Tijekom posljednjih tridesetak godina, svjedoci smo klimatskih promjena koje su doprinijele postupnom zagrijavanju planeta. Na nekim dijelovima planeta prosječni trend zagrijavanja iznosi oko 0,13 °C po desetljeću. Ovo baš i nije bezazleno kad znamo da se nasadi podižu na razdoblje oko 20-25 godina.
Što se tiče našeg proizvodnog klimata, gledano s hortikulturne (voćarsko-vinogradarske) proizvodnje, klimatske promjene rezultirale su kasnijim ulaskom u doba mirovanja, sve blažim i sve toplijim zimama, te ranijem kretanju vegetacije. Isto tako i neke vrste iz toplijih klimata počele su se sve više saditi u sjevernijim krajevima (badem i maslina u Međimurju), budući da hladnih i dugih zima više zapravo i nema.
Fenofaza ulaska u doba mirovanja (nakon berbe) važna je za pripremu voćke da što lakše uđe u hladnije vremenske uvjete tijekom zimskih mjeseci. Temperatura ima najveći utjecaj na ulazak u razdoblje mirovanja i prestanak mirovanja. Utjecaj također imaju i duljina dana, količina vode u tlu i biljci, temperatura tla, te koncentracija hormona rasta u vršnim pupovima.
Doba mirovanja voćke možemo podijeliti u tri faze: Jesensko mirovanje (kraj vegetacije, prestanak rasta, opadanje lišća); Zimsko mirovanje (pravo mirovanje kad se skupljaju inaktivne temperature); Ekološko mirovanje (mirovanje nakon skupljenih inaktivnih temperatura i čekanje sume pozitivnih).
Vrijeme kretanja pupova ovisi o dvjema različitim skupljenim zbrojevima temperatura. Akumulaciji potrebnih sati, niskih (inaktivnih) temperatura (niske temperature potrebne su za razvoj osnove funkcionalnog cvjetnog pupa) i akumulaciji zbroja, sume, toplih temperatura (kada pupovi mogu krenuti u završne faze formiranja organa cvijeta, cvjetanje i listanje)
Novi problemi zbog zagrijavanja planeta
Da bi voćka u proljeće mogla neometano krenuti u vegetaciju i funkcionalnu cvatnju. Ona sve tri faze mirovanja mora proći bez problema. Međutim, klimatskim promjenama i zagrijavanjem planeta dolazimo do nekih novih problema:
- Vegetacija nakon berbe traje dulje nego je to bilo pred 30-40 godina;
- Sve je manje hladnih zima i sve se teže skupljaju sati inaktivnih temperatura potrebni za pravilnu funkcionalnu diferencijaciju cvjetnih pupova (cvjetni pup s razvijenim funkcionalnim prašnicima i plodnicama);
- Tijekom zime dolazi do povremenih zatopljivanja te mogućeg kolanja sokova, što se nepovoljno odražava u slučaju da se nakon istog pojave vrlo niske temperature. Temperature iznad 8°C tijekom zime mogu poništi skupljene hladne sate;
- Sve je češće prerano skupljanje sume toplih temperatura, što izaziva ranije kretanje i do 15 dana, a time i veće mogućnosti za stradavanje od kasnih proljetnih mrazeva.
Bez dovoljno hladnih sati, stablo jabuke ne može stvoriti funkcionalne cvjetne pupove
Jabuka je voćna vrsta koje potječe iz sjevernijih klimata. Svaka sorta svake voćne vrste, pa tako i jabuke zahtijeva određeni broj sati tijekom zimskog mirovanja, provedenih na temperaturama ispod nule (0, -5, -10°C). Neke metode uzimaju prag od 0°C, druge 8°C. Broj potrebnih sati hlađenja ispod nule kreće se od 400 -1000 sati, ovisno o sorti. U tom razdoblju svi hormoni rasta moraju se razgraditi. Bez dovoljno hladnih sati/dana, stablo jabuke ne može stvoriti funkcionalne cvjetne pupove. Srednja vrijednost od oko 500 sati inaktivnih temperatura može se predočiti kao potreba za četrdesetak dana tijekom zime na temperaturi oko nule.
Pred tridesetak godina ovo uopće nije bio problem, no rezultati klimatskih mjerenja pokazuju da svake godine uzastopno zapravo imamo ponovno najtopliji ikad zabilježen listopad, najtopliji studeni, najtopliji prosinac. Također, određena ispitivanja pokazuju da temperature iznad 12 o C tijekom zime rezultiraju gubitkom nekih akumuliranih rashladnih jedinica, što se sve češće događa uslijed klimatskih promjena.
