“Listorošci” (Scarabeidae) su vrlo brojna porodica kukaca kornjaša (poznato je 20.000 vrsta), od kojih su mnogi štetni. Većinom su to veliki kukci, ponekad živih boja (“zlatne mare”). Odrasli se oblici često hrane lišćem, generativnim (cvjetnim) organima ili plodovima pretežno drvenastog bilja.

Vrlo poznata vrsta u našim krajevima je majski hrušt (Melolontha melolontha), čije ličinke žive u tlu. Svinuta su tijela, razvijenih nogu i usnog ustroja (“grčice”), te ih ubrajamo u značajne zemljišne štetnike. Najpoznatiji svjetski karantenski štetnik iz ove skupine kukaca je japanski pivac (Popillia japonica), na A1 listi za čitavu Europu. Njegovo otkrivanje uzrokovat će velika ograničenja u prometu biljem. Odrasli oblici se hrane s 300 različitih vrsta, najčešće voćaka, ukrasnog drveća i zeljastih biljaka. No, ovom prilikom opisujemo zlatne mare (Cetonia aurata, Potosia cuprea) i dlakavog ružičara (Tropinota hirta), sve češće štetnike u voćarstvu.

Zlatne mare

Zlatne mare su vrlo lijepi i atraktivni kukci, raznolikih boja i sjaja, koje mnogi kolekcionari drže u svojim zbirkama. Tipična je njihova zelenkasta boja, bakrenog sjaja. Mogu se primijetiti već u kasnijem proljeću na mnogim cvjetovima različitog bilja zajedno s drugim pripadnicima iste potporodice Cetoniidae (npr. dlakavim ružičarima). Uočljivi su zbog svoje veličine, izgleda (boje i sjaja) i tromog leta koje zujanjem podsjeća na bumbara. Starija literatura spominje zlatne mare kao potencijalne, ali ne i ekonomski važnije štetnike cvijeta i zrelog slatkog voća (breskve, kruške, nektarine, trešnje, smokve, grožđe…) koji se pojavljuju nakon što drugi štetnik primarno ošteti slatke plodove (npr. ptica, osa).

Danas na zlatne mare obraćamo pozornost iz više razloga. (1) Ekološko-entomološki značaj ukazuje da se u suvremenim nasadima ne koriste kemijska sredstva širokog spektra, već se provode integrirana načela proizvodnje ili se zlatne mare javljaju u ekstenzivnim voćnjacima uz rubne dijelove šuma i makije. (2) Njihove štete u pojedinim sezonama nisu bezazlene, naročito na plodovima u zriobi. Zlatne mare su manje štetne u cvatnji voćaka, kad se u većoj mjeri javljaju dlakavi ružičari (Tropinota hirta).

Globalnim klimatskim promjenama raste brojnost i aktivnost zlatnih mara u najtoplijem dijelu godine (lipanj, srpanj). Zlatne mare tada mogu uzrokovati i primarna oštećenja plodova u zriobi. Njihova ishrana je potaknuta mekom ili tekućom hranom s visokim sadržajem šećera. Primjerice zreli plodovi breskve i nektarine predstavljaju izvrstan mamac za ovu vrstu kukaca. Početne štete se prepoznaju u obliku nepravilnih grizotina na plodu promjera 0,5-2 cm, prosječne dubine 1-1,5 cm. Štete od kljuna ptica jasno se raspoznaju od primarnih šteta koje uzrokuje odrasli kukac zlatne mare. Ove primarne štete su puno sličnije oštećenjima koje uzrokuju ose. Napadnuti plodovi nemaju tržnu vrijednost, a na njih se tijekom vlažnog vremena naseljavaju gljivične bolesti, uzročnici truleži (Monilinia sp.). Već štete 2-3 % plodova u dozrijevanju smatraju se ekonomski značajnim.

Nije moguće suzbijati kemijskim putem

Obzirom na vrijeme pojave, u vrijeme dozrijevanja plodova, njihovo suzbijanje primjenom kemijskih sredstva za zaštitu bilja (insekticidi) nije moguće. Slično vrijedi za kontrolu dlakavih ružičara koji štete rade tijekom cvatnje nekih voćnih vrsta izgrizanjem središnjih dijelova (npr. kod jabuka, krušaka…).

Prva istraživanja primjene lovki s atraktantom u našoj zemlji (u Ravnim kotarima i Međimurju) pokazala su se vrlo uspješnim radi mogućeg masovnog ulova zlatnih mara i dlakavih ružičara. Pritom su se najboljim pokazale lovke Csalomon VAR3 serije, mađarskog Instituta za zaštitu bilja iz Budimpešte.

Plastična lovka Csalomon VAR3 s plavom bojom i cvjetnim mirisom radi masovnog ulova kukaca iz skupine listorošaca (dlakavih ružičara). Postavljanjem većeg broja lovki može se značajno umanjiti štetnost zlatnih mara i dlakavih ružičara u voćnim nasadima (fotografija: M.Šubić)

Lovke za masovne ulove zlatnih mara mogu se i ručno izraditi od plastičnih boca od 2 ili 5 litara u kojima se izbuše rupe prema unutra veličine nekoliko centimetara, a u bocu se stavi zreli ili nagnječeni plod breskve, jabuke, crno ili bijelo vino uz dodatak šećera, čisti jabučni sok i slično. Potrebno je postaviti 4-5 lovki na 2000 m² voćnjaka ili 12-15 lovki/ha. Praktična iskustva dokazuju da se ovako napravljenim “priručnim lovkama” kroz 3-4 dana može uloviti 60-70 primjeraka odraslih oblika zlatnih mara. Kako su zabilježene štete na plodovima >8 %, cijena postavljanja lovki je daleko manja od ekonomskih gubitaka koje mogu prouzročiti zlatne mare.

Prirodni pripravci kao repelenti

Na tržištu se za ograničenu primjenu na manjim površinama mogu pronaći prirodni (biljni ili botanički) pripravci na osnovi timijana i borovnica koji djeluju odbijajuće na zlatne mare (npr. “BioPlantella Thymi“). Lozin ili zeleni zlatar (Anomalis sp.) je kukac vrlo sličan zlatnim marama (zelene boje), a zabilježeno je zadnjih sezona da ova vrsta krajem lipnja i početkom srpnja izgriza u većoj mjeri lišće jabuka. Također, dlakavi ružičar (Tropinota hirta) je puno štetnija vrsta na cvjetnim organima jabuka, krušaka, aronija i drugih voćnih vrsta. Radi zaštite oprašivača, primjena insekticida u vrijeme cvatnje voćaka također ne dolazi u obzir, već se masovnim ulovom lovkama sa specijaliziranim ili priručnim atraktantom može zabilježiti njihova brojnost i spriječiti njihova štetnost.

Stoga je potrebno razlikovati ove vrste “listorošaca”. Klimatskim promjenama i sve većim zahtjevima za održivu uporabu sredstva za zaštitu bilja radi povećanja zdravlja ljudi i domaćih životinja te radi očuvanje prirode i biološke raznolikosti, relativno veliki kukci iz skupine “listorošaca” postaju u našoj zemlji sve značajniji nametnici na nekim voćnim vrstama i vinovoj lozi. Međunarodnom trgovinom i mogućim unosom japanskog pivca (Popillia japonica) informiranje javnosti o njihovoj štetnosti postat će neizbježna informativna novost.

Prethodni članakKakva će biti berba i cijene jabuke u 2020?
Sljedeći članakSorte vinove loze otporne na bolesti
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.