Zašto je potrebno udruživanje poljoprivrednika?

""Gospodarski list je na poziv Europske komisije posjetio sve važnije institucije Europske unije koje su smještene u glavnom gradu Belgije, ali može se reći i Europe, Bruxellesu. U obilasku su osim hrvatskog, sudjelovali i agrarni novinari iz 12 država članica EU, a tom prilikom održano je i nekoliko predavanja o povijesti Zajedničke poljoprivredne politike, kao i o reformi koja će vrijediti u razdoblju od 2014.-2020. godine. Strategija o zajedničkoj poljoprivrednoj politici dio je Rimskog ugovora iz 1957. godine, kad se 6 država osnivača, tad Europske ekonomske zajednice (EEZ), usuglasilo o potrebi uvođenja zajedničke poljoprivredne politike, kako bi se osigurala održiva proizvodnja hrane, održivo upravljanje prirodnim resursima, te postizanje uravnotežnog razvoja svih regionalnih cjelina unutar država članica.

Zajednička poljoprivredna politika najobuhvatnija je od svih ekonomskih politika EU i najznačajnije je područje djelovanja institucija EU. Dovoljno je istaknuti kako je sredinom prošlog mjeseca Europski parlament odobrio dogovor o višegodišnjem proračunu Europske unije za razdoblje od 2014. do 2020. u iznosu od 960 milijardi eura, dok je udjel koji odlazi na zajedničku poljoprivrednu politiku 38,9 % tog iznosa (70 % je namijenjeno za izravna plaćanja u poljoprivredi, a 30% za ruralni razvoj).

Kako bi se ispunili ciljevi i ispunjenje proračuna Zajedničke poljoprivredne politike uspostavljen je pravni okvir koji je EU ponudila poljoprivrednim proizvođačima u određenim sektorima poljoprivredne proizvodnje u vidu proizvođačkih organizacija i grupa. Zadovoljavanjem kriterija i ispunjavanjem postavljenih ciljeva proizvođačkim organizacijama i grupama omogućeno je ostvarivanje korištenja bespovratnih sredstava iz europskog proračuna. Na taj način mogu osigurati stabilan razvoj, bezbolnije udovoljavanje sve većim prohtjevima zahtjevnog tržišta, kvalitetne instrumente i mehanizme za prevladavanje kriznih situacija. U početku je pravni okvir omogućavao formiranje samo proizvođačkih organizacija, no širenjem EU uvidjelo se da je taj okvir prezahtjevan i dobrim dijelom neostvariv za poljoprivredne proizvođače u zemljama bivšeg istočnog bloka. Stoga je ponuđen i prijelazni oblik u vidu proizvođačkih grupa koje se u roku od 5 godina moraju preoblikovati u proizvođačku organizaciju. Udruženi poljoprivredni proizvođači, u prvom redu obiteljska gospodarstva, kroz izabrani pravni oblik (zadruga, društvo s ograničenom odgovornošću, dioničko društvo) mogu prihvatiti kriterije, udovoljiti zahtjevima, postaviti i realizirati ciljeve koje od njih traži formiranje proizvođačkih grupa s obvezom pretvaranja u proizvođačku organizaciju nakon 5 godina.

Učinkovito povezivanje u poljoprivredi

Sadašnja struktura hrvatske poljoprivrede vrlo je nepovoljna, iako su u proteklim godinama učinjeni određeni koraci za njezino poboljšanje. Prevladavajući dio agrarne strukture čine obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja su vlasnici 64 posto poljoprivrednog zemljišta i 80 posto stočnog fonda. Sukladno tome, s obzirom na to da vrlo veliki broj nekomercijalnih i polukomercijalnih poljoprivrednih gospodarstva predstavlja važno obilježje hrvatske poljoprivrede, povećanje konkurentnosti poljoprivrede i prehrambene industrije u Hrvatskoj uglavnom će ovisiti o oživljavanju ruralnih gospodarstva. Imajući na umu neorganiziranost, nestandardiziranost i usitnjenost hrvatske poljoprivredne proizvodnje, veću pozornost trebalo bi svakako posvetiti proizvođačkim organizacijama koje bi trebale obavljati poslove prilagodbe proizvodnje zahtjevima tržišta, zajedničkog marketinga proizvoda i uspostave zajedničkih pravila o proizvodnim informacijama s posebnim naglaskom na okončanju proizvodnje i raspoloživost na tržištu. ""Navedene proizvođačke organizacije imaju osobito važnu ulogu u organizaciji otkupa povrća i voća. Radi razvoja i veće učinkovitosti poslovnog povezivanja u poljoprivredi trebalo bi educirati stručni i menadžerski kadar, informatizirati poslovno povezivanje u poljoprivredi, snažnije medijski promovirati poslovno povezivanje u poljoprivredi, donijeti strategiju s razradom sustavnih mjera za poslovno povezivanje u poljoprivredi, te razraditi dugoročne programe međusektorske povezanosti obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva i komplementarnih djelatnosti. Nakon ulaska Republike Hrvatske u EU, hrvatski poljoprivredni proizvođači našli su se u konkurenciji s visoko subvencioniranim proizvođačima EU, na velikome jedinstvenom tržištu bez ikakvih trgovinskih zapreka, te bi stoga trebalo posvetiti pozornost korištenju mogućnosti koje pruža zajednička poljoprivredna politika EU.

Proizvođ ačke organizacije

Pravilnik o proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća (NN4/10 i 120/10) propisuje način i uvjete prethodnog priznavanja proizvođačkih grupa (PG), priznavanja proizvođačkih organizacija (PO), udruženja proizvođačkih organizacija (UPO) i sektorskih organizacija (SO) propisuje način izvješćivanja, uvjete i načine provedbe posebnih mjera pomoći u sektoru Voća i povrća, inspekcijski nadzor i druga prava, obveze i odgovornosti sudionika u sektoru voća i povrća. Pravilnikom je definirano je što su to proizvođačke organizacije, a što proizvođačke grupe. Proizvođačka organizacija je pravna osoba ili jasno definiran dio pravne osobe koja je osnovana na inicijativu proizvođača voća i/ili povrća. Radi se o organizaciji proizvođača jednog ili više proizvoda (iz sektora voća i povrća) namijenjenih isključivo preradi koja;
(a) ima za cilj korištenje tehnologija proizvodnje voća i povrća i zbrinjavanja otpada na način prihvatljiv za okoliš, posebno u smislu zaštite kvalitete vode, tla i krajolika te očuvanja ili podupiranja bioraznolikosti;
(b) ima jedan ili više sljedećih ciljeva:
• osigurati da je proizvodnja i planiranje proizvodnje usklađeno sa zahtjevima potražnje, posebno u smislu kvalitete i količine;
• koncentrirati ponudu i osigurati stavljanje na tržište proizvoda koje su proizveli članovi proizvođačke organizacije;
• optimizirati troškove proizvodnje i stabilizirati proizvođačke cijene;
(c) je statutom uredila posebne zahtjeve u skladu s člankom 16. Pravilnika;
(d) je priznata od Ministarstva u skladu s člankom 4. Pravilnika.

Proizvo đačka organizacija ima najmanje 5 članova i ostvaruje minimalni obujam ili minimalnu vrijednost utržive proizvodnje od 5.000.000,00 kuna godišnje i o tome može pružiti dokaz u obliku robnog i financijskog dokumenta o isporuci robe.

Proizvođačka grupa je pravna osoba ili jasno definiran dio pravne osobe koji je osnovan na inicijativu proizvođača koji uzgajaju jedan ili više proizvoda iz sektora voća i povrća (popisanih u Dodatku I ovoga Pravilnika) i/ili takvih proizvoda namijenjenih isključivo preradi s ciljem da bude priznata kao proizvođačka organizacija.

