Zašto je potrebno udruživanje poljoprivrednika?

""Gospodarski list je na poziv Europske komisije posjetio sve važnije institucije Europske unije koje su smještene u glavnom gradu Belgije, ali može se reći i Europe, Bruxellesu. U obilasku su osim hrvatskog, sudjelovali i agrarni novinari iz 12 država članica EU, a tom prilikom održano je i nekoliko predavanja o povijesti Zajedničke poljoprivredne politike, kao i o reformi koja će vrijediti u razdoblju od 2014.-2020. godine. Strategija o zajedničkoj poljoprivrednoj politici dio je Rimskog ugovora iz 1957. godine, kad se 6 država osnivača, tad Europske ekonomske zajednice (EEZ), usuglasilo o potrebi uvođenja zajedničke poljoprivredne politike, kako bi se osigurala održiva proizvodnja hrane, održivo upravljanje prirodnim resursima, te postizanje uravnotežnog razvoja svih regionalnih cjelina unutar država članica.

Zajednička poljoprivredna politika najobuhvatnija je od svih ekonomskih politika EU i najznačajnije je područje djelovanja institucija EU. Dovoljno je istaknuti kako je sredinom prošlog mjeseca Europski parlament odobrio dogovor o višegodišnjem proračunu Europske unije za razdoblje od 2014. do 2020. u iznosu od 960 milijardi eura, dok je udjel koji odlazi na zajedničku poljoprivrednu politiku 38,9 % tog iznosa (70 % je namijenjeno za izravna plaćanja u poljoprivredi, a 30% za ruralni razvoj).

Kako bi se ispunili ciljevi i ispunjenje proračuna Zajedničke poljoprivredne politike uspostavljen je pravni okvir koji je EU ponudila poljoprivrednim proizvođačima u određenim sektorima poljoprivredne proizvodnje u vidu proizvođačkih organizacija i grupa. Zadovoljavanjem kriterija i ispunjavanjem postavljenih ciljeva proizvođačkim organizacijama i grupama omogućeno je ostvarivanje korištenja bespovratnih sredstava iz europskog proračuna. Na taj način mogu osigurati stabilan razvoj, bezbolnije udovoljavanje sve većim prohtjevima zahtjevnog tržišta, kvalitetne instrumente i mehanizme za prevladavanje kriznih situacija. U početku je pravni okvir omogućavao formiranje samo proizvođačkih organizacija, no širenjem EU uvidjelo se da je taj okvir prezahtjevan i dobrim dijelom neostvariv za poljoprivredne proizvođače u zemljama bivšeg istočnog bloka. Stoga je ponuđen i prijelazni oblik u vidu proizvođačkih grupa koje se u roku od 5 godina moraju preoblikovati u proizvođačku organizaciju. Udruženi poljoprivredni proizvođači, u prvom redu obiteljska gospodarstva, kroz izabrani pravni oblik (zadruga, društvo s ograničenom odgovornošću, dioničko društvo) mogu prihvatiti kriterije, udovoljiti zahtjevima, postaviti i realizirati ciljeve koje od njih traži formiranje proizvođačkih grupa s obvezom pretvaranja u proizvođačku organizaciju nakon 5 godina.

