Kunići imaju ukupno dvadeset i osam zubiju i to po tri para sjekutića, pet pari pretkutnjaka i šest pari kutnjaka. U gornjoj čeljusti smještena su dva para sjekutića, kao i tri para pretkutnjaka i kutnjaka. Ostatak do ukupnog broja nalazimo u donjoj čeljusti.
Zubi kunića nemaju cakline, već se sastoje samo od krune i korijena. Zbog toga se ubrzano troše, ali i rastu tijekom cijelog života. Godišnji rast može u prosjeku iznositi petnaestak centimetara. U uobičajenim uvjetima sjekutići se troše oko tri milimetra tjedno. Kako zubni živci završavaju ispod linije zubnog mesa trošenje zubiju za kuniće nije bolno.
U fiziološkim uvjetima prilikom mirovanja dodiruju se samo sjekutići i to tako da donji točno ulaze u utor na gornjima. Prilikom hranjenja životinje hranu uzimaju ustima i režu je uz pomoć sjekutića. Nakon što hrana dospije u usnu šupljinu kunići je uz pomoć jezika guraju prema pretkutnjacima i kutnjacima (obrazni zubi). Tada oni dolaze u međusobni kontakt i drobe hranu dok se za to vrijeme sjekutići ne dodiruju. Kunići žvaču hranu tako da pomiču donju čeljust kružnim pokretima s jedne strane na drugu.
Prerastanje zubi
Kunići prirodno imaju zube zakrivljene u luk koji raste odozgo prema dolje. Kad se sjekutići ne troše dovoljno, javlja se opasnost od prerastanja i tada se uglavnom donji zubi izduže i prerastu gornje. S daljnjim nastavkom rasta donji zubi iskrive se prema van, a gornji prema unutra. Onemogućeno je rezanje hrane, a mogu se javiti i ozljede usne sluznice. Ako dođe do prerastanja kutnjaka javit će se ozljede unutrašnjeg dijela obraza i ruba jezika.
Prerastanje sjekutića s vremenom može prijeći na obrazne zube, kao i obrnuto. Nakon što prerasli sjekutići oštete sluznicu usne šupljine životinjama je znatno otežano hranjenje. Da bi smanjile bol, jedu samo mekanu i sočnu hranu, što za posljedicu ima još slabije trošenje zubiju, ali i probavnih poremećaja. Kunići će sve teže i manje jesti, a time i mršaviti. Iz usta im se cijedi slina, okolno krzno je neuredno, a na donjoj čeljusti i prednjim nogama navlaženo slinom.
Kao jedan od simptoma javlja se i suzenje zbog toga jer je korijen gornjih sjekutića smješten blizu suznog kanala, pa ga upala ili produženje korijena začepe. Tada, iako se suze normalno stvaraju, onemogućeno je njihovo otjecanje pa se sakupljaju u unutrašnjem kutu oka. Ako upaljen ili produžen korijen nadraži sinuse javlja se i iscjedak iz nosa. Razvoj gnojnog procesa na obraznim zubima dovodi do povišenja tlaka u očnoj šupljini i posljedičnog izbočenja oka na toj strani. Uzroci navedenih promjena su brojni no najpoznatiji i najučestaliji su nasljedni te oni nastali kao posljedica neprimjerene prehrane, trauma, bakterijskih infekcija ili organskih bolesti.
Kad u uzgojima sumnjamo da su prerasli zubi nasljedni označimo sumnjive životinje i pratimo njihova legla. Ako u leglu utvrdimo više takvih slučajeva, rasplodne životinje i cijelo leglo isključujemo iz daljeg uzgoja. Ipak je neprimjerena prehrana jedan od najčešćih uzroka prerastanja zubiju. Kunići su glodavci i glodanjem troše sjekutiće. Da bi im se to omogućilo prehrana mora biti raznolika.
Između ostalog dajemo im kvalitetno sijeno, korjenaste biljke i grančice s lišćem. Dovoljne količine sijena naročito su važne kad se kunići drže kao kućni ljubimci pa u prehrani prevladavaju gotove mješavine zrnevlja s ponešto peleta dehidrirane lucerne ili industrijske hrane. Traume kao što su puknuće čeljusti ili zuba mogu dovesti do prerastanja zubiju. Bakterijske infekcije korijena zuba često uzrokuju poremećaje u rastu zuba.
Isto tako i različite organske bolesti mogu imati izravan ili pak neizravan utjecaj na zube kunića. Stres može utjecati na smanjenje kalcija u organizmu, a posljedično dolazi do smanjenja gustoće zubne alveole. Ona nije u stanju više zadržati zub u fiksnom položaju pa on prerasta. Mnogobrojne kronične bolesti iscrpljuju kuniće, gube apetit i ne mogu uzimati tvrdu hranu. Tada se zubi ne troše i počinju prerastati. Nakon što smo uklonili uzrok prerastanja, pristupimo tretmanu preraslih zubiju. Sjekutiće odrežemo posebnim kliještima i izbrusimo, a ako nismo sigurni to prepustimo veterinarima. Također se i zahvati na obraznim zubima obavljaju pod anestezijom, pa je obavezno potražiti stručnu pomoć.
Izvor: Gospodarski kalendar