Uredba o potporama proizvo đačkim organizacijama u sektoru voća i povrća

Uredba o potporama proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća donesena je temeljem Zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda, a njome se propisuju uvjeti i način provedbe mjera uređenja tržišta u sektoru voća i povrća, koji se odnose na sustav posebnih pomoći u vidu potpora proizvođačkim organizacijama i potpora financiranju njihovih operativnih fondova i operativnih programa. Mjere:
a) aktivnosti planiranja proizvodnje, uključujući nabavu osnovnih sredstava;
b) aktivnosti unapređenja ili održavanja kvalitete proizvoda, uključujući nabavu osnovnih sredstava;
c) aktivnosti unapređenja prodaje, uključujući nabavu osnovnih sredstava, kao i promotivne i komunikacijske aktivnosti, osim promotivnih i komunikacijskih aktivnosti pod podtočkom (f)
d) istraživanje i pokusnu proizvodnju, uključujući nabavu osnovnih sredstava;
e) aktivnosti izobrazbe, osim izobrazbe pod podtočkom (f) i aktivnosti promicanja pristupa savjetodavnim uslugama;
f) svaki od šest instrumenata sprječavanja krize i upravljanja krizom;
g) aktivnosti zaštite okoliša uključujući nabavu osnovnih sredstava;
h) druge aktivnosti, uključujući nabavu osnovnih sredstava, osim onih pod podtočkama (a), (b), (c), (d) i (g), koje ispunjavaju jedan ili više ciljeva navedenih u Uredbi.
Aktivnost je djelovanje radi postizanja posebnog ciija iz operativnog programa, a koje pridonosi jednom cilju ili ciljevima navedenima članku 22. stavku 1. ove Uredbe. Proizvodi povučeni s tržišta, Povučeni proizvodi i Proizvodi koji nisu ponuđeni na prodaju znače proizvode koji su na jedan od tih načina povučeni s tržišta. Zelena berba je berba izvršena prije početka redovitog roka berbe na određenoj površini. Isti proizvodi ne smiju prije zelene berbe biti oštećeni, bilo uslijed klimatskih razloga, biljnih bolesti ili nekog drugog razloga. Neubiranje je slučaj kad se potencijalno utrživa proizvodnja na određenoj površini ostavlja neubranom tijekom uobičajenog proizvodnog ciklusa, pri čemu se uništavanje proizvoda uslijed klimatskih uvjeta ili biljnih bolesti neće smatrati neubiranjem. Nusproizvod znači proizvod koji proizlazi iz pripreme i/ili prerade proizvoda od voća ili povrća i koji ima pozitivnu gospodarsku vrijednost, ali nije glavni planirani proizvod; Prvi stupanj prerade znači preradu voća i povrća u drugi proizvod iz Dodatka I. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Čišćenje i pranje, rezanje, sušenje i pakiranje svježih proizvoda radi stavijanja na tržište ne smatra se prvim stupnjem prerade. Operativni fond je poseban račun ili podračun unutar računa proizvođačke grupe ili proizvođačke organizacije, otvoren pri poslovnoj banci za potrebe financiranja poslovanja i aktivnosti proizvođačke grupe ili proizvođačke organizacije u provođenju ove Uredbe. Potpomognuto područje je područje Republike Hrvatske utvrđeno Zakonom o regionalnom razvoju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 153/2009) koje je na temelju indeksa razvijenosti kriterija ocijenjeno kao područje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i čiji je razvoj potrebno dodatno poticati. Zajednički fond je fond koji se financira iz doprinosa svih članova proizvođačke organizacije, a koristi se za potrebe financiranja poslovanja i aktivnosti proizvođačke grupe ili proizvođačke organizacije koje nisu obuhvaćene operativnim programom.

Potpore proizvo đačkim grupama

Tijekom prijelaznog razdobija do priznavanja proizvođačke organizacije, proizvođačkoj grupi može se dodijeliti potpora: • u svrhu poticanja njenog osnivanja i vođenja administrativnih poslova; utvrđuje se za svaku proizvođačku grupu na temelju vrijednosti utržene proizvodnje, te iznosi za:
(a) prvu godinu 10% vrijednosti utržene proizvodnje;
(b) drugu godinu 10% vrijednosti utržene proizvodnje;
(c) treću godinu 8% vrijednosti utržene proizvodnje;
(d) četvrtu godinu 6% vrijednosti utržene proizvodnje;
(e) petu godinu 4% vrijednosti utržene proizvodnje.
• izravno ili putem kreditnih institucija, za pokriće dijela investicija potrebnih za dobivanje priznavanja, koje su predložene u planu priznavanja.

Potpora se do ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju isplaćivala iz državnog proračuna Republike Hrvatske, a nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, isplaćivat će se iz sredstava namjenskih fondova Europske unije.

Mjera za osnivanje proizvo đačkih grupa

""Financijska omotnica koju je Europska komisija kroz pristupne pregovore odobrila Hrvatskoj za razvoj ruralnih područja iznosi 333 milijuna eura godišnje i taj novac iz zajedničke blagajne moguće je uzeti već od prvog dana 2014. godine. Korisnici su proizvođačke grupe priznate od Ministarstva poljoprivrede. Potpora se odobrava za uspostavu proizvođačkih grupa koje su u rangu malih i srednjih poduzeća. Isplaćuje se u godišnjim paušalnim iznosima na temelju ostvarenog prometa proizvođačke grupe i to tijekom pet godina od datuma priznavanja proizvođačke grupe na temelju njihovog poslovnog plana. Za osnivanje proizvođačkih grupa u prvoj godini isplaćuje se potpora u iznosu 10% vrijednosti proizvodnje plasirane na tržište svojih članova u trogodišnjem razdoblju koje prethodi godini pristupanja proizvođačkoj organizaciji. Najviši iznos potpore za svaku proizvođačku grupu ne može biti veći od 100.000 eura godišnje.

Mjera za jačanje suradnje u poljoprivredi, prehrambenom lancu i šumarstvu

""Dinamične promjene na globalnom tržištu, porast konkurencije i promjene u poslovanju stvaraju nove izazove za OPG-e, mala i srednja poduzeća. Struktura poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj koju uglavnom čine mala obiteljska gospodarstava sa slabom međusobnom povezanošću i malim brojem zadruga ukazuje na slabu suradnju proizvođača. Potpora se daje kako bi se olakšalo osnivanje zadruga, udruga i klastera i daljnje poslovanje te prilagodba zakonskim propisima i zahtjevima tržišta i to tijekom maksimalno tri godine,a najveći iznos je 200.000 eura za trogodišnje razdoblje.

 

Primjer proizvo đačke organizacije u sektoru voća i povrća iz Ma arske

Najčešći pravni oblik proizvođačke grupe i organizacije u EU su poljoprivredne zadruge, ne toliko često su to društva s ograničenom odgovornošću. Proizvođačke organizacije (PO) pomažu proizvođačima da koncentriraju svoju ponudu, jer inače, mali individualni proizvođači ne mogu konkurirati u supermarketima. Stoga su većina PO marketinške organizacije, koje pomažu svojim članovima da izađu na tržište. Osim toga, PO osiguravaju članovima i druge aktivnosti: nabavu repromaterijala (sadnog materijala i sjemena, sredstava za zaštitu bilja i sl.), ishođenje različitih certifikata (jamstva kvalitete), pouzdan su platilac za otkupljenu robu i siguran kanal prodaje osobito za veće količine proizvoda i dr. Proizvođačke grupe (PG) i organizacije (PO) u sektoru voća i povrća počele su se u Mađarskoj osnivati još prije njihovog ulaska u EU 2000. godine. 2004., kada su postali punopravna članica EU, imali su već 104 PG i PO. Prema mađarskim propisima, proizvođačku organizaciju može osnovati petnaest proizvođača (fizičke ili pravne osobe), koji godišnje trebaju utržiti 250 milijuna forinti (oko 7,5 milijuna kuna). Proizvođačka organizacija Balaton Ker–Tész iz mjesta Kisvejke, nedaleko Balatona, osnovana je 1997. kao kooperativa, čiji su članovi u početku imali samo 9 ha voća (trešnja, višnja i dr.). Danas je to priznata PO, koja je to postala tek 2009., nakon 6 godina prelaznog razdoblja. Prema površini koju obrađuju (3.300 ha cijela PO, a samo mjesto Kisvejke ima 500 ha višegodišnjih nasada), to je najveća PO u Mađarskoj, koja funkcionira putem pravnog oblika zadruge (1 član 1 glas), s ukupno 296 članova, te godišnjom proizvodnjom od 15.000 t različitog voća i povrća i oko 46 milijuna kuna godišnjeg prihoda. Veličina nasada u sklopu organizacije kreće se od 0,5 – 195 ha. Onaj, tko želi pristupiti PO, mora kupiti dionice u iznosu od 40 Eur-a (= 260 kn), a članarina za one koji ulaze u PO Kisvejke iznosi 9.000 kn. Pored distribucijskog centra u Kisvjeke-u imaju 12 manjih otkupnih stanica u susjednim mjestima. Objekti u mjestima Kisvejke i Berzence pripadaju PO, dok su objekti ostalih stanica u najmu. U njihovom vlasništvu su oprema za sortiranje i pakiranje, skladištenje (hladnjača s ULO komorama), strojevi za obradu (traktori, prskalice, …) itd. Hala, koju i danas koriste za prijam, sortiranje i skladištenje voća i povrća, izgrađena je 2003., neposredno prije ulaska Mađarske u EU donacijskim sredstvima (50 % sredstva EU, 50 % sredstva Republike Mađarske). Do sada su proizvođači – članovi te PO dobili različite tipove potpora, ukupno oko 13.000.000 kn. Imaju 8 stalno zaposlenih djelatnika i 80 sezonskih radnika. Manipulativni troškovi, koje plaćaju proizvođači PO, iznose 5 % od otkupne cijene proizvoda. Nakon predaje proizvoda isplata proizvođača provodi se u dvije rate:
• I rata – 20 % od cijene proizvoda isplaćuje se u roku od 14 dana;
• II rata – 80 % od cijene proizvoda isplaćuje se unutar 60 dana. Obveza je članova PG i PO da 75 % svoje proizvodnje moraju prodati preko PO, a 25 % mogu prodati osobno, ali samo u svom dvorištu tj. „na svom pragu“.
Nakon otkupa od proizvođača proizvodi se klasiraju i pakiraju i to prema kvaliteti, krupnoći, količini, često su već složeni prema narudžbi kupaca i takvi se skladište u rashladne komore. 35% svojih proizvoda prodaju svježem stanju (od toga se 90% proda na domaćem tržištu – veletrgovcima, 10 % u inozemstvo), a 65% proizvoda se preradi. PO su uključene u školski program „5 voćaka dnevno“ te dio svog voća plasiraju školama, a razliku u cijeni dotira država. Priznata PO dobiva godišnju subvenciju iz EU fonda u iznosu 4,1 % od svojih utrženih sredstava. PO treba imati dobar marketing, te nije važno da li su proizvođači veliki ili mali. Potencijalni kupac izravno ugovara kupnju unaprijed. Samostalni su u prodaji, ali su povezani i dogovaraju isporuke u okviru 12 otkupnih stanica. Ako bi svaka od tih 12 zadruga radila pojedinačno, to ne bi bilo dobro, jer ne bi mogli napuniti jedan kamion. Menadžer PO prima plaću i prema iskustvu iz EU treba biti dobro plaćen, dok direktor – upravitelj zadruge ne prima plaću. Svrha ovakvog oblika udruživanja je dobar marketing, standardizacija proizvoda i dobivanje EU sredstava za bolje poslovanje. GLOBALGAP certifikaciju ne mora imati svako gospodarstvo, već samo velika gospodarstva, s kojih roba ide u izvoz. Nakon predaje voća proizvođač istu fakturira krovnoj proizvođačkoj organizaciji, jer se tamo stvara vrijednost utržene proizvodnje. Od prodajne vrijednosti proizvoda 5 % ide lokalnoj zadruzi, a 3 % krovnoj proizvođačkoj organizaciji (ukupno 8 %). Ako je prerada voća u vlasništvu proizvođačke organizacije, vrijednost prodane robe ulazi u vrijednost utržene proizvodnje, a ako nije u vlasništvu PO ili je u vlasništvu drugog organizatora proizvodnje, onda u vrijednost utržene proizvodnje ulazi samo otkupna cijena voća, tj. cijena sirovine.

