Panjeve ili trupce Mladen Šafarić iz Lopatinca donosi iz šume, a kako bi u njima za bukovače osigurao dosta vlage odnosno vode, na njima izreže kanale u koje ulijeva vodu i to je jamstvo uspjeha.
Ma, zapravo od kada znam za sebe, kao dječak od pet-šest godina starosti odlazio sam s majkom, a često puta i s ocem, u obližnje šume u Svetom Jurju na Bregu u velikom srcu malog Međimurja, rekao je Mladen Šafarić, kojega smo pohodili na njegovom imanju u Lopatincu. Zatekli smo ga, naravno uz gljive, ovoga puta uz bukovače, po mnogima najboljim gljivama na sjeverozapadu Hrvatske u Međimurju, ali i susjednoj Sloveniji, malo udaljenijoj Austriji i Mađarskoj. Veli Mladen, ukusnije su i od vrganja neokrunjenog kralja gljiva ili gljivu nad gljivama. I kako sada bukovače uzgajate u vlastitom dvorištu dosta udaljenom od šuma, pitamo Mladena?
Rastu iz bukovih trupaca i panjeva
Pratim rast jestivih, ali i ostalih gljiva i tako sam primijetio da one rastu u šumi iz bukovih panjeva, ali i većih-debljih grana koji su duže vrijeme ostavljeni u šumi nakon rušenja. Pa kad mogu u šumi, moći će i kod kuće, rekoh sam sebi. U početku nije išlo kako sam zamislio, no bio sam uporan i strpljiv, te su nakon određenog vremena na panju počele izlaziti malene gljivice koje su s odmakom vremena postale jednake kao i u šumi. Jako me to obradovalo te sam ‘se proširio’, pribavio više panjeva i trupaca i debljih grana te danas ubiremo prave kapitalce, tu kod kuće može se reći skoro s kućnog praga, vidljivo sretan i zadovoljan ispričao je Mladen, pokazujući nam kako to izgleda u stvarnosti.
Najvažnije je da u drvetu ima puno vlage
Tako Šafarić bukovače ubire, konzumira i prijateljima poklanja u svako doba godine, a ne samo u sezoni gljiva. Tako je bilo i ljetos kada su jake vrućine i u najgušćim šumama spriječile rast gljiva.
Je, u šumi samo kiša zalijeva micelije i okolinu gljivišta, a ja kod kuće to činim svakodnevno, odnosno kada uvidim kako je vlaga potrebna. Zapravo najvažnije u ovom procesu je da panjevi, trupci i grane uvijek budu vlažni, jer vlaga potiče rast bukovača. Isto tako temperatura kako u prirodi tako i u mojim nastambama mora biti od 10 do 20 °C stupnjeva i to zajedno daje bajku bukovačku, ponajbolju gljivu na svijetu, naglasio je Šafarić. No, i dalje odlazi u šume ubrati i druge vrste gljiva, a ovog trenutka su u ‘punom rodu’ jesenski vrganji, topolovci, bubijače (djedovi) i sivače, ili sivke. Primjetno je u šumama i na proplancima ogromna količina otrovnih gljiva, posebice muhara i pupovki. Osim što bukovače sprema za sebe, obitelj i prijatelje, Šafarić zainteresirane uči kako na svoj način mogu uzgojiti sami bukovače. Doma, na gruntu svojemu, kako u Međimurju nazivaju dvorište.
Foto: Stjepan Mesarić