Učinkovito povezivanje u poljoprivredi

Sadašnja struktura hrvatske poljoprivrede vrlo je nepovoljna, iako su u proteklim godinama učinjeni određeni koraci za njezino poboljšanje. Prevladavajući dio agrarne strukture čine obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja su vlasnici 64 posto poljoprivrednog zemljišta i 80 posto stočnog fonda. Sukladno tome, s obzirom na to da vrlo veliki broj nekomercijalnih i polukomercijalnih poljoprivrednih gospodarstva predstavlja važno obilježje hrvatske poljoprivrede, povećanje konkurentnosti poljoprivrede i prehrambene industrije u Hrvatskoj uglavnom će ovisiti o oživljavanju ruralnih gospodarstva. Imajući na umu neorganiziranost, nestandardiziranost i usitnjenost hrvatske poljoprivredne proizvodnje, veću pozornost trebalo bi svakako posvetiti proizvođačkim organizacijama koje bi trebale obavljati poslove prilagodbe proizvodnje zahtjevima tržišta, zajedničkog marketinga proizvoda i uspostave zajedničkih pravila o proizvodnim informacijama s posebnim naglaskom na okončanju proizvodnje i raspoloživost na tržištu. ""Navedene proizvođačke organizacije imaju osobito važnu ulogu u organizaciji otkupa povrća i voća. Radi razvoja i veće učinkovitosti poslovnog povezivanja u poljoprivredi trebalo bi educirati stručni i menadžerski kadar, informatizirati poslovno povezivanje u poljoprivredi, snažnije medijski promovirati poslovno povezivanje u poljoprivredi, donijeti strategiju s razradom sustavnih mjera za poslovno povezivanje u poljoprivredi, te razraditi dugoročne programe međusektorske povezanosti obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva i komplementarnih djelatnosti. Nakon ulaska Republike Hrvatske u EU, hrvatski poljoprivredni proizvođači našli su se u konkurenciji s visoko subvencioniranim proizvođačima EU, na velikome jedinstvenom tržištu bez ikakvih trgovinskih zapreka, te bi stoga trebalo posvetiti pozornost korištenju mogućnosti koje pruža zajednička poljoprivredna politika EU.

Proizvođ ačke organizacije

Pravilnik o proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća (NN4/10 i 120/10) propisuje način i uvjete prethodnog priznavanja proizvođačkih grupa (PG), priznavanja proizvođačkih organizacija (PO), udruženja proizvođačkih organizacija (UPO) i sektorskih organizacija (SO) propisuje način izvješćivanja, uvjete i načine provedbe posebnih mjera pomoći u sektoru Voća i povrća, inspekcijski nadzor i druga prava, obveze i odgovornosti sudionika u sektoru voća i povrća. Pravilnikom je definirano je što su to proizvođačke organizacije, a što proizvođačke grupe. Proizvođačka organizacija je pravna osoba ili jasno definiran dio pravne osobe koja je osnovana na inicijativu proizvođača voća i/ili povrća. Radi se o organizaciji proizvođača jednog ili više proizvoda (iz sektora voća i povrća) namijenjenih isključivo preradi koja;
(a) ima za cilj korištenje tehnologija proizvodnje voća i povrća i zbrinjavanja otpada na način prihvatljiv za okoliš, posebno u smislu zaštite kvalitete vode, tla i krajolika te očuvanja ili podupiranja bioraznolikosti;
(b) ima jedan ili više sljedećih ciljeva:
• osigurati da je proizvodnja i planiranje proizvodnje usklađeno sa zahtjevima potražnje, posebno u smislu kvalitete i količine;
• koncentrirati ponudu i osigurati stavljanje na tržište proizvoda koje su proizveli članovi proizvođačke organizacije;
• optimizirati troškove proizvodnje i stabilizirati proizvođačke cijene;
(c) je statutom uredila posebne zahtjeve u skladu s člankom 16. Pravilnika;
(d) je priznata od Ministarstva u skladu s člankom 4. Pravilnika.

Proizvo đačka organizacija ima najmanje 5 članova i ostvaruje minimalni obujam ili minimalnu vrijednost utržive proizvodnje od 5.000.000,00 kuna godišnje i o tome može pružiti dokaz u obliku robnog i financijskog dokumenta o isporuci robe.

Proizvođačka grupa je pravna osoba ili jasno definiran dio pravne osobe koji je osnovan na inicijativu proizvođača koji uzgajaju jedan ili više proizvoda iz sektora voća i povrća (popisanih u Dodatku I ovoga Pravilnika) i/ili takvih proizvoda namijenjenih isključivo preradi s ciljem da bude priznata kao proizvođačka organizacija.