Udruge poljoprivrednika u Hrvatskoj

U Hrvatskoj postoji više od 45 000 udruga, te se svaki dan registriraju nove. Iako tako veliki broj organizacija ima svoje pozitivne i negativne strane, udruge čine najvitalniji dio društvenog organiziranja. Udruge preuzimaju inicijativu, stvaraju uvjete za život i omogućuju povezivanje ljudi. Država postaje sve manje fleksibilnija povećanjem broja procedura za bilo koju društvenu aktivnost. Na drugoj strani poslovni sektor je ograničen na poslovne prilike i ne razvija se tamo gdje nema rasta ili je nedovoljan. Udruge ne treba ih miješati sa zadrugama i proizvođačkim organizacijama, iako imaju zajedničkih točaka, jer su udruge prvenstveno usmjerene na izradu društvenog okvira, npr zakona. Stoga u uvjetima u kojima se trenutno nalazimo, udruge ili inicijative će biti sve važnije u oblikovanju društvene okoline.

Osnivanje udruge – Udrugu čine slobodno i dobrovoljno udružene pravne ili fizičke osobe, a pravila o osnivanju udruga propisana su Zakonom o udrugama. No, za osnivanje su prvenstveno potrebni osnivači, a za udruge potrebno je najmanje tri osnivača koji imaju punu poslovnu sposobnost.

Statut

Skup osnivača mora za osnivačku skupštinu pripremiti prijedlog Statuta. U prijedlogu mora biti definiran naziv udruge. Naziv mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu, može sadržavati neke strane riječi, ako su uobičajene u hrvatskom jeziku. Može se predvidjeti prijevod naziva na jedan ili više stranih jezika, te skraćeni naziv udruge koji se također upisuje u registar. Uz ime koje je čini jedan od važnijih dio procesa osnivanja , iako se tako ne čini, u prijedlogu statuta mora biti definirano i sjedište, zastupanje, ciljevi, djelatnosti, članstvo, definirano područje djelovanja, imovinu, rješavanje sporova, stegovnoj odgovornosti i druga pitanja koja su značajna za udrugu. Od svih ovih elemenata pažljivo se treba definirati sustav odgovornosti u udruzi, pogotovo ako se radi o većem broju članova. Zadatke i odgovornosti koji se ne mogu odrediti s vremenskim rokovima ili se pojavljuju periodički, treba delegirati na skupinu osoba. Često se griješi povezujući ljude koje su prisutni i njihove sposobnosti sa funkcijama koje se dodjeljuju u statutu. Ukoliko se promjeni osoba, onda sama funkcija nema pravu svrhu za udrugu.

""Skupština

Na samoj skupštini potrebno je donijeti nekoliko odluka. Prije svega potrebno je donijeti odluku o osnivanju, zatim Statut koji će dati pravila po kojima se poljoprivrednici udružuju i razlog udruživanja. Potom je potrebno izabrati ljude koji će te odluke provoditi i dati im ovlasti za zastupanje. Za kraj treba donijeti odluku o upisu u registar udruga. Kako bi ubrzali i pojednostavili rad, na web stranicama Ministarstva uprave postoje predloženi obrasce za osnivanje (http://www.uprava.hr/default.aspx?id=12020).

 

Registracija udruge

Administrativna procedura legalizacije udruge počinje u uredu državne uprave u jedinicama područne (regionalne) samouprave. Uz zahtjev za upis u registar treba imati zapisnik o radu osnivačke skupine, statut (2 primjerka), popis osnivača i osoba ovlaštenih za zastupanje, preslike osobnih iskaznica osnivača i zastupnika, te 70 Kn „Biljega“. Zahtjev za upis u registar podnosi osoba ovlaštena za zastupanje udruge. U roku od 30 dana dobije se rješenje o upisu udruge u Registar udruga. Uz rješenje dobije se ovjereni primjerak statuta i OIB broj. Za izradu pečata potrebna je preslika rješenja o upisu u registar udruga i preslika stranice statuta gdje stoji opis pečata. Nakon izrade pečata potrebno je poslati dopis Državnom zavodu za statistiku zbog određivanja matičnog broja, u roku od 15 dana od primitka rješenja o upisu u registar. Uz zahtjev (tiskanica RPS-1) potrebno je dostaviti presliku rješenja o upisu u registar i kopiju uplate pristojbe u iznosu 55,00 kn za državni proračun.

