Posljednjih godina suočavamo se sa sve ekstremnijim vremenskim prilikama: ekstremnim sušama, učestalim toplinskim valovima, naglim i silovitim olujama praćenim jakim vjetrom i intenzitetom oborina. Jesmo li kao vrsta doprinijeli tome ili je to samo jedan od geoloških ciklusa, vrijeme će pokazati.
Trenutno izgleda da se takvim pojavama trebamo prilagoditi. Kao i obično, u nastojanju da si olakšamo život i prilagodimo se ekstremnom vremenu, suradnja s prirodom puno je učinkovitija od borbe s njom.
Niz problema
Izgradnja velikih urbanih sredina na uštrb poljoprivrednih površina i prirodnog zelenila, dovodi do niza ozbiljnih problema: od prevelike gustoće naseljenosti, prometnih problema, problema u dostavi hrane, zbrinjavanja otpada, do problema kao što je prekomjerno zagrijavanje.
Toplinski otoci nastaju uglavnom u gradskim područjima koja su znatno toplija od okolnih, rjeđe naseljenih ili pretežno prirodnih područja. Glavni uzroci su velika gustoća izgrađenosti i cestovne infrastrukture, oslobađanje topline trošenjem fosilnih goriva, promet te smanjenje prirodne ventilacije. Toplinski otoci imaju utjecaj i na povećanje potrošnje energije, a samim time doprinose efektu stakleničkih plinova te globalnom zatopljenju.
Neugodniji su u ljetnim mjesecima kad je zagrijavanje jače, ali prisutni su i zimi. Za dugih, ljetnih dana površine su izložene vrlo dugo sunčevom zračenju. Duže se zagrijavaju, a u kratkim noćima ne stignu se u potpunosti ohladiti. Ako je još izgradnjom spriječeno prirodno strujanje zraka, hlađenje se odvija još sporije. U tom slučaju govori se o ‘učinku urbanog kanjona’. O urbanim kanjonima govorimo kod aglomeracija visokih zgrada koje stoje jedna do druge i sprječavaju prirodan protok prohladnog noćnog zraka. Radi toga se stvaraju džepovi vrućeg zraka koji urbanim područjima ne dopuštaju hlađenje tijekom noći.
Kako nastaje toplinski otok?
Gotovo svaki grad prati pojava toplinskih otoka, ali u kojoj mjeri će se razviti ekstremne vrućine, ovisi o više činitelja. Npr. klimatskim uvjetima, prevladavajućim vjetrovima, vrsti terena, tipu gradnje i veličini grada.
Toplinski otoci nastaju zagrijavanjem izgrađenih površina: vodoravnih (prometnice, trgovi, pločnici) i okomitih (zidovi zgrada) koji su građeni od materijala manje sposobnosti refleksije tj. apsorbiraju više energije Sunca, te se ona na taj način zadržava i zagrijava površinu. Na porast temperature zraka također utječe visina zgrada, ali i njihov raspored. On je najčešće takav da se velika količina topline apsorbirana tijekom dana zadržava, pa se površine noću sporije hlade. Drugi učinak koje zgrade imaju je blokiranje prirodnog strujanja zraka, što također sprječava hlađenje.
Ukrasno bilje, sadnja stabala, drvoreda, primjena drvenastih penjačica, ozelenjivanje pročelja i općenito briga o zelenoj infrastrukturi gradova od velikog je značaja za ublažavanje učinka toplinskih otoka.
Uz osiguravanje neometanog života svih korisnika prostora, potrebno je pronaći mogućnosti da se u gusto izgrađenim područjima svaka moguća površina prekrije prirodnim zelenilom. Čak i mala površina travnjaka upit će više topline, manje se zagrijati i manje topline oslobađati u okolni prostor od iste takve od betonske ili asfaltne površine. Ako se ista takva površina zasadi grmljem, efekt će biti bolji jer grmovi će više zasjeniti površinu tla koja će se i sama manje zagrijavati, korijenjem koje prodire dublje u tlo upijat će vodu iz dubljih slojeva, oslobađati je u atmosferu i na taj način dodatno hladiti zrak.