Uredba o potporama proizvo đačkim organizacijama u sektoru voća i povrća

Uredba o potporama proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća donesena je temeljem Zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda, a njome se propisuju uvjeti i način provedbe mjera uređenja tržišta u sektoru voća i povrća, koji se odnose na sustav posebnih pomoći u vidu potpora proizvođačkim organizacijama i potpora financiranju njihovih operativnih fondova i operativnih programa. Mjere:
a) aktivnosti planiranja proizvodnje, uključujući nabavu osnovnih sredstava;
b) aktivnosti unapređenja ili održavanja kvalitete proizvoda, uključujući nabavu osnovnih sredstava;
c) aktivnosti unapređenja prodaje, uključujući nabavu osnovnih sredstava, kao i promotivne i komunikacijske aktivnosti, osim promotivnih i komunikacijskih aktivnosti pod podtočkom (f)
d) istraživanje i pokusnu proizvodnju, uključujući nabavu osnovnih sredstava;
e) aktivnosti izobrazbe, osim izobrazbe pod podtočkom (f) i aktivnosti promicanja pristupa savjetodavnim uslugama;
f) svaki od šest instrumenata sprječavanja krize i upravljanja krizom;
g) aktivnosti zaštite okoliša uključujući nabavu osnovnih sredstava;
h) druge aktivnosti, uključujući nabavu osnovnih sredstava, osim onih pod podtočkama (a), (b), (c), (d) i (g), koje ispunjavaju jedan ili više ciljeva navedenih u Uredbi.
Aktivnost je djelovanje radi postizanja posebnog ciija iz operativnog programa, a koje pridonosi jednom cilju ili ciljevima navedenima članku 22. stavku 1. ove Uredbe. Proizvodi povučeni s tržišta, Povučeni proizvodi i Proizvodi koji nisu ponuđeni na prodaju znače proizvode koji su na jedan od tih načina povučeni s tržišta. Zelena berba je berba izvršena prije početka redovitog roka berbe na određenoj površini. Isti proizvodi ne smiju prije zelene berbe biti oštećeni, bilo uslijed klimatskih razloga, biljnih bolesti ili nekog drugog razloga. Neubiranje je slučaj kad se potencijalno utrživa proizvodnja na određenoj površini ostavlja neubranom tijekom uobičajenog proizvodnog ciklusa, pri čemu se uništavanje proizvoda uslijed klimatskih uvjeta ili biljnih bolesti neće smatrati neubiranjem. Nusproizvod znači proizvod koji proizlazi iz pripreme i/ili prerade proizvoda od voća ili povrća i koji ima pozitivnu gospodarsku vrijednost, ali nije glavni planirani proizvod; Prvi stupanj prerade znači preradu voća i povrća u drugi proizvod iz Dodatka I. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Čišćenje i pranje, rezanje, sušenje i pakiranje svježih proizvoda radi stavijanja na tržište ne smatra se prvim stupnjem prerade. Operativni fond je poseban račun ili podračun unutar računa proizvođačke grupe ili proizvođačke organizacije, otvoren pri poslovnoj banci za potrebe financiranja poslovanja i aktivnosti proizvođačke grupe ili proizvođačke organizacije u provođenju ove Uredbe. Potpomognuto područje je područje Republike Hrvatske utvrđeno Zakonom o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 153/2009) koje je na temelju indeksa razvijenosti kriterija ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Zajednički fond je fond koji se financira iz doprinosa svih članova proizvođačke organizacije, a koristi se za potrebe financiranja poslovanja i aktivnosti proizvođačke grupe ili proizvođačke organizacije koje nisu obuhvaćene operativnim programom.

Potpore proizvo đačkim grupama

Tijekom prijelaznog razdobija do priznavanja proizvođačke organizacije, proizvođačkoj grupi može se dodijeliti potpora: • u svrhu poticanja njenog osnivanja i vođenja administrativnih poslova; utvrđuje se za svaku proizvođačku grupu na temelju vrijednosti utržene proizvodnje, te iznosi za:
(a) prvu godinu 10% vrijednosti utržene proizvodnje;
(b) drugu godinu 10% vrijednosti utržene proizvodnje;
(c) treću godinu 8% vrijednosti utržene proizvodnje;
(d) četvrtu godinu 6% vrijednosti utržene proizvodnje;
(e) petu godinu 4% vrijednosti utržene proizvodnje.
• izravno ili putem kreditnih institucija, za pokriće dijela investicija potrebnih za dobivanje priznavanja, koje su predložene u planu priznavanja.

Potpora se do ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju isplaćivala iz državnog proračuna Republike Hrvatske, a nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, isplaćivat će se iz sredstava namjenskih fondova Europske unije.