Ispitivanja u UK držanjem voćaka u staklenicima tijekom jeseni i zime na +8°C, rezultirala su s gotovo 90% nefunkcionalnih cvjetova koji nisu mogli donijeti plod. Neka istraživanja pokazala su da visoke temperature (30oC ili više) u lipnju i srpnju tijekom stvaranja začetaka cvijeta imaju štetan učinak na cvatnju u sljedećoj sezoni, kao i temperature više od 26oC u kolovozu tijekom razvoja cvijeta.
Također i određen broj sorata jabuke selekcioniran je u hladnijim klimatskim zonama. Sorte iz umjerenih ili hladnijih područja imaju veće potrebe za skupljanjem niskih temperatura u razdoblju zimskog mirovanja i kada dođu u uvjete gdje ne mogu skupiti dovoljnu sumu niskih temperatura, pojavljuju se problemi. Stabla kasne s pupanjem i listanjem, oplodnja je slaba zbog abortiranja velikog postotka cvjetova, cvatnja nije ujednačena. Ovo dovodi do slabe i nedovoljne oplodnje, manjeg broja sjemenki koje produciraju gibereline, pa djelomično oplođeni plodovi pokazuju deformacije u obliku. Isto tako ne postoji dovoljno krenulih lisnih pupova koji bi osigurali potrebnu lisnu površinu za proizvodnju kvalitetnih i krupnih plodova.
Nedavno je naime otkriveno da lisni pupovi zahtijevaju čak i veću sumu inaktivnih temperatura od cvjetnih pupova, (što se godinama smatralo nebitnim) pa je u ubuduće u voćnjacima slabije bujnosti moguće očekivati i nedovoljno razvijenu lisnu površinu, koja je osnova za nakupljanje hranjiva, ugljikohidrata, šećera u plodovima, rezervi u korijenu itd.
Problemi ranije cvatnje
Rano skupljanje pozitivnih temperatura povlači i raniju cvatnju pa je voćka u toj fenofazi više izložena proljetnim mrazovima. Utvrđeno je da najčešće sorte koje zahtijevaju više hladnih sati, u proljeće zahtijevaju i nešto više toplih sati za početak bubrenja pupova.
Od rezistentnih sorata jabuke Topaz cvate najranije, dok Rewena cvate najkasnije. Odabirom kasno cvatućih sorata možemo djelomično utjecati na produktivnost (Gala, Sirius, Pinova, Honeycrisp, Queen Cox, Rewena…). Problem s ranijom cvatnjom moguće je djelomično riješiti korištenjem sredstava ojačivača koji kratkoročno zaštićuju cvatnju (Antifrost Protector – Thiofer -Thiobacillus Thioxidans & Thiobacillus Ferroxidans).
Uzgoj solitarnih pčela za jabuke ranije cvatnje?
Ranija cvatnja povlači i mogućnost češćih nižih temperatura onih dana kada jabuka cvate. Poznato je da bumbari kao oprašivači lete na temperaturama već od 5 -10°C, solitarne pčele na temperaturama od 10-15°C, dok su medonosne pčele uglavnom aktivne tek na temperaturama iznad 15°C. Znači li to da moramo veću pažnju posvetiti uzgoju solitarnih pčela u vlastitim nasadima, jer nam jabuka ranije cvate? Tim više što je njihov radijus leta svega 200 – 300 m.
Starinske, udomaćene vrste i sorte uzgajane u toplijim klimatima, kroz godine su bile selekcionirane i oplemenjivane na niže potrebe za inaktivnim temperaturama i nisu pokazivale, ili pokazuju tek manje negativne efekte uslijed zatopljenja klime, tijekom razdoblja mirovanja. S druge strane, novije vrste i sorte sjevernih klimata, gdje možemo svrstati i jabuku, našle su se zatopljenjem u nepovoljnom položaju za stjecanje dovoljne sume inaktivnih temperatura. Ovo se naročito događa kad ljetnim rezom izazovemo retrovegetaciju, nakon čega slijedi topla zima.
Istraživanjima je također utvrđeno da postrani pupovi na jednogodišnjim mladicama zahtijevaju veću količinu sume inaktivnih temperatura u odnosu na terminalne, vršne pupove. Ovo je posve nova spoznaja o kojoj se do sad nije vodilo računa. Radi se dakle o pupovima od kojih se očekuje klasično dvogodišnje rodno drvo. Jabuka je ionako akrotona vrsta s apikalnom dominacijom u vršnim pupovima. U nasadima jabuka i krušaka, povijanje postranih izboja u horizontalni položaj, odnosno očuvanje zdravog terminalnog pupa od pepelnice jednogodišnjih mladica koji cvatnjom povijaju jednogodišnju granu ima pozitivan učinak ujednačavanja apikalne dominacije u pupovima, te doprinosi ujednačenoj cvatnji, smanjenju bujnosti, pravilnom razvoju većeg broja cvjetnih pupova.
(nastavlja se)