Dosadašnja iskustva o radu udruga u Hrvatskoj

""Udruge u poljoprivredi imale su veliki značaj u odgovaranju na izazove koje donose strukturne promjene u poljoprivredi. Radikalne promjene koje su se događale i još se događaju u načinu poslovanja i življenja u poljoprivredi bilo bi nemoguće izdržati bez udruga. Kao grupe za pritisak, ukazivale su na probleme koji se javljaju, davale su zakonske inicijative, radile na promociji poljoprivrede. Bez ustručavanja možemo biti iskreni i reći kako su pojedine poslovne grupacije i političke stranke usmjeravale rad udruga. No, također treba reći kako su udruge upravo zbog svoje brojnosti bile same sebi korektiv. Kada su pojedini predsjednici ustručavali se izreći pojedine stavove, u većoj ili manjoj mjeri izrekli su ih drugi predsjednici. Neke su stvari van dosega udruga kao: poremećaji tržišta i gospodarska kriza, migracije stanovništva, i sl. Neke odluke mogle su biti donijete drugačije, ali veliko je pitanje bi li učinile promjenu za ukupnu poljoprivredu ili možda za pojedince. Ponekad se na udruge prevaljuje i odgovornost koja nije njihova, kao npr. registracija oznaka izvornosti i geografskog porijekla. Treba stvoriti uvjete da bi udruge provele te mjere, kako sociološkoorganizacijske tako i materijalne. Jako malo udruga ima financijski i organizacijski kapacitet za provedbu registracija, a i one udruge koje su provele registraciju suočavaju se sa izazovima primjene. Vremena se mijenjaju, tako i udruge koje ovise o radu predsjednika kao funkcije, sve teže odgovaraju na izazove. Bez obzira uspijevaju li udruge ili ne mijenjati predsjednike, sustav u kojem ovise o radu jedne osobe ograničava ih u prilagodbi izazovima. Na osobnoj razini teško je danas predvidjeti što se može dogoditi u naredne 4 godine. Na razini organizacije povećava se količina administracije, jer je potrebno odgovoriti na povećanu količinu administracije države. No i poslovni dio udruge zahtjeva brzinu, odluke i zahtjevi trebaju biti donijeti danas, a ne kada upravljačka tijela imaju vremena. Rješenja naravno postoje, jer ovi problemi već su bili prisutni u drugim državama. Govoreći o ustroju organizacija navesti treba par primjera. Hrvatska poljoprivredna komora u svom ustroju organizirana je, kao i većina organizacija, piramidalno. Silom zakona u 4 godine postojanja 4 puta je mijenjala svoj unutarnji ustroj. Česta radikalna promjena ustroja dovodi do trošenja vremena i resursa na unutarnje potrebe, te se ne može ostvariti puni kapacitet zastupanja interesa članova. Zadnji ustroj sastoji se od dobrovoljnog članstva koji kroz sustav županijskih komora bira delegate za glavnu skupštinu, koja bira predsjednika. Predsjednici županijskih komora čine Upravni odbor komore. Kod ovog ustroja stvara se nacionalna organizacija koja će moći zastupati interese koje ne pokrivaju udruženja koja su podijeljena po sektorima ili regijama. Razne teme po kojima će se mjeriti uspješnost rada je koliko će se nacionalnih problema riješiti, kao farmersko sjeme, legalizacija objekata i sezonsko zapošljavanje. Kao organizacija koja ima pokrivenost na nivou gotovo svih županija je Hrvatski Seljački Savez. Organiziran je po županijama, gdje svaka županijska organizacija ima mogućnost organiziranja kao pravno samostalne udruge. Predsjednici županijskih organizacija čine upravni odbor na čelu sa predsjednikom. Također pokriva nacionalne međusektorske teme, no u svom ustroju mogla bi biti više otvorena organizacija. Savez hrvatskih seljaka organiziran je kao nacionalno udruženje i ima veliku bazu članstva. Još je u fazi formiranja organizacije , što je prednost, ako se pronađu način kako izbjeći sukob mišljenja s obzirom da su u vodstvu predsjednici manjih udruga koji neće prihvatiti isključivost mišljenja drugih članova upravnog odbora. Bavi se strukturnim poljoprivrednim politikama i radi na infrastrukturnom jačanju. Nezavisni Hrvatski Seljaci su otvorena organizacija, ali male infrastrukture. Mala organizacija doprinosi njihovoj operativnosti u medijskom isticanju problema poljoprivrede. Ove nacionalne uz pojedine regionalne organizacije otvaraju pitanja koja su ponekad i neugodna, ali su nužna. Međusobnom konkurencijom ne dozvoljavaju da pojedinačni interesi ili interesi nekog sektora budu iznad općeg interesa te su vrlo bitne za zagovaranje potreba ruralnog prostora. Izazov koji im slijedi je transformacija vođenja prema ostvarenja ciljeva, a manje prema unutarnjem organiziranju odnosno tko je tko u organizaciji. Hrvatska voćarska zajednica kao udruženje je najstručnija organizacija i najviše okrenuta članstvu. Uređena je klasično za saveze ima upravni odbor sastavljen od predsjednika manjih županijskih i lokalnih udruga na čijem je čelu predsjednik kojem pomaže tajnik. No pred njom je veliki izazov uspostavljanje infrastrukture koja bi se mogla nositi sa potrebama članstva i tržišta. Zajednica udruga hrvatskih povrćara sastavljena je uglavnom od županijskih predsjednika povrćarskih udruga sjeverne hrvatske. Sami članovi su vrlo mali korisnici državnog proračuna, a vrlo jaki poslovni pojedinci. Zato organiziranje po principu ostalih udruga i saveza nije najprikladnije. Iako se to javlja i kod drugih sektora, njihovo temeljno organiziranje moralo bi rješavati pitanje njihove ucjenjivosti na tržištu. Hrvatski savez udruga proizvođača mlijeka primjer je paradoksa. Imaju klasično uređen statut u kojem članstvo čine ostale udruge. To je najutjecajnije udruženje ako se gleda izborena količina sredstava u ukupnom poljoprivrednom proračunu. Imaju naviše pokrenutih prijedloga i izmjena zakona i pravilnika. No organizacijski i stručno nisu na nivou ostalih udruženja. Pretpostavka je kako, usprkos velikom dobitku, nisu ostvareni svi mogući dobici niti iskorišteni kapaciteti. Nepostojanje ureda koji bi vodio administrativne poslove tako velike organizacije rezultira da se ljudi koji vode organizaciju brzo troše i time nastaje gubitak u ljudskim resursima. Postoji još nekoliko dobrih primjera udruživanja. Udruga Baby beef je usko specijalizirana udruga govedarskih tovljača koja uz predsjednika ima voditelje teritorijalnih ogranaka.

Sektorske udruge u Hrvatskoj su vrlo dobro organizirane, do razine preuzimanja dijela javnih ovlasti. Primjerice vođ enje evidencija pčela i konja. Hrvatski pčelarski savez u svojoj strukturi ima nacionalnu zastupljenost, ima preuzete javne ovlasti vo đenja pčelinjeg katastra, te dobru infrastrukturnu organiziranost. Iako uvijek ima mjesta za poboljšanja koja će trebati i primijeniti, Savez se može koristiti kao model sektorskog organiziranja. Članstvo im čine pčelarska udruženja kojima uvjetuju ispravno vo đenje članstva. Preuzimaju dio tereta organiziranja pridruženih udruga u vidu informiranja i edukacije članstva, a prema van koordiniraju jedinstveni nastup i izrade inicijativa.

Dobro infrastrukturno posloženi u vidu ureda i u smjeru zagovaranja interesa članova. Čine drugu najjaču grupaciju po izborenim pravima ukupno, ali prva ako se gleda po korisniku. Pokušaji rješavanja problema sa razine lokalnih udruga nažalost ne mogu riješiti sve probleme u potpunosti.

Vinistra je kao udruga primjer kako se može uspješno ispuniti potreba za promocijom proizvoda i dobro se organizirati na županijskom nivou. Šteta što na državnoj razini nije bilo udruge koja bi na sličan način uspjela zastupati interese vinarstva. Za to postoji potreba, jer pitanja poput zaštite imena, pečenja rakije i sl. dobro može rješavati samo nacionalna udruga.

Rad udruga u svijetu

""Organiziranje ljudi u udruge i oblik rada poljoprivrednih udruga izvrstan je način prilagodbe sustavu društvenog i ekonomskog organiziranja dotične države. Razlika između europskog i američkog sustava je u tome što europske udruge su otvorenije, dok u američkom sustavu političke stranke su otvorenije za različita mišljenja od udruga. U američkom tipu organiziranja naglašeno je horizontalno povezivanje, tj. možete biti članovi nekoliko udruženja. To je posljedica načina formiranja udruga. U Americi pojedine poljoprivredne udruge fokusirane su samo na pojedine segmente društvenog rada i pojedine zahtjeve članstva. Udruge su specijalizirane za promociju, zakonodavstvo, organizaciju proizvodnje, i sl. U Europi postoji sustav poljoprivrednih komora i sustav granskih poljoprivrednih udruženja. Organizacija udruženja je takva da nastoji obuhvatiti sve potrebe svoga članstva. Komorski sustav to omogućuje, ali iza toga mora biti snažna podrška drugih institucija i države. Granska udruženja također nude potpunu podršku članstvu, ali ovise o organizacijskoj kulturi. Primjerice španjolska i talijanska udruženja poljoprivrednika iako su jaka i imaju brojnije članstvo, u prosjeku ne mogu organizacijski konkurirati njemačkim, austrijskim ili francuskim udruženjima. Od europskih udruženja treba izdvojiti COPA-COGECU kao najveće i najraširenije udruženje. Sastoji se od dva dijela. Jedan dio čine Zadruge, a drugi Komore i udruge. Zato ima dva predsjednika koji ravnopravno zastupaju organizaciju. Oba dijela udruženja imaju zasebna predsjedništva koju čine predsjednici organizacija država članica. Zajedničko im je tajništvo i prateće službe. Što se tiče članstva, ono je definirano na razini države, znači kako može biti više članova iz jedne države koji uplaćuju zajedničku članarinu. Razlog takvoj organizaciji je različita kultura udruživanja u različitim zemljana. Članarina se definira na osnovu količine potpora koje se dobivaju iz EU i na osnovu broja poljoprivrednika. Za Hrvatsku ta članarina iznosi oko 700 tisuća kuna. Ostale europske organizacije nemaju takvu potpunu regionalnu pokrivenost. Što se tiče strukovnih organizacija na razini Europske unije postoji podijeljenost, a najviše teritorijalna. Veličina Europe, odnosno klimatski razlozi, utječu na to da se strukovne organizacije ne mogu raširiti po svim državama članicama. To ne znači da nisu utjecajne, ali im to predstavlja problem kod zastupanja svojih interesa kroz države članice. Masline zanimaju jednu skupinu država, šećerna repa i krumpir drugu. A to je bitno kod primjerice definiranja pojma što je to pašnjak. Potpore će dobiti samo pašnjak sjevernog tipa, pašnjaci južnog tipa gdje životinje „brste“ raslinje nije priznato za potpore. Od strukovnih udruženja koje ima najveću pokrivenost izdvoja se EMB (European milk bord). EMB ima 14 zemalja članica koje čine skupštinu, a organizaciju vodi predsjednik s potpredsjednikom i 5 članova izvršnog odbora. Oni čine drugu najjaču grupaciju s obzirom na broj prijedloga i usmjeravanja korištenje sredstava Europske unije.