Mjera za osnivanje proizvo đačkih grupa

""Financijska omotnica koju je Europska komisija kroz pristupne pregovore odobrila Hrvatskoj za razvoj ruralnih područja iznosi 333 milijuna eura godišnje i taj novac iz zajedničke blagajne moguće je uzeti već od prvog dana 2014. godine. Korisnici su proizvođačke grupe priznate od Ministarstva poljoprivrede. Potpora se odobrava za uspostavu proizvođačkih grupa koje su u rangu malih i srednjih poduzeća. Isplaćuje se u godišnjim paušalnim iznosima na temelju ostvarenog prometa proizvođačke grupe i to tijekom pet godina od datuma priznavanja proizvođačke grupe na temelju njihovog poslovnog plana. Za osnivanje proizvođačkih grupa u prvoj godini isplaćuje se potpora u iznosu 10% vrijednosti proizvodnje plasirane na tržište svojih članova u trogodišnjem razdoblju koje prethodi godini pristupanja proizvođačkoj organizaciji. Najviši iznos potpore za svaku proizvođačku grupu ne može biti veći od 100.000 eura godišnje.

Mjera za jačanje suradnje u poljoprivredi, prehrambenom lancu i šumarstvu

""Dinamične promjene na globalnom tržištu, porast konkurencije i promjene u poslovanju stvaraju nove izazove za OPG-e, mala i srednja poduzeća. Struktura poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj koju uglavnom čine mala obiteljska gospodarstava sa slabom međusobnom povezanošću i malim brojem zadruga ukazuje na slabu suradnju proizvođača. Potpora se daje kako bi se olakšalo osnivanje zadruga, udruga i klastera i daljnje poslovanje te prilagodba zakonskim propisima i zahtjevima tržišta i to tijekom maksimalno tri godine,a najveći iznos je 200.000 eura za trogodišnje razdoblje.

 

