Da bi se smanjila mogućnost trovanja gljvama, kod branja i pripravljanja treba se pridržavati temeljnih pravila, od kojih su najvažnija:
Usprkos oprezu, uvijek je moguće trovanje gljivama, najćešće zbog zamjene jestivih otrovnima. Često neiskusni ljubitelji gljiva na tržnicama kupuju gljive za koje ni prodavači nisu sigurni jesu li jestive, i pod kojim uvjetima. U našim krajevima raste nekoliko stotina vrsta gljiva, od kojih je pedesetak otrovna, od njih desetak smrtonosno otrovno. Ostale izazivaju uglavnom blaže oblike obolijevanja. Važno je napomenuti da desetak vrsta jestivih gljiva imaju vrlo slične otrovne dvojnike i kojima se najčešće zamjenjuju. Tako se pr. rudnjača (Agaricus campestris L., Fries.) može zamijeniti otrovnom pečurkom (Agaricus xsanthoderma Genevier), ili je još opasnije, ako se sunčanica (Macrolepiota procera Scop. ex Fr. Sing) zamijeni smrtno otrovnom zelenom pupavkom (Amanita phalloides Vaill ex Fr. Secr).
Ovdje ne namjeravamo opisivati otrovne gljive jer su to već prije učinili naši iskusni stručnjaci na području gljivarstva. Tu prvenstveno treba spomenuti prof. dr. Romana Božca i pokojnog prof. dr. Ivana Fochta, koji su u svojim knjigama vrlo detaljno opisali gotovo sve otrovne gljive naših krajeva. U ovom prikazu prvenstveno se želimo osvrnuti samo na trovanje gljivama, na osnovne znakove i kako postupiti u slučaju trovanja.
Trovanje gljivama stručno se naziva micetizam i očituje se na različite načine. Ovisno o kojoj je vrsti gljiva riječ, trovanje se očituje određenim znakovima (simptomima). Za pojedino trovanje karakterističan je skup određenih simptoma koji zajedno čine sindrom, kojim se pojedino trovanje i naziva. Karakteristični znakovi trovanja gljivama vezani su uglavnom za određenu toksičnu tvar i njezin učinak, pa se trovanje gljivama očituje određenim sindromima:
Amatoksinski sindrom je niz simptoma koji nastaju trovanjem amatoksinima. Amatoksini su zajednički naziv za dvije skupine toksičnih tvari, falotoksini i amanitini. Po kemijskoj strukturi to su prstenasti peptidi, građeni od sedam, odnosno osam aminokiselina i dolaze u više kemijskih oblika Amatoksinski sindrom javlja se kao rezultat trovanja zelenom pupavkom (Amanita falloides Veill. ex Fr. Secr.).
Osim zelene pupavke amatoksine sadržava i bijela pupavka (Amanita virosa Lamb. ex Fr.), te neke gljive iz rodova Lepiota i Galerina. Zelena pupavka je svakako najčešći uzrok trovanja amatoksinima. Količina amatoksina, posebice alfa-amanitina u jednom srednje velikom klobuku zelene pupavke dovoljna je da usmrti odraslu osobu. Amatoksini se brzo resorbiraju iz probavnoga trakta i krvotokom odlaze u jetru. Već u probavnom traktu amatoksini oštećuju sluznicu i izazivaju probavne tegobe.
Prvi znakovi trovanja tom skupinom otrova javljaju se između 8 i 12 sati nakon jedenja gljiva. Prvi simptomi uglavnom su nekarakteristični i vezani za probavni trakt, a očituju se bolom u trbuhu, povraćanjem, vodenim proljevom u kojem se može naći sluzi i krvi. Obično nestaju nakon 24 sata. “Ozdravljenje” je lažno jer se simptomi ponovno javljaju nakon 72 sata, i to povezani sa znakovima teškog oštećenja jetre i pojavom žutice. Osim jetre, teško su oštećeni i bubrezi. U završnoj fazi trovanja pojavljuju se znakovi oštećenja središnjeg živčanog sustava, slijedi pojava konvulzija i kome. Smrt nastupa u 10 – 15 posto slučajeva nakon 7 – 10 dana.
Kod sumnje da smo pojeli neke od navedenih gljiva, što prije moramo potražiti pomoć liječnika koji će pristupiti pražnjenju želuca i cijelog probavnog trakta. Taj postupak ima učinka ako se obavi u prvih 6 sati nakoj jedenja gljiva. U tom razdoblju dobro je uzeti i aktivni ugljen. Kada se simptomi pojave potrebno je nadomjestiti izgubljenu tekućinu davanjem infuzija i pristupiti terapiji koja će smanjiti oštećenje jetre i bubrega. Vrlo djelotovornim pokazalo se davanje penicilina G, i to u dozama od 40 milijuna jedinica na dan tijekom tri dana. Iako mehanizam djelovanja penicilina u ovom slučaju nije potpuno jasan, pokazalo se da on smanjuje utjecaj amatoksina na stanice jetre i ubrzava izlučivanje amatoksina preko žuči. Davanje vitamina, posebice C, E i B-kompleksa, povoljno djeluje na uspostavljanje funkcije jetre i bubrega.
U novije vrijeme u literaturi se pojavljuju rezultati pretkliničkih istraživanja liječenja trovanja amatoksinima ekstraktom običnog osloboda (Silybum marianum L, Garth.). U tom biljnom ekstraktu nađene su dvije aktivne tvari, silibin i silimarin za koje je eksperimentalno dokazano da smanjuju ulazak amatoksina u jetrene stanice, odnosno sprječavaju ponovnu resorpciju toksina izlučenog žuči u crijeva. Dakle, imaju prvenstveno ulogu u zaštiti jetre.
