoj.
Xylella fastidiosa može zaraziti ogroman broj biljnih vrsta, njih gotovo 600. U Europi, najčešće se nalazi na maslini, bajamu i trešnji te na ukrasnim biljkama oleandru, ružmarinu, lavandi, brnistri, poligali i vestringiji. Masline i bajami uslijed zaraze mogu u potpunosti propasti.
Listovi na pojedinim granama požute, nakon toga posmeđe i kasnije otpadnu sa stabla. Procjenjuje se da je od 2012. do 2017. na jugu Italije uslijed zaraze bakterijom propalo ili znatno oštećeno više od 6 milijuna stabala masline. To je više nego što ima stabala masline u čitavoj Hrvatskoj! Na ukrasnim biljkama poput poligale, lavande ili ružmarina, propadanje je relativno rijetko. Česti znak zaraze na tim biljkama su rubne ili vršne nekroze na listovima.
Xylella fastidiosa raširena je u toplim područjima Sjeverne i Latinske Amerike. Sve do 2014. godine, prisutnost te bakterije nije bila poznata u Europi. Tada je potvrđena na jugu Italije, kao uzročnik do tada „misterioznog“ brzog sušenja masline. Danas se smatra raširenom u regiji Apulija (Puglia). Dvije godine kasnije, nađena je u Francuskoj, na Korzici i Azurnoj obali. 2017. nađena je i u Španjolskoj, na Balearskim otocima i provinciji Alicante. U područjima tih zemalja gdje je bakterija nađena nastoje se provesti mjere njenog iskorjenjivanja. Vrlo je mala šansa da će to biti moguće. Pretpostavlja se da će X. fastidiosa tamo ostati udomaćena i da će poljoprivrednici s njom morati „naučiti živjeti“.
Kako je prije istaknuto, neprofesionalci i javnost općenito trebali bi imati važnu ulogu u biljnoj karanteni. Svaki od tri opisana ima velik broj biljaka domaćina i realna je mogućnost da se ovi štetni organizmi ipak „provuku“ kroz sve sustave kontrole koji su na snazi. Mogu se pojaviti na cvijeću ili drugim biljkama u privatnim vrtovima, unosom iz rasadnika, vrtnog centra ili biljem iz inozemstva donesenom nakon turističkih putovanja. Vrtovi ili male privatne površine mogu biti prva žarišta. Iz njih se štetni organizmi mogu proširiti dalje, na poljoprivredne površine ili u šume. Brza intervencija i njihovo uklanjanje iz tih početnih žarišta ključno je za uspjeh u njihovom iskorjenjivanju, sprječavanju daljnjeg širenja i sprječavanju potencijalno milijunskih šteta. Iz tog razloga, vrlo je korisno da se što više ljudi upozna s najvažnijim karantenskim štetnim organizmima bilja.
Da se štetni organizmi često mogu prvo pojaviti izvan poljoprivrednih površina i šuma pokazuje i slučaj ovdje triju opisanih. Kako je spomenuto, japanski pivac u Italiji prvo je pronađen u parku. Bakterija X. fastidiosa na jug Italije „doputovala“ je ukrasnim biljem, vjerojatno iz Kostarike. S takvog bilja, koje je vjerojatno završilo u privatnim vrtovima, proširila se na masline. Azijska strizibuba u Hrvatskoj nađena je 2016. godine u kampu u Biogradu na Moru. Prema priči, kukca je uočio turist iz Njemačke koji se amaterski bavio entomologijom i znao je o čemu se radi. Iste godine, kukac je nađen u privatnom vrtu u Turnju. Vlasnik nije vidio neobične kukce koji su šetali po krošnji javora u njegovom vrtu. Da ih je i vidio, vjerojatno nikada ne bi pomislio da je riječ o jednom od najopasnijih karantenskih štetnika šuma i voćnjaka u Europi!
Osim spomenuta tri štetna organizma, zainteresirani se mogu upoznati i s ostalim karantenskim štetnim organizmima bilja Europske unije. Na internet stranicama Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (www.hapih.hr) objavljen je priručnik o karantenskim štetnim organizmima bilja. Priručnik je javno dostupan i slobodno se može preuzeti (https://www.hapih.hr/czb/biljne-putovnice/). Tekst je pisan stručnim stilom, prikladnim za profesionalce (agronome ili šumare), no obiluje slikama te možda može biti zanimljiv i široj javnosti.
U slučaju da netko posumnja na prisutnost karantenskog štetnog organizma na svojem bilju, ali i ukoliko uoči bilo kakve druge nove i neuobičajene pojave štetnika ili bolesti, trebao bi obavijestiti fitosanitarnu ili šumarsku inspekciju. U takvim slučajevima, moguće se obratiti i stručnjacima Centra za zaštitu bilja, Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, ili Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i šumarstva (bivša Savjetodavna služba). Oni će sa sigurnošću utvrditi o čemu je riječ i je li potrebna daljnja intervencija. Brzo i učinkovito poduzimanje mjera može imati neizmjernu društvenu korist u takvim slučajevima.