Primjer proizvo đačke organizacije u sektoru voća i povrća iz Ma arske

Najčešći pravni oblik proizvođačke grupe i organizacije u EU su poljoprivredne zadruge, ne toliko često su to društva s ograničenom odgovornošću. Proizvođačke organizacije (PO) pomažu proizvođačima da koncentriraju svoju ponudu, jer inače, mali individualni proizvođači ne mogu konkurirati u supermarketima. Stoga su većina PO marketinške organizacije, koje pomažu svojim članovima da izađu na tržište. Osim toga, PO osiguravaju članovima i druge aktivnosti: nabavu repromaterijala (sadnog materijala i sjemena, sredstava za zaštitu bilja i sl.), ishođenje različitih certifikata (jamstva kvalitete), pouzdan su platilac za otkupljenu robu i siguran kanal prodaje osobito za veće količine proizvoda i dr. Proizvođačke grupe (PG) i organizacije (PO) u sektoru voća i povrća počele su se u Mađarskoj osnivati još prije njihovog ulaska u EU 2000. godine. 2004., kada su postali punopravna članica EU, imali su već 104 PG i PO. Prema mađarskim propisima, proizvođačku organizaciju može osnovati petnaest proizvođača (fizičke ili pravne osobe), koji godišnje trebaju utržiti 250 milijuna forinti (oko 7,5 milijuna kuna). Proizvođačka organizacija Balaton Ker–Tész iz mjesta Kisvejke, nedaleko Balatona, osnovana je 1997. kao kooperativa, čiji su članovi u početku imali samo 9 ha voća (trešnja, višnja i dr.). Danas je to priznata PO, koja je to postala tek 2009., nakon 6 godina prelaznog razdoblja. Prema površini koju obrađuju (3.300 ha cijela PO, a samo mjesto Kisvejke ima 500 ha višegodišnjih nasada), to je najveća PO u Mađarskoj, koja funkcionira putem pravnog oblika zadruge (1 član 1 glas), s ukupno 296 članova, te godišnjom proizvodnjom od 15.000 t različitog voća i povrća i oko 46 milijuna kuna godišnjeg prihoda. Veličina nasada u sklopu organizacije kreće se od 0,5 – 195 ha. Onaj, tko želi pristupiti PO, mora kupiti dionice u iznosu od 40 Eur-a (= 260 kn), a članarina za one koji ulaze u PO Kisvejke iznosi 9.000 kn. Pored distribucijskog centra u Kisvjeke-u imaju 12 manjih otkupnih stanica u susjednim mjestima. Objekti u mjestima Kisvejke i Berzence pripadaju PO, dok su objekti ostalih stanica u najmu. U njihovom vlasništvu su oprema za sortiranje i pakiranje, skladištenje (hladnjača s ULO komorama), strojevi za obradu (traktori, prskalice, …) itd. Hala, koju i danas koriste za prijam, sortiranje i skladištenje voća i povrća, izgrađena je 2003., neposredno prije ulaska Mađarske u EU donacijskim sredstvima (50 % sredstva EU, 50 % sredstva Republike Mađarske). Do sada su proizvođači – članovi te PO dobili različite tipove potpora, ukupno oko 13.000.000 kn. Imaju 8 stalno zaposlenih djelatnika i 80 sezonskih radnika. Manipulativni troškovi, koje plaćaju proizvođači PO, iznose 5 % od otkupne cijene proizvoda. Nakon predaje proizvoda isplata proizvođača provodi se u dvije rate:
• I rata – 20 % od cijene proizvoda isplaćuje se u roku od 14 dana;
• II rata – 80 % od cijene proizvoda isplaćuje se unutar 60 dana. Obveza je članova PG i PO da 75 % svoje proizvodnje moraju prodati preko PO, a 25 % mogu prodati osobno, ali samo u svom dvorištu tj. „na svom pragu“.
Nakon otkupa od proizvođača proizvodi se klasiraju i pakiraju i to prema kvaliteti, krupnoći, količini, često su već složeni prema narudžbi kupaca i takvi se skladište u rashladne komore. 35% svojih proizvoda prodaju svježem stanju (od toga se 90% proda na domaćem tržištu – veletrgovcima, 10 % u inozemstvo), a 65% proizvoda se preradi. PO su uključene u školski program „5 voćaka dnevno“ te dio svog voća plasiraju školama, a razliku u cijeni dotira država. Priznata PO dobiva godišnju subvenciju iz EU fonda u iznosu 4,1 % od svojih utrženih sredstava. PO treba imati dobar marketing, te nije važno da li su proizvođači veliki ili mali. Potencijalni kupac izravno ugovara kupnju unaprijed. Samostalni su u prodaji, ali su povezani i dogovaraju isporuke u okviru 12 otkupnih stanica. Ako bi svaka od tih 12 zadruga radila pojedinačno, to ne bi bilo dobro, jer ne bi mogli napuniti jedan kamion. Menadžer PO prima plaću i prema iskustvu iz EU treba biti dobro plaćen, dok direktor – upravitelj zadruge ne prima plaću. Svrha ovakvog oblika udruživanja je dobar marketing, standardizacija proizvoda i dobivanje EU sredstava za bolje poslovanje. GLOBALGAP certifikaciju ne mora imati svako gospodarstvo, već samo velika gospodarstva, s kojih roba ide u izvoz. Nakon predaje voća proizvođač istu fakturira krovnoj proizvođačkoj organizaciji, jer se tamo stvara vrijednost utržene proizvodnje. Od prodajne vrijednosti proizvoda 5 % ide lokalnoj zadruzi, a 3 % krovnoj proizvođačkoj organizaciji (ukupno 8 %). Ako je prerada voća u vlasništvu proizvođačke organizacije, vrijednost prodane robe ulazi u vrijednost utržene proizvodnje, a ako nije u vlasništvu PO ili je u vlasništvu drugog organizatora proizvodnje, onda u vrijednost utržene proizvodnje ulazi samo otkupna cijena voća, tj. cijena sirovine.