No, gdje je budućnost udruživanja? Budućnost je u povezivanju me đusektorski na interesnim osnovama. Veći zajednički interes imaju vinari, sirari i pršutari, nego vinari iz regija koje hoće ograničiti proizvodnju i regija koje se hoće širiti.

Udruge će i dalje sudjelovati u kreiranju budućnosti članova, ali se moraju organizacijski prilagoditi vremenu, gdje je važniji mjerljivi rezultat.

Poljoprivredne zadruge

Zadrugarstvo kao pokret i način života i poslovanja bitno utječe na društvene procese i na društveni razvoj jedne zajednice. Model života i rada, svijest o prednostima zajedničkog rada na vrijednostima solidarnosti, samopomoći, sigurno donosi prednost jednoj zajednici u ukupnom njenom razvoju. O važnosti zadruga ukazali su nam i Ujedinjeni narodi koji su donijeli Rezoluciju kojom se ističe važnost stvaranja okruženja i davanja potpora zadrugama i 2012. godinu proglasili Međunarodnom godinom zadruga. Stvaranje globalnog tržišta, neoliberalni odnosi na tržištu, te vrijednosti individualizma i kapitala, izazvao je trend sve većeg raslojavanja između bogatih i siromašnih i neravnomjernu raspodjelu u novostvorenoj vrijednosti. Izmještaju se tvrtke u trci za većim profitom, ukidaju se prozvodna radna mjesta, centar interesa je profit, ne vodeći računa o interesima pojedinca i zajednice. Ako želimo društvene i ekonomske odnose koji vode brigu o čovjeku i njegovim potrebama, i koji pravedno vrednuju njegov rad zadrugarstvo je jedan od važnih modela života i rada, te sigurno može dati odgovor i rješenje za mnoge probleme u kojima se naše društvo nalazi.

Potrebno je reći da zadruge nisu dobrovoljne udruge u koje se ljudi dragovoljno udružuju da bi promicale i zagovarale neke svoje ideje i interese, već se osobe udružuju u zadruge da bi gospodarski djelovali, zajedno sa drugima, na principima zajedništva, solidarizirajući se jedan s drugim, upravljajući i sami donoseći poslovne odluke na demokratski način jedan član jedan glas, stvarajući dobra, dijeleći novostvorenu vrijednost razmjerno koliko je tko sudjelovao u njegovu stvaranju, ali isto tako ostavljajući zajednički nedjeljivi dio stvarajući zadružnu imovinu da bi se osigurao napredak i razvoj u poslovanju, kao i dugoročnost.

U svijetu ljudi kojima je potreban posao, mali proizvođači, ribari, ljudi kojima je potrebno stanovanje, zajam, oni koji žele nešto kupiti, potrošiti priključuju se zadrugama. U svijetu je taj broj narastao na milijardu ljudi što potvrđuje potrebu funkcioniranja zadruga i zadružnog pokreta. U zemljama Europske unije broji se 263 tisuće zadruga sa 163 milijuna članova (svaki treći stanovnik zemalja EU) pa je jasno koliki broj ljudi europskih zemalja ima koristi od zadruga. Primjenjujući model zadrugarstva i Francuska, Danska, Finska, Njemačka, Italija, Austrija podigle su svoje gospodarstvo temeljem udruživanjem ljudi kroz taj sustav. U razvijenim društvima (Švedska, Norveška, Italija, Francuska, Njemačka…) s visokim društvenim standardom, u kojima je razlika između bogatih i siromašnih zanemariva, podaci govore o razvijenom zadrugarstvu. U tim zemljama udio zadrugara u ukupnom broju stanovnika iznosi 30-40%. Dakle, radi se o velikom broju stanovništva koji su na bilo koji način (kroz poljoprivredni, prehrambeni, industrijski, potrošački, bankarski…) uključeni u sektor zadrugarstva i koriste pogodnosti zadrugarstva. Uspješne regije Emilia Romagnia u Italiji, Baskija u Španjolskoj vezuju sa sobom uspješne industrijske, uslužne radničke i socijalne zadruge, a same pripadaju vodećim gospodarskim regijama tih dviju zemalja.

Zadruge odgovaraju potrebama svojih članova

""Zadruge su gospodarski subjekti trajne naravi, upisane u sudski registar, koje postižu svoje priznanje i svrhu (učinkovitost) kada funkcioniraju na temeljnim pravilima prihvaćenim od svjetske zadružne organizacije (ICA) poznati pod nazivom međunarodna zadružna načela i vrijednosti, da posluju temeljem rada svojih članova, u njihovu korist i njihovoj funkciji, kada zadruge odgovaraju potrebama svojih članova, kada ostvaruju potrebe proizvođača kroz funkciju prerade, kada zadrugari koriste usluge zadruge u izvođenju djelatnosti, kada zadruge u izvođenju djelatnosti koriste proizvode ili usluge svojih članova ili kada zadrugari obavljaju djelatnost zadruge kao njeni zaposlenici. Zadruga nije jednokratna kategorija niti je zadruga udruga. Zadruga spada u poduzetništvo jer na tržištu nastupa gospodarski u cilju stvaranja nove vrijednosti (kao i ostali gospodarski subjekti) i tako ostvaruje poduzetnički pothvat. Koncept zadružnog poduzetništva je da posluje temeljem rada članova zadruge, u njihovu korist i njihovoj funkciji. Stoga usmjerenje zadružnog poduzetništva je okrupniti, organizirati sve koji žele poslovati ili koristiti usluge ili zadovoljiti neke druge potrebe, a ne mogu sami. Moramo naglasiti, pristupanjem zadruzi, član zadruge zadržava svoj identitet i svoju imovinu bio on poljoprivredni proizvođač, fizička ili pravna osoba.

Zadruge se vežu za jedno područje i imaju osobinu teritorijalnosti, jer zadrugari su po prirodi stvari osobe koje žive na tom području, bilo mali proizvođ ači, zaposlenici ili korisnici usluga, koji imaju interes funkcioniranja i dugoročnost takve tvrtke.

Zadruga brine o lokalnoj zajednici. Stvarajući nove vrijednosti, interes zadruge i njenih članova je pomoći lokalnoj zajednici. Ne mali primjer je da zadruga svojim sredstvima financira vitalnu komunalnu infrastrukturu, pomaže u odvijanju kulturnih djelatnosti i ostalim javnim djelatnostima svoje zajednice. Bit je da zadruge okupljaju lokalno stanovništvo, stvaraju nove vrijednosti koje se vraćaju njenim članovima, a kroz potporu javnih djelatnosti unaprjeđuju i društveni standard svoje zajednice. Ako zadruga stvara za zajednicu, to joj zajednica mora i vratiti, posebno kroz porezni tretman. Porezno oslobođenje na taj dio dobiti treba biti priznanje za financijski i gospodarski doprinos zajednici, a ne povlastica.

Zadružno poduzetništvo

Zadružno poduzetništvo u sebi sadrži socijalnu komponentu, jer se sustav raspodjele dodane vrijednosti unutar zadruge temelji na doprinosu svakog njenog člana (zadrugara) ovisno o tome da li se radi o količini sirovina za preradu, o opsegu korištenih usluga, uloženom radu zaposlenika ili nekim drugim kriterijima vrednujući aktivnost zadrugara, a ne kapital. Upravo je temeljno razgraničenje s društvima kapitala da se ne stječe profit da bi ga dijelio i uzimao vlasnik kapitala, nego ono, što ostaje u zadruzi kao višak da bi mogli zadrugari podijeliti među sobom odnosno unaprijediti iz tih sredstava daljnji rad i voditi brigu da se i dalje radi.

Zakonom o zadrugama izravno je regulirano obvezno izdvajanje iz dobiti (30%) za napredak i materijalni razvoj zadruge stvarajući zadružnu imovinu. Ulozi članova osiguravaju se izdvajanjem iz dobiti u pričuve (5%) do visine uloga članova. Dakle, osnovno načelo zadružnog poslovanja je da nemaju cilj potrošiti novostvorenu vrijednost, nego osigurati održivost svakog zadrugara, i ulagati u materijalni razvoj, osigurati dugoročnost i stabilnost poslovanja zadruge, kao i svojih uloga i kapitala, stvarajući nedjeljivu zadružnu imovinu za buduće članove i generacije.

Osnovna načela

Dragovoljnost i otvorenost je osnovno načelo u zadrugarstvu koje omogućava članstvo svakome tko prihvaća pravila zadruge, a kada članstvo prestane iz nekih razloga, nedjeljiva imovina je zadružna imovina i koriste je drugi zadrugari koji pristupe zadruzi. To i jest snaga zadrugarstva da osigura dugoročnost poslovanja, opstojnost i za buduće generacije u jednoj društvenoj zajednici. U sadašnjoj društvenoj situaciji visoke stope nezaposlenosti s tendencijom sve većeg gubitka radnih mjesta važno je jasno opredjeljenje za potporu tvrtkama koje funkcioniraju u korist čovjeka. U zadnje vrijeme se naročito govori o značajnom udjelu sive ekonomije u bruto društvenom proizvodu koja poboljšava standard običnog čovjeka.