Stabla, čije su krošnje još bujnije, zasjenjuju još veće površine, a zbog velikog broja listova oslobađaju još više vlage, bolje su rješenje od prethodnih. Ipak, stabla trebaju veći prostor za razvoj krošanja, ali i korijenovog sustava. Ako smo u tom smislu sputani, postoji mogućnost prekrivanja okomitih površina drvenastim penjačicama koje se mogu posaditi uz konstrukciju koja će uvjetovati smjer i način njihovog rasta.
Zeleni krovovi i zelena pročelja, nešto kao odijevanje zgrada u zelenilo, vrlo će učinkovito smanjiti zagrijavanje cijele konstrukcije građevine i znatno doprinijeti smanjenju njenog zagrijavnja, pohranjivanja i dugotrajnog oslobađanja toplinske energije u okolni prostor.
Uzgoj biljaka, grmlja i stabla na krovovima snižava temperaturu površine krova, kao i temperaturu okolnog zraka. Poboljšava se kakvoća zraka jer biljke apsorbiraju ugljični dioksid, a proizvode kisik. Zeleni krovovi osiguravaju hlad i upijaju toplinu iz zraka. Dok ljetne temperature na standardnim krovovima mogu doseći i do 65 °C, zeleni krovovi mogu prosječno ohladiti obližnje površine za oko 16 – 17 °C, te tako smanjiti učinak toplinskih otoka. Zeleni krovovi djeluju kao toplinska izolacija smanjujući tako troškove grijanja i hlađenja u zgradama te produljuju životni vijek krova. Zeleni krov zimi sprječava gubitak topline, a ljeti osvježava prostor.
Za gradove, spas je u njihovom pametnom planiranju rješenja kojima bi se izbjegle ili smanjile opasnosti od ekstremnih utjecaja. Riječ je o planskom podizanju zelenih i vodenih površina, izgradnja takozvane zelene i plave infrastrukture.
No, svatko od nas također može doprinijeti na način da čuvamo javne površine zelenila od vandalizma, primjereno ih koristimo, a na privatnim površinama, ma koliko one bile male, pokušamo ostaviti što je moguće više biljaka. Prečesto svjedočimo uklanjanju površina zelenila na privatnim parcelama, sječi stabala radi opadanja lišća ili plodova za koje smatramo da nam onečišćuju okućnicu ili zbog potrebe izgradnje parkirnog mjesta ili želje da pročelje kuće dođe više do izražaja, a da pri tome ne mislimo koliko nam sjena tog stabla čini život u domu ugodnijim.
Listopadne vrste dobro je saditi s južne strane zgrade jer će tijekom ljeta pružati sjenu. Zimi će kroz gole grane prodirati sunce i zagrijavati prostor. Vazdazelene vrste će sa sjeverne strane pak štititi zgradu od hladnog zimskog vjetra.Tako će barem malo doprinijeti energetskoj učinkovitosti zgrade.
Osim za smanjenje učinka toplinskog otoka, zelenilo ima niz ekoloških uloga kao što je povećanje vlage zraka, ublažavanje brzine vjetra, slabljenje intenziteta oborina koji dolazi do tla. Prodiranjem korijenja u tlo, tlo stabilizira i spriječava eroziju, naročito na nagnutim terenima. Stabla i grmovi staništa su različitim životinjama koje su važne u prehrambenom lancu. Njihovim očuvanjem doprinosi se očuvanju biološke raznolikosti.
Stoga pogledajmo dobro oko sebe i pokušajmo sačuvati svako zdravo stablo, pokušajmo mu se prilagoditi, a ne ga nužno rušiti. Možda ima prostora i za neko novo stablo ili barem grm. Kod odabira vrsta za sadnju potrebno je birati autohtone vrste. One su najbolje prilagođene uvjetima okoliša, a njihovo održavanje je jednostavnije i jeftinije. Unesene, alohtone vrste mogu postati invanzivne i ugroziti domaće, autohtone vrste te tako izazvati velik poremećaj u ekosustavu.
Izvro: Gospodarski kalendar
