“Listorošci” (Scarabeidae) su vrlo brojna porodica kukaca kornjaša (poznato je 20.000 vrsta), od kojih su mnogi štetni. Većinom su to veliki kukci, ponekad živih boja (“zlatne mare”), a odrasli se oblici često hrane lišćem, generativnim (cvjetnim) organima ili plodovima pretežno drvenastog bilja.
Vrlo poznata vrsta u našim krajevima je majski hrušt (Melolontha melolontha), čije ličinke žive u tlu, svinuta su tijela, razvijenih nogu i usnog ustroja (“grčice”), te ih ubrajamo u značajne zemljišne štetnike. Najpoznatiji svjetski karantenski štetnik iz ove skupine kukaca je japanski pivac (Popillia japonica), na A1 listi za čitavu Europu. Njegovo otkrivanje uzrokovat će velika ograničenja u prometu biljem, jer se odrasli oblici hrane s 300 različitih vrsta, najčešće voćaka, ukrasnog drveća i zeljastih biljaka. No, ovom prilikom opisujemo zlatne mare (Cetonia aurata, Potosia cuprea) i dlakavog ružičara (Tropinota hirta), sve češće štetnike u voćarstvu. Zlatne mare su vrlo lijepi i atraktivni kukci, raznolikih boja i sjaja, koje mnogi kolekcionari drže u svojim zbirkama. Tipična je njihova zelenkasta boja, bakrenog sjaja. Mogu se primijetiti već u kasnijem proljeću na mnogim cvjetovima različitog bilja zajedno s drugim pripadnicima iste potporodice Cetoniidae (npr. dlakavim ružičarima), a uočljivi su zbog svoje veličine, izgleda (boje i sjaja) i tromog leta koje zujanjem podsjeća na bumbara. Starija literatura spominje zlatne mare kao potencijalne, ali ne i ekonomski važnije štetnike cvijeta i zrelog slatkog voća (breskve, kruške, nektarine, trešnje, smokve, grožđe…) koji se pojavljuju nakon što drugi štetnik primarno ošteti slatke plodove (npr. ptica, osa).
Danas na zlatne mare obraćamo pozornost iz više razloga: (1) Ekološko-entomološki značaj ukazuje da se u suvremenim nasadima ne koriste kemijska sredstva širokog spektra, već se provode integrirana načela proizvodnje ili se zlatne mare javljaju u ekstenzivnim voćnjacima uz rubne dijelove šuma i makije. (2) Njihove štete u pojedinim sezonama nisu bezazlene, naročito na plodovima u zriobi. Zlatne mare su manje štetne u cvatnji voćaka, kad se u većoj mjeri javljaju dlakavi ružičari (Tropinota hirta).
Globalnim klimatskim promjenama raste brojnost i aktivnost zlatnih mara u najtoplijem dijelu godine (lipanj, srpanj). Zlatne mare tada mogu uzrokovati i primarna oštećenja plodova u zriobi. Njihova ishrana je potaknuta mekom ili tekućom hranom s visokim sadržajem šećera, pa primjerice zreli plodovi breskve i nektarine predstavljaju izvrstan mamac za ovu vrstu kukaca. Početne štete se prepoznaju u obliku nepravilnih grizotina na plodu promjera 0,5-2 cm, prosječne dubine 1-1,5 cm. Štete od kljuna ptica jasno se raspoznaju od primarnih šteta koje uzrokuje odrasli kukac zlatne mare. Ove primarne štete su puno sličnije oštećenjima koje uzrokuju ose. Napadnuti plodovi nemaju tržnu vrijednost, a na njih se tijekom vlažnog vremena naseljavaju gljivične bolesti, uzročnici truleži (Monilinia sp.). Već štete 2-3 % plodova u dozrijevanju smatraju se ekonomski značajnim.
Kako suzbiti zlatnu maru i dlakavog ružičara, bez upotrebe kemijskih sredstava budući da se pojavljuju u vrijeme dozrijevanja plodova, kako funkcioniraju lovke s atraktantom i kako ih ručno izraditi, koliko ih postaviti na koju površinu i koje se količine mogu uhvatiti, koliki su ekonomski gubici zbog pojave zlatne mare, koje prirodne pripravke za suzbijanje možemo naći na tržištu te ostale bitne informacije vezane za ove sve veće štetnike pročitajte u tiskanom izdanju broja 15 od 15. kolovoza 2020.