Posebno osmišljenim sustavom poticajnih mjera, kojima bi se usmjeravao rad svakog pojedinca koji nešto proizvodi, daje uslugu ili troši u sustav koji mu osigurava povrat zara đenog, siva ekonomija bi se sigurno svela na zanemarivi udio, a udio stanovnika vezan za zadruge sigurno povećao.

Napominjući današnje zadruge neosporna je činjenica kako su se upravo najbolje organizirale i najviše razvile u ekonomski najrazvijenijim zemljama Europske unije. Navodeći primjere koji se već nalaze u svim katalozima o zadrugama i koji su već objavljeni na stotinama internetskih stranica naglašavamo kako je unatoč dominaciji velikih korporacija u razvijenim zemljama Europske unije itekako moguć, ostvariv i poticajan model zadružnog organiziranja. Primjerice u Francuskoj 50% poljoprivredne proizvodnje odvija se putem zadruga, u Nizozemskoj čak 83% a šumarska grana sa 60% putem zadruga u Švedskoj. Recimo i ovaj podatak kako u Finskoj 36% tržišnog udjela pripada zadrugama i kako vodeće kompanije svoje prateće poslove organiziraju putem zadruga ( prijevoz robe, informatičke usluge, zanatske usluge, spremanje i čišćenje…).

Osnivanje zadruge

Poljoprivredni proizvođači u primarnoj poljoprivredi imaju potrebu unaprijediti svoju proizvodnju i ostvariti dodanu vrijednost putem prerade svog proizvoda. Formiranjem preradbenih kapaciteta u okviru zadruge ostvaruju se materijalni kapaciteti (uljara, punionica, vinarija, sirana, klaonica) u koju će primarni proizvođači predati zadruzi svoje sirovine (masline, grožđe, mlijeko,) i tako putem prerade unutar zadruge stvoriti finalni proizvod ili višak vrijednosti s oznakom zadružni proizvod. Time primarni proizvođači, koristeći kapacitete zadruge, racionaliziraju svoje troškove, osiguravaju konkurentan proizvod za tržište i osiguravaju plasman i naplatu svojih proizvoda, a sustav raspodjele dodane vrijednosti unutar zadruge, temelji se na doprinosu svakog njenog člana (zadrugara) ovisno o tome da li se radi o količini sirovina za preradu, o opsegu korištenih usluga, uloženom radu zaposlenika, ili nekim drugim kriterijima vrednujući aktivnost zadrugara, a ne kapital.

Zadružno poduzetništvo pretpostavlja otvorenost novom članstvu, odnosno potrebu za uključivanjem što većeg broja sposobnih i vrijednih članova sa suštinskim ciljem da ostvarena dodana vrijednost odnosno bene fit ostvaren djelovanjem zadruge na tržištu u konačnici pripada članovima zadruge.

Zadruga se suštinski razlikuje od trgovačkih društava jer njeni članovi proizvode, odlučuju i međusobno raspodjeljuju stvorene vrijednosti ne maksimalizirajući stvorenu dobit na razini tvrtke i upravo je to značajka poslovanja zadruge u kojoj članovi imaju svoj konačni interes. Za dobrobit cijelog društva, potrebno je poticati i unaprjeđivati ovakav način poslovanja, razvijati svijest o mogućnosti poslovanja na vrijednostima zajedništva i solidarnosti vrednujući rad i ljude. Uz obrte i trgovačka društva, zadruge predstavljaju treći oblik malog poduzetništva reguliran posebnim Zakonom o zadrugama. Svaki član zadruge unosi osnovni ulog najmanje 1000 kn. Zadružno poduzetništvo pretpostavlja otvorenost novom članstvu, što više osoba uključiti u zadružno poduzetništvo, a da na kraju ostvarena dodana vrijednost odnosno benefit ostvaren djelovanjem zadruge na tržištu pripada članovima zadruge (zadrugarima).To je suštinski način poslovanja zadruge u kojem član zadruge ima svoj konačni interes. Zadruga na tržištu nastupa kao i drugi gospodarski subjekti, sa svim pravima i obvezama gospodarskog subjekta. Od ostalih subjekata, razlikuje se u unutrašnjoj organizaciji. U formalno-pravnom smislu zadruga je regulirana Zakonom o zadrugama (NN 34/11, 125/13) kao dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugima aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana.

Na kraju lipnja 2013. godine Hrvatski savez zadruga broji 1131 zadruga, 19309 zadrugara, 2682 zaposlenih, s prihodom cca 2 milijarde kuna.

Zadruga kao model pripada poduzetništvu jer na tržištu, ostvarujući svoj poduzetnički pothvat, nastupa gospodarski i u cilju stvaranja nove vrijednosti. Zadruga je ujedno i tvrtka s jasno definiranim i istaknutim djelatnostima koje obavlja u okvirima nacionalne klasifikacije djelatnosti. No zadruga nije društvo kapitala u kojoj odluke donosi većinski vlasnik. Zadruga je društvo osoba koje podjednako ili s jednakim pravom donose sve odluke bitne za razvoj zadruge. Demokratsko načelo, jedan član jedan glas, zadrugu svrstava u one subjekte koji štite interese najmanjih a raspodjelu stečene dobiti dijele prema najučinkovitijim i najvrednijim članovima zadruge. Upravo iz tih razloga zadruga sa sobom nosi onu gospodarsko- socijalnu komponentu po kojoj stjecanje profita nije svrha već je smisao pravedna raspodjela i zadovoljavanje interesa članova, odnosno zadrugara. I baš tada zadruga ostvaruje svoju svrhu, kada je u funkciji svojih članova. Kada svojim kapacitetima omogućava zadovoljavanje potrebe svojih članova, proizvođača, bilo putem prerade, prodaje ili nekim drugim oblikom ili načinom rada, kada je servis pomoći, prerade, prodaje. Trajno usmjerenje zadružnog poduzetništva je transparentno organizirati članstvo u jednu cjelinu, organizirati sve koji žele i mogu poslovati ili koristiti usluge zadruge, a nisu svoje poduzetničke aktivnosti sposobni provesti samostalno. Na taj način i vođena temeljnim zadružnim načelima, zadruga ima snagu objediniti ljudske i druge potencijale u jednu organiziranu cjelinu upravo tako što favorizira umijeće i sposobnosti pojedinca, njegove potencijale i stvara povoljnije uvjete za proizvodnju, preradu, prodaju ili zajednički nastup na tržištu roba i usluga. Pri tome, moramo naglasiti, pristupanjem zadruzi, član zadržava svoj identitet i svoju imovinu bio on poljoprivredni proizvođač, fizička ili pravna osoba.

