Ekološki proizvodi proizvedeni su sukladno Uredbama EU, Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda RH, pratećim Pravilnicima i njihovim izmjenama i dopunama.
Kako prepoznati ekološki proizvod?
Pravo prodaje i deklariranja proizvoda pod nazivom ekološki imaju samo oni koji se proizvode i prerađuju sukladno spomenutoj regulativi, sustavno su praćeni, za proizvodnju posjeduju ‘potvrdnicu’ (hrv. naziv za certifikat) i kao takvi su upisani u ekološki upisnik. Pravi ekoproizvod mora imati certifikat da ste se na svom imanju u preradi, skladištenju i uvozu pridržavali svih pravila koja nalažu odredbe zakona. Osim toga, to znači da je proizvodnja nadzirana – odnosno da je nad njom provedena kontrola.
Za ekološke proizvode obavezan je stručni nadzor najmanje jednom godišnje, a proizvod mora biti bez GMOa , bez ionizirajućeg zračenja što je strogo zabranjeno, i bez sintetičkih tvari za poboljšanje rasta biljaka i životinja, i najmanje 95% sastojaka iz eko proizvodnje.
No, i preostalih 5 posto mora biti dozvoljeno – što je propisano pravilnikom – dodaci hrani , postoji popis tvari dozvoljenih u ekoproizvodnji. Oni se mogu koristiti i iz konvencionalne proizvodnje, ali samo ako su dozvoljeni. Dakle tih 5 posto ne može biti bilo što već s popisa pravilnika o preradi i skladištenju ekoloških proizvoda. Ako neki proizvod ima 70% ekoloških sastojaka to nije ekoproizvod već se samo na deklaraciji može navesti da je jedan od sastojaka npr; šljiva iz ekološkog uzgoja’. Ekološki proizvod, koji je reguliran Zakonom mora imati eko markicu i certifikat, potvrdnicu, s vrstama i količinom proizvoda Svaki kupac ima pravo tražiti na uvid potvrdnicu.
Bio i eko
Najviše zabluda vezano je uz terminologiju bio / eko i organski što su zapravo sinonimi, no u Hrvatskoj se uvriježeno koriste termini ekoproizvod i ekouzgoj, dok je u inozemstvu najčešći izraz 
organic ili biologisch. Jedna od čestih zabluda kod hrvatskog potrošača jest što misli da je sve što je domaće i ekološko. Tome pridonose i prodavači na tržnici koji stalno viču da imaju ekološke proizvode, no onda se ispostavi da zapravo nemaju certifikat, pa prema tome to nije ekološki proizvod. OPG Mladen Mihaljević u Dalju ima ekološki nasad voća na 4 ha, jabuke, marelice, višnje. Cijelo domaćinstvo je uključeno u rad na OPG-u. Svoje proizvode prodaju poznatim kupcima i na sajmovima. Gđa. Alma Mihaljević iznijela nam je probleme s kojima se susreću u praksi. „Osnovana je Zadruga za dobru ekonomiju, a glavni cilj je zaštita ekološkog proizvođača. Svašta se prodaje pod ekološkim proizvodima, ljudi nisu upućeni. Po površinama ima malo ekološke proizvodnje, a proizvoda puno. Potrošači trebaju biti upoznati što je to ekološki proizvod i kako to mogu prilikom kupnje provjeriti.
Pojam “zdrava hrana” predstavlja nespretan i nepravilan izbor riječi, jer prema “Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti namirnica” svi prehrambeni proizvodi na tržištu moraju biti zdravi, u suprotnom, ne smiju biti dostupni potrošaču, odnosno, moraju biti uklonjeni s prodajnog mjesta.
Solidarne ekološke grupe
Organizira se puno sajmova s ekološkim nazivom, a na njima su prisutna samo 1-2 ekološka proizvođača. Osnovane su grupe solidarne razmjene iz kojih je jedan dio prešao u solidarne ekološke grupe, SEG, koji su organizatori ekoloških solidarnih tržnica i po tome se razlikuju, jer sami organizatori obavljaju kontrolu nad proizvodom. SEG se povezuje kroz Hrvatsku, imaju dobru komunikaciju sa proizvođačima. Radi se balans, ako u određenom trenutku jedan SEG ima višak proizvoda, stavlja se na raspolaganje u druge dijelove Hrvatske. Ekološki proizvođači su jedino tu trenutno zaštićeni. SEG-ovi organiziraju tržnice, a štandovi su besplatni. Prisutni su u Osijeku, Rijeci, Puli, Višnjanu i Rovinju. Potrebno je educirati proizvođače, što je prirodno i zdravo, ekološko, što je to i što donosi. Važnost je prehrambeni suverenitet, registrirani proizvođači i prava potrošača. U planu su SET tržnice, solidarne, kontrolirane u terminu koji svima odgovara“ , naglasila je Alma Mihaljević. Dostupni statistički podaci pokazuju da se ekološkom poljoprivredom bavi 1,8 milijuna proizvođača u 160 zemalja svijeta. Udio površina pod ekološkim uzgojem u poljoprivrednim površinama i broj ekoloških gospodarstava kontinuirano rastu. Razvojem ekološke poljoprivrede, odnosno povećanjem ekološke proizvodnje, razvija se i tržište ekoloških prehrambenih proizvoda. Ključni čimbenik za rast tržišta ekoloških prehrambenih proizvoda, uz informiranost potrošača, je distribucija ekoloških prehrambenih proizvoda. Unutar kanala distribucije, upravo se maloprodaja smatra najvažnijom za daljnji rast tog tržišta. Potrošači sve više traže upravo eko proizvode, a s ovim oznakama će to biti i lako provjerljivo. Znak ekološkog proizvoda EU je obvezan u označavanju ekoloških proizvoda. Ako se navode pojmovi «bio», «eko» ili «organski» na proizvodima, a nisu označeni tim znakom, potrošači o takvim proizvodima trebaju obavijestii Ministarstvo poljoprivrede – Sektor inspekcija u poljoprivredi, jer se u tim slučajevima radi o obmani potrošača.