Udruge poljoprivrednika u Hrvatskoj

U Hrvatskoj postoji više od 45 000 udruga, te se svaki dan registriraju nove. Iako tako veliki broj organizacija ima svoje pozitivne i negativne strane, udruge čine najvitalniji dio društvenog organiziranja. Udruge preuzimaju inicijativu, stvaraju uvjete za život i omogućuju povezivanje ljudi. Država postaje sve manje fleksibilnija povećanjem broja procedura za bilo koju društvenu aktivnost. Na drugoj strani poslovni sektor je ograničen na poslovne prilike i ne razvija se tamo gdje nema rasta ili je nedovoljan. Udruge ne treba ih miješati sa zadrugama i proizvođačkim organizacijama, iako imaju zajedničkih točaka, jer su udruge prvenstveno usmjerene na izradu društvenog okvira, npr zakona. Stoga u uvjetima u kojima se trenutno nalazimo, udruge ili inicijative će biti sve važnije u oblikovanju društvene okoline.

Osnivanje udruge – Udrugu čine slobodno i dobrovoljno udružene pravne ili fizičke osobe, a pravila o osnivanju udruga propisana su Zakonom o udrugama. No, za osnivanje su prvenstveno potrebni osnivači, a za udruge potrebno je najmanje tri osnivača koji imaju punu poslovnu sposobnost.

Statut

Skup osnivača mora za osnivačku skupštinu pripremiti prijedlog Statuta. U prijedlogu mora biti definiran naziv udruge. Naziv mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, može sadržavati neke strane riječi, ako su uobičajene u hrvatskom jeziku. Može se predvidjeti prijevod naziva na jedan ili više stranih jezika, te skraćeni naziv udruge koji se također upisuje u registar. Uz ime koje je čini jedan od važnijih dio procesa osnivanja , iako se tako ne čini, u prijedlogu statuta mora biti definirano i sjedište, zastupanje, ciljevi, djelatnosti, članstvo, definirano područje djelovanja, imovinu, rješavanje sporova, stegovnoj odgovornosti i druga pitanja koja su značajna za udrugu. Od svih ovih elemenata pažljivo se treba definirati sustav odgovornosti u udruzi, pogotovo ako se radi o većem broju članova. Zadatke i odgovornosti koji se ne mogu odrediti s vremenskim rokovima ili se pojavljuju periodički, treba delegirati na skupinu osoba. Često se griješi povezujući ljude koje su prisutni i njihove sposobnosti sa funkcijama koje se dodjeljuju u statutu. Ukoliko se promjeni osoba, onda sama funkcija nema pravu svrhu za udrugu.

""Skupština

Na samoj skupštini potrebno je donijeti nekoliko odluka. Prije svega potrebno je donijeti odluku o osnivanju, zatim Statut koji će dati pravila po kojima se poljoprivrednici udružuju i razlog udruživanja. Potom je potrebno izabrati ljude koji će te odluke provoditi i dati im ovlasti za zastupanje. Za kraj treba donijeti odluku o upisu u registar udruga. Kako bi ubrzali i pojednostavili rad, na web stranicama Ministarstva uprave postoje predloženi obrasce za osnivanje (http://www.uprava.hr/default.aspx?id=12020).

 

Registracija udruge

Administrativna procedura legalizacije udruge počinje u uredu državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave. Uz zahtjev za upis u registar treba imati zapisnik o radu osnivačke skupine, statut (2 primjerka), popis osnivača i osoba ovlaštenih za zastupanje, preslike osobnih iskaznica osnivača i zastupnika, te 70 Kn „Biljega“. Zahtjev za upis u registar podnosi osoba ovlaštena za zastupanje udruge. U roku od 30 dana dobije se rješenje o upisu udruge u Registar udruga. Uz rješenje dobije se ovjereni primjerak statuta i OIB broj. Za izradu pečata potrebna je preslika rješenja o upisu u registar udruga i preslika stranice statuta gdje stoji opis pečata. Nakon izrade pečata potrebno je poslati dopis Državnom zavodu za statistiku zbog određivanja matičnog broja, u roku od 15 dana od primitka rješenja o upisu u registar. Uz zahtjev (tiskanica RPS-1) potrebno je dostaviti presliku rješenja o upisu u registar i kopiju uplate pristojbe u iznosu 55,00 kn za državni proračun.

