Tijekom vrućeg ljeta prošle godine u većim gradovima kontinentalne Hrvatske, a naročito u Zagrebu, čitali smo ili slušali o „najezdi stjenica“. Građani su se žalili na sitne, prozirne kukce koji neugodno bodu i kojih se „ne mogu riješiti“.
Kukac koji je došao u središte zanimanja je hrastova mrežasta stjenica, latinskog imena Corythucha arcuata. Riječ je o tipičnom primjenu strane, invazivne vrste koja se velikom brzinom proširila u Hrvatskoj. Tog sitnog kukca građani vjerojatno ne bi primijetili da nije ušao u njihov životni prostor.
Bezopasni, ali neugodni ubodi hrastove stjenice
Ubodi hrastove mrežaste stjenice mogu biti neugodni, ali su za ljude potpuno bezopasni. Međutim, nisu bezopasni za vrstu kojom se stjenica hrani – za hrast. Hrast lužnjak jedno je od naših najvrjednijih stabala. Glavni je oslonac domaće drvne industrije, ima važnu ulogu u šumskim ekosustavima i cijenjen je u hortikulturi. Hrastova mrežasta stjenica hrani se sisanjem sokova iz listova. Kod jakih napada i velikog broj stjenica, lišće hrasta brzo gubi zelenu boju i svoju glavnu funkciju. To se lako uočava na hrastovima pred kraj ljeta. Stabla su žutog, blijedog lišća već u kolovozu i ističu se među drugim, još zelenim vrstama drveća. Iako se štetnost hrastove mrežaste stjenice u Europi još uvijek istražuje, očigledno je da rani gubitak zelene mase ne može napadnutom stablu donijeti ništa dobro. Šumari su naročito zabrinuti zbog mogućeg smanjenja prirasta, što bi moglo značiti veliki gubitak vrijedne drvne mase.
Hrastova mrežasta stjenica tipičan je primjer strane štetne vrste za bilje, „uljeza“ i „neželjenog gosta“ koji je u Europu došao iz drugog kraja svijeta. Stjenica je porijeklom iz Sjeverne Amerike, gdje se hrani sjevernoameričkim vrstama hrastova. Prvi je puta uočena u Europi 2000. godine, u jednom parku u okolici Milana. Kako to obično biva, nepoznat je način kako je kukac unesen u Europu. Vrlo vjerojatno, trgovinom biljnim materijalom. Hrastova mrežasta stjenica u Europi je našla nove biljke domaćine, europske hrastove.
Na njima se udomaćila i počela širiti. Širenja hrastove mrežaste stjenice slijedi obrazac koji je svojstven mnogim uspješnim stranim vrstama u novom području. Njihovo širenje isprva može biti vrlo brzo, gotovo „eksplozivno“. Danas, 24 godine nakon unosa, hrastova mrežasta stjenica je prisutna u 22 europske zemlje i dalje se širi. U Hrvatskoj je prvi puta utvrđena 2013. godine. Procjenjuje se kako je do sada zahvatila oko 200,000 ha hrastovih sastojina u šumama. Za sada, nema učinkovitih mjera zaštite i sprječavanja daljnjeg širenja tog stranog invazivnog štetnika.
Kratka priča o invaziji hrastove mrežaste stjenice ima mnoge sličnosti sa sve većim brojem stranih štetnih organizama bilja koji se unose u Europu. Bilo da se radi o štetnim vrstama u šumarstvu, poljoprivredi ili prirodnom okolišu, njihov unos u nova područja uglavnom je posljedica globalne trgovine. One vrste koje se dobro prilagode novom okolišu u pravilu se brzo šire. Njihovo širenje često je popraćeno velikim štetama.
Što je važno, nove štetne vrste za bilje u isto su vrijeme nove štetne vrste i za domaće poljoprivrednike, agronome, šumare ili zaštitare prirode. Mjere zaštite trebaju se osmisliti i istražiti, a često prođe dosta vremena prije nego što takve mjere uđu u praksu. Invazija hrastove mrežaste stjenice ima dosta sličnosti s invazijama stranih štetnih organizama koji su se u Hrvatskoj udomaćili i učinili velike štete. Od prvih „došljaka“ poput filoksere i plamenjače vinove loze do hrastove mrežaste stjenice, strani štetnici i biljne bolesti uspješno osvajaju Hrvatsku.
Broj bioloških stranih invazija raste
Danas, u globaliziranom svijetu s otvorenim granicama i uz klimu koja se mijenja, problem je izraženiji više nego ikada. Broj bioloških invazija stranih vrsta neumoljivo raste, zajedno s gospodarskim štetama koje takve vrste čine. Od osobite je važnosti danas ulagati u učinkovitu biljnu karantenu, ali i u istraživanje i razvoj novih mjera zaštite bilja. Potrebne su učinkovite fitosanitarne kontrole na granicama, stalni nadzor domaćih poljoprivrednih površina i šuma, brzo otkrivanje novih rizika, iskorjenjivanje i sprječavanje širenja stranih štetnika i biljnih bolesti. Važno je obavještavati i upozoravati profesionalne poljoprivrednike, ali i ostale građane.
Potrebno je unaprjeđivati savjetodavnu službu i stručnu podršku poljoprivrednicima u zaštiti bilja, koja postaje sve zahtjevnija. Biološke invazije i rizici od stranih vrsta danas više nego ikada zahtijevaju zajednički odgovor državnih institucija, stručnih službi, znanstvenika, industrije, poljoprivrednika i javnosti.
Tekst i foto: doc. dr. sc. Dario Ivić