Uspješne zadruge

""Primjeri uspješnih zadruga nas usmjeravaju kako se organizuirati i sačuvati vrijednost svog rada i proizvoda. PZ Vrbnik slavi zlatne jubileje, baš poput svoga najboljega proizvoda Žlahtine, i unatoč tome što je broji već 105 godina, vitalnija je od mnogih priznatih poduzeća. Nalazi se na otoku Krku, u mjestu Vrbniku koje čuva tradiciju, kulturu i način življenja ovoga otoka. Sva suština opstanka ove zadruge vezana je za očuvanje, oživljavanje i promicanje izvornoga i autohtonoga proizvoda, rekli bismo pravi biser ili primjer kako se tijekom svih ovih godina nametnula u značajnoga proizvođača vina, prošeka, pjenušaca i rakija. U tome kontekstu, slobodno se mogu istaknuti najznačajnije činjenične osobine, da je ova zadruga uspjela organizirati one najsitnije vinogradare. Za 103 obiteljska poljoprivredna gospodarstva ili kako predstavlja njihov servis, detektira probleme, sudjeluje u proizvodnji te u zadružnim podrumima stvara višak vrijednosti. Stvoreni brend «Vrbnička žlahtina » nikad ne bi nastao da nije bilo udruživanja. Maleni vinogradari radili bi vino u svojim neadekvatnim podrumima i bili bi razbacani, razjedinjeni i neustaljeni na zahtjevnome tržištu vina. Vjerojatno neprimijećeni. A danas? A danas ova zadruga sa modernim podrumom od godine do godine proizvodi 400- 600 tisuća butelja vina. Ostvaruje godišnje prihode oko 20 milijuna kuna, zapošljava 10 radnika i zastupa interese svojih članova. Zadruga Cres osnovana prema jugu od sjedišta zadruge iz Vrbnika, prije punih 70 godina. U počecima kao Opća poljoprivredna zadruga, da bi tijekom svoga razvoja promijenila naziv u Poljoprivredna zadruga sa sjedištem u Gradu Cresu. I nije pretenciozno reći kako je ova zadruga nositelj razvoja poljoprivrede našega najvećega otoka. Zadružna imovina, stjecana godinama, višestruko nadmašuje godišnje prihode od 7 milijuna kuna. Zadruga posjeduje 13 zemljišno poljoprivrednih ekonomija zatim upravnu zgradu u centru grada te klaonicu, moderno opremljenu uljaru, punionicu, mesnicu te veliko stado od 3 tisuće zaštićenih i izvornih creskih ovaca. U posljednjih desetak godina, vlastitim sredstvima te proračunskim sredstvima resornoga ministarstva, grada Cresa i Primorsko goranske županije uspjela je realizirati neophodne projekte i tako se nametnuti odličnim proizvodima u svijetu tržišta. ""PZ Agro Istra jedna je od onih mladih zadruga koju čine također obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Osnovana je 2003. godine kako bi zastupala interese svojih članova s područja grada Pule. U proteklih desetak godina doživjela je uspone i padove, no nakon novoga Zakona, presudila su zadružna načela. Načela zajedničkoga nastupa. Ova poljoprivredna zadruga je sada definitivno skinula sa sebe breme nerazriješenih odnosa svoga članstva. Jasno i transparentno se riješila nepotrebnoga i neučinkovitoga balasta većega broja članova koji su permanentno narušavali poslovanje zadruge. I unatoč svemu, zadruga je u 2012. godini uspjela povećati prihode s 6 milijuna kuna na 10 milijuna kuna. Završiti projekt zaštite mladoga istarskoga krumpira, te uz sufinanciranje grada Pule investirati u vlastite skladišne prostore. Njeni članovi se itekako mogu pohvaliti jedinstvenim proizvodima sa svojih gospodarstava te vlastitom tehnologijom proizvodnje traženoga povrća. Mogli bismo istaknuti, tipičan primjer zajedničkoga nastupa na tržištu u kojemu je zadruga promotor, serviser i realizator. No ova zadruga je i tipičan primjer neophodnosti okupljanja malih poljoprivrednih gospodarstava koja uslijed dominacije velikih korporacija mogu opstati jedino na temeljima udruživanja. Plan i program ove zadruge je jasan. Određen prema mogućnostima i zahtjevima tržišta a godine koje dolaze neminovno će uputiti i sve ostale ili sve one male proizvođače povrća s navedenoga područja, prema zadružnome načinu udruživanja. Zanatska zadruga Gradin u proteklih 23 godine, ova zadruga je ispisala prekrasne stranice o svojim pothvatima, uspješnim rješenjima, građevinskim zahvatima, i što je najznačajnije međuljudskim odnosima. Okupljajući više od pedeset malih zanatskih obrtnika, građevinara, uspjela je nametnuti se kao jedan od najznačajnijih gospodarskih subjekata na području Primorsko- goranske županije. Jedanaest zaposlenika s četiri građevinska inženjera kao i pedeset obrtnika članova, navode na «realni» osjećaj «rešpekta» prema ovoj zadruzi. Gotovo dvadesetak značajnih projekata koje su proveli inženjeri i obrtnici ove zadruge krase njihovu arhivu a cjelokupan i njihov udio unutar zadružnoga poduzetništva je nemjerljiv. ZZ GRADIN prva je zadruga koja je ishodila licenciju za obavljanje građevinskih radova. Danas ostvaruju prihode na razini 20 milijuna kuna. Za ribarsku zadrugu „Istra“ sa sjedištem u Poreču bez dvojbe se može ustvrditi da je to danas najrelevantnija ribarska organizacija na dijelu istarskog poluotoka. Osnovana je u lipnju 2004. godine s 90 osnivača – članova, a u vrlo kratkom roku je organizirala prikupljanje ribe svojih zadrugara i uspješan plasman na strano tržište. U proteklih osam godina rada i djelovanja zadruga je pozitivno poslovala, uz određeni rast prometa koji se sada kreće oko 13 milijuna kuna godišnje. Uz redovnu djelatnost otkupa i prodaje ribe, bavi se i prodajom ribarskog materijala i opreme, posjeduje Otpremno-kvalifikacijski centar za školjkaše u sklopu Veletržnice te ima knjigovodstveni servis za svoje zadrugare i mali cafebar. U suradnji s općinom Tar-Vabriga pokrenula je projekt izgradnje ribarske luke Santa Marina. Zadruga Istra zapošljava devet djelatnika, a trenutno ima 63 zadrugara. Najveći broj (123 člana) imala je 2008. godine. No te je godine izvršena revizija i isključeni su članovi koji nisu poslovali sa zadrugom nego s tvrtkama, točnije veletrgovcima koji su ribarskoj zadruzi Istra izravna konkurencija. Zadruga očekuje da će joj se priključiti i novi članovi, ako država pronađe odgovarajući instrument kojim će se zamijeniti sada već bivša tržna kompenzacija za prodanu ribu i tako ribare poticati na udruživanje u ribarske zadruge. Primjer kako zadruge trebaju poslovati, „Istra“ to zorno ilustrira i praktično je sve zajednička imovina, jer se nakon odbitka propisanih postotaka za razvoj i pričuvu, sredstva mogu podijeliti zadrugarima sukladno njihovu udjelu u stvaranju dobiti. Hoće li se dijeliti „dividenda“ ili će se pripisati dodatni članski ulozi, o tome odlučuju zadružni skupštinari. Poljoprivredna zadruga ‘Varaždinsko povrće’ po mnogo čemu može biti primjer kako se u otežanim gospodarskim uvjetima kroči naprijed i nosi s izazovima tržišta. Ulaziti hrabro u investiciju veću od 2,5 milijuna kuna nije lako, no kada se ozbiljno osvaja tržište, kada ima obilje povrćarskih proizvoda, perspektiva je izvjesna. Jer, kad zadruga ulaže i sa 16 zadrugara nabavlja prijevozno sredstvo od 25 t nosivosti, raznovrsnu tehnološku opremu za pakiranje, gradi objekt s 400 m2 skladišta, 400 m2 za pakirnicu i 500 m2 hladnjače, ona tad osigurava osnovnu pretpostavku za uspješno poslovanje. Zadrugari su se udružili u zadrugu inicijativom 9 zadrugara entuzijasta, no presudno je bilo da su shvatili da tako mogu lakše do tržišta. Danas zadruga, uz 16 zadrugara ima četvero stalno zaposlenih, skupštinu koja se redovito sastaje, po potrebi gotovo svaki mjesec jer zadrugari tu donose sve odluke i sukreatori su s upraviteljicom tih odluka, bilo da je riječ o ulaganjima, financijama i sl. Zadruga ‘Varaždinsko povrće’ ima jasan poslovni plan u čijem je središtu proizvodnja i prodaja raznovrsnog povrća. Gotovo polovinu od 6000 tona koliko plasiraju na tržište je krumpir visoke kakvoće koji se pakira i u malim količinama, što sve više traže kupci. Drugi dio se opet najviše odnosi na proizvodnju zelja, poznatog varaždinca, ali tu je i sve ostalo sezonsko povrće: paprika, rajčica, mrkva, korijen celera i dr. Zadruga želi tehnološki napredovati i omogući zadrugarima da mogu svoje proizvode, uz plasiranje u svježem stanju, prerađivati, sušiti, kiseliti, pakirati. No već ostvarena investicija je bila velika pa treba pričekati s daljnjim ulaganjem. Zadrugari se nalaze i u središtu društvenog života u svojoj sredini, sudjeluje u svim manifestacijama ili su im suorganizatori, a pritom dobivaju određene povoljnosti u suradnji s općinom Vidovec i gradom Varaždinom. Naravno, sve nije jednostavno i potrebno je puno rada i smionosti kako bi se proizvelo ali i prodalo. Tržište je vrlo zahtjevno, kako bi opstali svake godine morate biti spremni ponuditi sve bolje uvjete, kontinuirane količine proizvoda visoke kvalitete i biti spremni na mnogobrojne akcije. Zadruga traga i za novim kupcima od već osvojenih i to prvenstveno s ponudom visokokvalitetnih proizvoda koje zbog njihove izvornosti traže kupci. Zadružni sektor nudi onaj humani, gospodarsko socijalni moment ili trenutak u kojemu su zastupljeni oni koji stvaraju i oni koji direktno, putem jasno propisanoga Zakona o zadrugama progovaraju i odlučuju. Odlučuju o svojoj sudbini ili o sudbini svih malih i svih značajnih proizvođača koji su nažalost sada u podređenoj ulozi. Hrvatski savez zadruga, kao krovna organizacija, kroz svoju trajnu zadaću mora zaštititi, unaprijediti i promovirati trajne vrijednosti organizacije rada, odlučivanja i raspodjele, ističući zadružni oblik organiziranja kao najprihvatljiviji oblik zajedničkoga stvaranja. Zadrugarstvo može odgovoriti potrebama čovjeka i zahtjevima društveno odgovornog poduzetništva kao i doprinijeti rješavanju problema šire zajednice. Razvija se kultura rada, vrednuju ljude i njihov rad. I na kraju završiti ću s citatom generalnog tajnika UN gosp. Kee Moon: „Zadruge su opomena međunarodnoj zajednici da je moguće nastaviti i ekonomsku održivost i društvenu odgovornost. Zadrugama gradimo bolji svijet“.

