Tko hrani hrvatsku vojsku?

–Dok hrvatska polja rađaju žitarice, voće i povrće, domaći vojnici jedu grah iz Kine, luk iz Brazila i mrkvu iz Nizozemske, upozorili su sudionici okruglog stola “Tko hrani hrvatsku vojsku?”, održanog u Osijeku u organizaciji Hrvatske poljoprivredne komore. Stručnjaci iz poljoprivrednog sektora, proizvođači i dužnosnici raspravljali su o nužnim koracima za povećanje domaće prehrambene samodostatnosti, jačanju preradbenih kapaciteta i sigurnosti koja jamči domaću hranu za hrvatske vojnike.

Petar Pranjić, predsjednik Odbora za ratarstvo HPK upozorio je da iako Hrvatska raspolaže dostatnim količinama sirovina, problem leži u nedostatku preradbenih kapaciteta i neučinkovitoj organizaciji proizvodnje.

–Imamo široku paletu domaćih proizvoda, ali muku mučimo s preradom. Mlinovi, farme, silosi – sve to treba probuditi. Žalosna je činjenica da u Hrvatskoj danas rade samo tri mlina. A mi talijanskoj Barilli izvozimo svoju pšenicu dok nas oni hrane gotovim proizvodima. To moramo promijeniti. Prvi korak ka tome je resurse staviti u besplatnu koncesiju na 10 godina, vratiti ih u funkciju i stvarati dodanu vrijednost. Svi ćemo profitirati, poručio je Pranjić.

Istaknuo je i kako ih Ministarstvo obrane ne prepoznaje kao primarne proizvođače. Umjesto da se vojska hrani domaćim proizvodima, sustav favorizira velike prerađivače.

–Silna sirovina odlazi iz Hrvatske, a vraća nam se 3. i 4. klasa robe. To je nerealno. Ključ rješenja je samo dobra  organizacija i dobra volja. Trebamo čvrste ugovore s opskrbljivačima, poputPletera, kako bismo jasno definirali potrebe vojske i pokrenuli proizvodnju, naglasio je Pranjić. Dodaje kako bez konkretnih promjena u sustavu prerade i ugovornog modela, ostaju u začaranom krugu ovisnosti o uvozu.

Prema vanjskotrgovinskoj bilanci, pokrivenost uvoza izvozom za primarne proizvode iznosi 101%, no u prerađivačkom sektoru ta brojka pada ispod 50%.

–Tu leži odgovor na sva naša pitanja – kako povećati samodostatnost i kako zadržati sirovine u Hrvatskoj. Razvijajmo prerađivačke kapacitete i dodamo vrijednost našim proizvodima, poručio je državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak.

Nedostaje infrastruktura za preradu soje

Trenutno se u Hrvatskoj godišnje proizvodi 100.000 hektara soje, 180.000 hektara kukuruza i između 140.000 – 150.000 hektara pšenice, no velik dio tih sirovina odlazi izvan zemlje bez dodane vrijednosti.

Soja je postala treća kultura po proizvodnji/površini u RH, ali infrastruktura za preradu soje ozbiljno nedostaje. To jasno pokazuje potrebu za novim investicijama u preradu. Sličan izazov postoji i s durum pšenicom, koja se u Hrvatskoj uzgaja na samo 1.000 hektara. Od toga se oko 50% proizvodi u okolici Siska. Iako je riječ o strateškoj kulturi s potencijalom za rast, Hrvatska i dalje uvozi poboljšivače za pšenicu, umjesto da razvije vlastite kapacitete. Baranja bi mogla postati nositelj proizvodnje durum pšenice, ali ključno je ulaganje u specijalizirane mlinove za njezinu preradu.

–Kako bi se modernizirali prerađivački kapaciteti, kroz mjeru 73.11 osigurano je 70 milijuna eura za ulaganja. Time će se omogućiti povećanje preradbenih kapaciteta i modernizacija postojećih pogona. Očekuje se značajan odaziv poljoprivrednika. U završnoj su fazi i dva nova skladišna kapaciteta u Sisačko-moslavačkoj županiji, a do čije je realizacije došlo prvenstveno zahvaljujući udruživanju proizvođača, istaknuo jeMajdak.

Kao jedan od pozitivnih primjera individualnog ulaganja naveo je Podravku, koja je ugovorila proizvodnju industrijske rajčice. Time je potaknula zanimanje poljoprivrednika, najprije u Podravini, a sada i u Slavoniji. Ovo je dobar pokazatelj kako ulaganje u preradu može poboljšati samodostatnost, kaže Majdak.

Vojska kao pokretač domaće proizvodnje

Poljoprivrednici ističu da hrvatska vojska može biti ključna u podršci domaćoj proizvodnji.

–Imamo resurse, imamo zemlju, sad treba ulagati u preradu. Vojni rok neće trajati jednu godinu, stoga se moramo pripremiti. Nahranimo vojsku, djecu u vrtićima, domovima i naše građane, podsjetio je Mato Brlošić iz HPK.

Zakonski, javne ustanove poput vojske moraju dati prednost domaćim proizvodima u nabavi, ali poljoprivrednici naglašavaju da je potrebno jasno definirati dugoročne ugovore kako bi proizvođači imali sigurnost za planiranje proizvodnje. Tvrtka Pleter, koja već 19 godina samostalno opskrbljuje prehrambene potrebe vojske, osnova je za sigurnu i organiziranu opskrbu. Iz tvrtke ističu kako vojska nije ostala bez hrane, niti će, ali pitanje je mogu li mali dobavljači osigurati kontinuirane isporuke u dovoljnoj količini.

Sudionici okruglog stola složili su se da Hrvatska ima potrebne resurse, no nedostaju jasni podaci o količinama hrane koje su vojsci nužne. Trenutno nema preciznih kalkulacija koliko domaća proizvodnja može osigurati, pa se neke kulture, poput graha, umjesto uzgoja u većim količinama, i dalje uvoze.

Foto: Tihomila Jovanović