Porodica palmi (Arecaceae) obuhvaća oko 190 rodova s oko 2360 vrsta koje imaju velik gospodarski značaj. Sve su porijeklom iz tropskih i suptropskih krajeva svijeta, osim palme Chamaerops humilis L., niske žumare koja prirodno raste u mediteranskim zemljama Europe.
Uglavnom rastu u krajevima koji su vrlo topli i gdje nema mrazeva, a samo neke vrste mogu izdržati temperature do -10, čak do -18 °C.
Egzotični krajevi
Palme rastu kao vazdazeleno drveće ili grmlje s rijetko razgranatom stabljikom i oduvijek su asocirale na egzotične krajeve, a zbog dekorativnog izgleda moreplovci su ih rado donosili i u svoje krajeve. Tako su nastali poznati vrtovi dubrovačkog primorja bogati raznim egzotama po tadašnjoj modi. Sve se češće mogu vidjeti i u vrtovima kontinentalnog područja na zaštićenim pozicijama. Osim za sadnju na otvorenom, palme se vrlo često koriste za uređenje interijera, a naročito su bile popularne u 19. stoljeću.
Niska žumara raste u zapadnim dijelovima Sredozemlja. Smatra se da je jedna od dvije europske autohtone palme, a sadi se i u kontinentalnom dijelu. Niskog je, grmolikog rasta s više stabljiki visine 2-3 m koje rastu iz zajedničke osnove. Naraste do 8 m u visinu. Listovi su veliki, lepezasti i dekorativni. Na stabljici, koja se blago širi od podnožja ka vrhu su primjetni ostaci peteljki, uglavnom pretvoreni u bodlje.
Cvjetovi su žute boje. Ovu palmu treba normalno zalijevati, no može izdržati duga sušna razdoblja. Temperature niže od -12 do -15 °C mogu uništiti listove do korijena. Nije izbirljiva prema tlu, a dobro uspijeva na pjeskovitim tlima, slabo zaslanjenim i bogatim vapnom. Stvara izdanke iz korijena pomoću kojih se može razmnožavati, a također i sjetvom sjemena. Raste sporo.
Visoka žumara (Chamaerops exelsa Mart., syn. Trachycarpus fortunei (Hook.) H.Wendl.) naraste do 12 m visine, a promjer debla iznosi od 15-30 cm. Listovi su lepezasti, na golim ili sitno napiljenim peteljkama. Lisna površina je velika, duga do 70 cm. Cvjetovi su mali, žuti, skupljeni u duge razgranate cvatove. Cvatu u travnju i svibnju. Podnosi temperature do -20 °C. Iako je otporna na niske temperature, male biljke je dobro zaštititi preko zime dok ne stasaju u otpornije.
Raste na svijetlim mjestima, no vrlo dobro podnosi polusjenu i sjenu. Visoka žumara se uzgaja kao stablasta palma u vrtovima i parkovima diljem svijeta u toplim umjerenim i suptropskim klimama. Njezina otpornost na svježa ljeta i hladne zime čini da je ljubitelji palmi, krajobrazni arhitekti i vrtlari visoko cijene. Uspješno se uzgaja u hladnijoj klimi kao što su Velika Britanija, Francuska, Belgija, Nizozemska, zapadna Poljska, kao i južna i zapadna Njemačka.
Kanarska palma (Phoenix canariensis Chabaud) potječe, kao što i njeno ime upućuje, s Kanarskih otoka. Kod nas je u Primorju vrlo česta vrsta. Naraste do 15 m te do 100 cm promjera. Krošnju oblikuju sastavljeni, veliki, do 4 m dugi listovi, vrlo brojni (više od 100), povijeni prema dolje. Raste dosta brzo. Kanarska palma obično se uzgaja u područjima mediteranske klime s vlažnim zimama, ali također i u vlažnim ljetima ili vlažnim suptropskim klimama poput istočne Australije i jugoistočnih Sjedinjenih Država.
Postoji čak nekoliko primjera uzgoja kanarskih palmi u područjima oceanske klime visokih geografskih širina, poput Irske, Ujedinjenog Kraljevstva i Kanalskih otoka. Može se uzgajati tamo gdje temperature rijetko padaju ispod -10 ili -12 °C tijekom duljeg razdoblja, iako će trebati određenu zaštitu ako su hladna razdoblja duža od normalnih. To je spororastuća vrsta koja se razmnožava isključivo sjemenom.
Cikas palma (Cycas revoluta L.) u biti nije palma, premda načinom rasta podsjeća na vrste porodice palmi. Rod Cycas pripada porodici Cycadaceae koja se evolucijski razvila vrlo rano, daleko prije palmi. Sam rod obuhvaća oko 10 vrsta porijeklom iz tropskih i suptropskih krajeva. Cikas palma potječe iz južnog Japana, naraste do 3 m, a stabljika je prekrivena tamnim ostacima osnova otpalih listova. Na vrhu stabljike nalazi se rozeta velikih, perastih, tamnozelenih i sjajnih listova.
Cikasi su dugovječne biljke, rastu sporo pa tako primjerak star 40 godina dostiže visinu do 2 m. Plodonositi počinje tek između 25. i 30. godine. Razmnožava se sjemenom, izdancima i dijelovima stabljike. Za uspješan rast treba svježa, hranivima bogata tla i svijetle položaje. Nije otporna na niske temperature tako da podnosi minimalno od -3 do -5 ⁰C. Pri nižim temperaturama dolazi do oštećenja listova, a do potpunog odumiranja kod temperature od -10 do -12 °C.
Kod nas je cikas palma u primjeni na otvorenom u priobalju gdje se koristi za uže aleje, u prednjem planu, kao grupa ili samostalni primjerci kao akcent u prostoru. U kontinentalnom području koristi se u uređenju interijera, s tim da je poželjno tijekom zime držati je u prohladnim prostorijama.
Jeste li znali?
Palme su oduvijek svojim izgledom budile maštu i ljude iz područja umjerene klime podsjećale na egzotične krajeve. Pa premda se, kao što vidimo po minimalnim temperaturama, neke vrste mogu uzgajati i u kontinentalnim krajevima gdje djeluju posebno zanimljivo i egzotično, uvijek postoji mogućnost spuštanja zimskih temperatura ispod kritičnog minimuma i potpunog stradavanja biljaka.
Zbog toga je najbolje osvrnuti se oko sebe, prepoznati u prirodnom okolišu vrste koje tu najbolje uspijevaju i dati prednost autohtonim vrstama. Uvezene vrste mogu s vremenom postati invanzivne i ozbiljno ugroziti domaće vrste biljaka, ali i sve druge organizme koji o njima ovise te na taj način utjecati na ukupnu biološku raznolikost.
Izvor: Gospodarski kalendar