Dosadašnja iskustva o radu udruga u Hrvatskoj

""Udruge u poljoprivredi imale su veliki značaj u odgovaranju na izazove koje donose strukturne promjene u poljoprivredi. Radikalne promjene koje su se događale i još se događaju u načinu poslovanja i življenja u poljoprivredi bilo bi nemoguće izdržati bez udruga. Kao grupe za pritisak, ukazivale su na probleme koji se javljaju, davale su zakonske inicijative, radile na promociji poljoprivrede. Bez ustručavanja možemo biti iskreni i reći kako su pojedine poslovne grupacije i političke stranke usmjeravale rad udruga. No, također treba reći kako su udruge upravo zbog svoje brojnosti bile same sebi korektiv. Kada su pojedini predsjednici ustručavali se izreći pojedine stavove, u većoj ili manjoj mjeri izrekli su ih drugi predsjednici. Neke su stvari van dosega udruga kao: poremećaji tržišta i gospodarska kriza, migracije stanovništva, i sl. Neke odluke mogle su biti donijete drugačije, ali veliko je pitanje bi li učinile promjenu za ukupnu poljoprivredu ili možda za pojedince. Ponekad se na udruge prevaljuje i odgovornost koja nije njihova, kao npr. registracija oznaka izvornosti i geografskog porijekla. Treba stvoriti uvjete da bi udruge provele te mjere, kako sociološkoorganizacijske tako i materijalne. Jako malo udruga ima financijski i organizacijski kapacitet za provedbu registracija, a i one udruge koje su provele registraciju suočavaju se sa izazovima primjene. Vremena se mijenjaju, tako i udruge koje ovise o radu predsjednika kao funkcije, sve teže odgovaraju na izazove. Bez obzira uspijevaju li udruge ili ne mijenjati predsjednike, sustav u kojem ovise o radu jedne osobe ograničava ih u prilagodbi izazovima. Na osobnoj razini teško je danas predvidjeti što se može dogoditi u naredne 4 godine. Na razini organizacije povećava se količina administracije, jer je potrebno odgovoriti na povećanu količinu administracije države. No i poslovni dio udruge zahtjeva brzinu, odluke i zahtjevi trebaju biti donijeti danas, a ne kada upravljačka tijela imaju vremena. Rješenja naravno postoje, jer ovi problemi već su bili prisutni u drugim državama. Govoreći o ustroju organizacija navesti treba par primjera. Hrvatska poljoprivredna komora u svom ustroju organizirana je, kao i većina organizacija, piramidalno. Silom zakona u 4 godine postojanja 4 puta je mijenjala svoj unutarnji ustroj. Česta radikalna promjena ustroja dovodi do trošenja vremena i resursa na unutarnje potrebe, te se ne može ostvariti puni kapacitet zastupanja interesa članova. Zadnji ustroj sastoji se od dobrovoljnog članstva koji kroz sustav županijskih komora bira delegate za glavnu skupštinu, koja bira predsjednika. Predsjednici županijskih komora čine Upravni odbor komore. Kod ovog ustroja stvara se nacionalna organizacija koja će moći zastupati interese koje ne pokrivaju udruženja koja su podijeljena po sektorima ili regijama. Razne teme po kojima će se mjeriti uspješnost rada je koliko će se nacionalnih problema riješiti, kao farmersko sjeme, legalizacija objekata i sezonsko zapošljavanje. Kao organizacija koja ima pokrivenost na nivou gotovo svih županija je Hrvatski Seljački Savez. Organiziran je po županijama, gdje svaka županijska organizacija ima mogućnost organiziranja kao pravno samostalne udruge. Predsjednici županijskih organizacija čine upravni odbor na čelu sa predsjednikom. Također pokriva nacionalne međusektorske teme, no u svom ustroju mogla bi biti više otvorena organizacija. Savez hrvatskih seljaka organiziran je kao nacionalno udruženje i ima veliku bazu članstva. Još je u fazi formiranja organizacije , što je prednost, ako se pronađu način kako izbjeći sukob mišljenja s obzirom da su u vodstvu predsjednici manjih udruga koji neće prihvatiti isključivost mišljenja drugih članova upravnog odbora. Bavi se strukturnim poljoprivrednim politikama i radi na infrastrukturnom jačanju. Nezavisni Hrvatski Seljaci su otvorena organizacija, ali male infrastrukture. Mala organizacija doprinosi njihovoj operativnosti u medijskom isticanju problema poljoprivrede. Ove nacionalne uz pojedine regionalne organizacije otvaraju pitanja koja su ponekad i neugodna, ali su nužna. Međusobnom konkurencijom ne dozvoljavaju da pojedinačni interesi ili interesi nekog sektora budu iznad općeg interesa te su vrlo bitne za zagovaranje potreba ruralnog prostora. Izazov koji im slijedi je transformacija vođenja prema ostvarenja ciljeva, a manje prema unutarnjem organiziranju odnosno tko je tko u organizaciji. Hrvatska voćarska zajednica kao udruženje je najstručnija organizacija i najviše okrenuta članstvu. Uređena je klasično za saveze ima upravni odbor sastavljen od predsjednika manjih županijskih i lokalnih udruga na čijem je čelu predsjednik kojem pomaže tajnik. No pred njom je veliki izazov uspostavljanje infrastrukture koja bi se mogla nositi sa potrebama članstva i tržišta. Zajednica udruga hrvatskih povrćara sastavljena je uglavnom od županijskih predsjednika povrćarskih udruga sjeverne hrvatske. Sami članovi su vrlo mali korisnici državnog proračuna, a vrlo jaki poslovni pojedinci. Zato organiziranje po principu ostalih udruga i saveza nije najprikladnije. Iako se to javlja i kod drugih sektora, njihovo temeljno organiziranje moralo bi rješavati pitanje njihove ucjenjivosti na tržištu. Hrvatski savez udruga proizvođača mlijeka primjer je paradoksa. Imaju klasično uređen statut u kojem članstvo čine ostale udruge. To je najutjecajnije udruženje ako se gleda izborena količina sredstava u ukupnom poljoprivrednom proračunu. Imaju naviše pokrenutih prijedloga i izmjena zakona i pravilnika. No organizacijski i stručno nisu na nivou ostalih udruženja. Pretpostavka je kako, usprkos velikom dobitku, nisu ostvareni svi mogući dobici niti iskorišteni kapaciteti. Nepostojanje ureda koji bi vodio administrativne poslove tako velike organizacije rezultira da se ljudi koji vode organizaciju brzo troše i time nastaje gubitak u ljudskim resursima. Postoji još nekoliko dobrih primjera udruživanja. Udruga Baby beef je usko specijalizirana udruga govedarskih tovljača koja uz predsjednika ima voditelje teritorijalnih ogranaka.