Najbolje vino, maslinovo ulje i sir iz španjolskih zadruga

Poljoprivredne zadruge u Španjolskoj jako su moćne, mnogo proizvode i zapošljavaju, a što je najvažnije, raspolažu vlastitim proizvodnim kapacitetima, kapitalom i tržištem, što im omogućava da gotove proizvode izvoze u sve dijelove svijeta. U Španjoslkoj radi 2849 poljoprivrednih zadruga, koje zapošljavaju 93 tisuće ljudi i okupljaju 1,16 milijuna članova. Najviše ih je u Andaluziji i La Manchi. Njihov godišnji prihod iznosi 101 milijardu kuna što je, za usporedbu, 85 posto hrvatskog državnog proračuna. Prema evidenciji Cooperativas agro-alimentarias, savezu poljoprivrednih zadruga, one stalno bilježe rast gotovo svih pokazatelja, naprimjer u usporedbi 2008. i 2011. godine. Prosječna prodaja po zadruzi rasla je s 9,5 na 11,5 milijuna eura, blago i prosječan broj zaposlenih koji iznosi 39 ljudi, broj partnera porastao je s 528 na 618 po zadruzi, za trećinu je narastao broj zadruga s vlastitim farmama, polovica ih ima vlastite benzinske stanice, polovica veterinarsku i agronomsku službu, a četvrtina proizvode prodaje pod vlastitim markama.

Primjer europske agro-budućnosti

""U mjestu Alcazar de San Juan, 150 kilometara od Madrida, nalazi se vinarija BACO, zadruga koja raspolaže s 35 tisuća hektara vinograda (prema Državnom zavodu za statistiku Hrvatska je 2009. godine imala 25 tisuća hektara). U svojih deset proizvodnih centara BACO grožđe prerađuje u mošt, 90 do 95 posto za izvoz, i manji dio buteljira sa svojom etiketom. Predsjednik ovog vinarskog diva je Angel Villafranca, vinarski stručnjak i jedan od 8500 zadrugara. Nepregledni vinogradi s desetak sorti grožđa, transportni park i mehanizacija, najsuvremenijih deset vinarija raspoređenih u različitim dijelovima La Manche, laboratoriji i istraživanja, uredske zgrade, marketing i razvijena mreža kupaca od Rusije i Japana, cijele EU, do SADa i Kanade, sve je u vlasništvu proizvođača, kojima služi stručni tim zaposlenih inženjera i službenika. Zadrugu je osnovao manji broj njih 1950. godine, a od 1990. godine ulagali su u širenje i modernizaciju prerađivačkih kapaciteta. „Sunčana i vruća ljeta, a ledene i kratke zime daju klimu iznimno pogodnu za uzgoj vinove loze.“, tumači Villafranca poljoprivrednim novinarima iz 14 zemalja, koji su, u organizaciji EU Uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj, ovamo došli u razgledavanje primjera europske agro-budućnosti. Do 1973. godine umjesto današnjih vinograda okolo su se prostirali usjevi žitarica čije su cijene te godine nezaustavljivo počele padati i narod je morao prijeći na druge kulture. Zasadili su vinograde, masline, a usjeve specijalizirali za proizvodnju hrane za ovce, za koje nemaju pašnjaka. Kraj je kronično sušan, pa trsovi vodu štede uzgojem u grmovima. Zatim su vidjeli da je klima, kao što je i Villafranca objasnio, toliko pogodna za lozu da nisu potrebna sredstva za zaštitu bilja, jer bolesti i štetnici ne mogu opstati u toj ljetnoj žegi i britkoj zimi. Sada se ovdje mogu pronaći brojne sorte, vrlo često lokalna bijela sorta airen i crvena tempranillo.

Čuvanje visokih standarda kvalitete

Španjolski maslinici su kameniti i stari po nekoliko stotina godina. Kod mjesta Mora jedan je star više od 200 godina. Stara stabla prekrivaju ravnicu, padine okolnih brda i uzvisine oko nadvožnjaka, a plodove kupe, opet, zadrugari. Njih 700 članova zadruge Nuestra Senora de la Antigua godišnje proizvodi 2,5 milijuna litara maslinovog ulja od sorte cornicabra, za koju kažu da daje najbolje maslinovo ulje. Samo manji dio flaširaju, a veći dio u cisternama izvoze u Italiju, s tim da je 20 posto ukupne proizvodnje ekstra djevičansko ulje. Za kilogram dobivaju najviše 2,5 eura, a flaširanjem prodajnu cijenu mogu povećati na 3 eura. Zato je Nuestra Senora de la Antigua jedna od 72 članica Oleotoleda, saveza zadruga specijaliziranog za marketing i prodaju ulja. Pod određenim pravilima proizvodnje i uzgoja savez im dodjeljuje markicu „Montes de Toledo“, koju oni lijepe na boce i tako kupcima dokazuju da je ulje proizvedeno baš u La Manchi i po standardima saveza. Istu stvar napravili su od 2000. godine zaštitom ulja oznakom izvornosti Europske unije (PDO). Glavna zadaća zadruge je osiguranje tržišta za zadrugare, ali i čuvanje visokih standarda kvalitete. Zato kupci točno znaju što kupuju kada markicu Oletoledo na boci.

Najpoznatiji španjolski sir

""Slično, zadrugarski, organizirali su se i sirari, posebno oni koji proizvode manchego, najpoznatiji španjolski sir. Taj sir odlikuje kvaliteta i specifičan vrlo aromatičan okus, koji potječe od gustog mlijeka ovce pasmine manchego. Baš kao i naš paški sir na Pagu, tako se i manchego proizvodi isključivo u ovoj regiji južno od Madrida, gdje je ovca manchego izvrsno prilagođena suhom kamenitom podneblju. Na farmi La Prudenciana sirar i ovčar Alfonso Alvarez Valera uzgaja svojih 1.200 ovaca. Kompleks La Prudenciana obuhvaća 200 hektara objedinjenog zemljišta uz autocestu prema Toledu, arteške bunare duboke po 100 metara iz kojih crpi vodu za polovicu svojih usjeva, žitarica, mahunarki i bundeva, što sve pojedu ovce i gospodarske zgrade, a u sredini tog velikog imanja, koje je nazvao po svojoj praprabaki Prudenciani da bi se podsjetio da je njegova obitelj četvrta generacija u poslu, nalazi se kuća u kojoj je smještena nova sirana opremljena modernim strojevima. „Proizvodnja sira ni po čemu nije posebna, nego samo po mlijeku naše ovce.“, objašnjava Alfonso, koji nije pristalica pasterizacije, jer smatra da bez smanjenja količine mikroorganizama dobiva puno bolju kvalitetu sira. Tako da odmah nakon mužnje sedmero radnika kreće siriti mlijeko, ukalupljivati budući sir u okrugle kalupe i gnječiti ga strojno da bi postigli određenu čvrstoću potrebnu za odležavanje na policama u komori s kontroliranom temperaturom od 11 stupnjeva Celzijusa i vlagom zraka od 75 posto. Nakon nekoliko mjeseci, iz te hladne prostorije radnici sir premještaju u malo topliju i vlažniju, gdje poprima bijele naslage plijesni i postupno, nakon godinu dana stajanja, dok ga oni mažu maslinovim uljem, tvrdu smeđu koru, što uz jak miris ovaj proizvod izdvaja od drugih sireva na policama trgovina. Četrdeset tisuća takvih komada svake godine transportira se s La Prudenciane, pola u Španjolsku, a pola u svijet. Najviše je zainteresiranih u SAD-u, a slijede ljubitelji sira u Njemačkoj, Francuskoj, Britaniji, Irskoj, Danskoj, Finskoj, Norveškoj, Japanu, Filipinima i Libanonu. Kupac iz Finske tražio je da Alfonso ne šalje male količine, zbog troškova transporta, nego neka priloži nešto uz sir kada je narudžba manchega manja. Morao sam s prijateljima dogovoriti da objedinimo ponudu, pa zato u Finsku sada izvozim i šunke, vino, maslinovo ulje i takve, srodne proizvode›, priča Alfonso, inače jedan od manjih sirara u regiji. Alfonso je, k tome, od 1996. godine sir zaštitio oznakom izvornosti Europske unije (PDO). Roger Waite, glasnogovornik uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj Europske komisije, primjećuje da je ta oznaka posebno važna lokalnim proizvođačima jer omogućuje da zadrže posebnost u odnosu na hranu koju plasiraju velike svjetske korporacije. ‘Upravo smo sklopili sporazum o trgovinskoj suradnji Europske unije i Kanade, u koji smo uspjeli uvrstiti 145 proizvoda s oznakom izvornosti, unatoč tome što Kanada takav sustav uopće ne poznaje, nego sustav robnih marki’, kaže Waite. To znači da sir pod nazivom manchego i u Kanadi od sada mogu prodavati samo sirari iz regije La Mancha, odakle taj proizvod i potječe.

""

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakŠkotski Božićni kolač
Sljedeći članakInstitucija koja je dobila status mandatnog tijela za EU Twinning
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.