Sektorske udruge u Hrvatskoj su vrlo dobro organizirane, do razine preuzimanja dijela javnih ovlasti. Primjerice vođ enje evidencija pčela i konja. Hrvatski pčelarski savez u svojoj strukturi ima nacionalnu zastupljenost, ima preuzete javne ovlasti vo đenja pčelinjeg katastra, te dobru infrastrukturnu organiziranost. Iako uvijek ima mjesta za poboljšanja koja će trebati i primijeniti, Savez se može koristiti kao model sektorskog organiziranja. Članstvo im čine pčelarska udruženja kojima uvjetuju ispravno vo đenje članstva. Preuzimaju dio tereta organiziranja pridruženih udruga u vidu informiranja i edukacije članstva, a prema van koordiniraju jedinstveni nastup i izrade inicijativa.

Dobro infrastrukturno posloženi u vidu ureda i u smjeru zagovaranja interesa članova. Čine drugu najjaču grupaciju po izborenim pravima ukupno, ali prva ako se gleda po korisniku. Pokušaji rješavanja problema sa razine lokalnih udruga nažalost ne mogu riješiti sve probleme u potpunosti.

Vinistra je kao udruga primjer kako se može uspješno ispuniti potreba za promocijom proizvoda i dobro se organizirati na županijskom nivou. Šteta što na državnoj razini nije bilo udruge koja bi na sličan način uspjela zastupati interese vinarstva. Za to postoji potreba, jer pitanja poput zaštite imena, pečenja rakije i sl. dobro može rješavati samo nacionalna udruga.

Rad udruga u svijetu

""

Prethodni članakŠkotski Božićni kolač
Sljedeći članakInstitucija koja je dobila status mandatnog tijela za EU Twinning
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.