Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača je početkom veljače u Marinovcu Zelinskom na Eko OPG Čegec održao redovnu godišnju skupštinu. Na skupštini je između ostalog razmatrana problematika stanja u ekološkoj proizvodnji u Republici Hrvatskoj u odnosu na realizaciju Strateškog plana zajedničke poljoprivredne politike (SP ZPP) 2023. do 2027, odnosno Akcijskog plana razvoja ekološke proizvodnje od 2023. do 2030. godine.
Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača prije održane skupštine, pismenim putem je zatražio sastanak sa predstavnicima MPŠ i APPRRR kako bi se razmotrila situacija vezana na navedenu problematiku. Imenovanjem novog ministra ponoviti će prijedlog za održavanje sastanka.
Akcijskim planom Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (MPŠ) postavilo je cilj povećanja ekološke proizvodnje u Republici Hrvatskoj s postojećih 8,07% poljoprivrednih površina u ekološkoj proizvodnji na 14 % do 2030. godine.
No, unatoč tome, trend rasta ekološke proizvodnje oscilira i nema pokazatelja koji bi upućivali na realizaciju plana. Važno je napomenuti da je prijedlog Europske komisije bio da se udio ekološke proizvodnje poveća do 2030. godine na 25%.
Strateški plan je prekompliciran i ne daje očekivane rezultate
SP ZPP strateška je podloga za realizaciju zacrtanih planova. Dosadašnja realizacija ovog strateškog dokumenta, pokazuje da je sam akt izuzetno opširan i kompliciran, te već sada u realizaciji pokazuje tromost i ne daje očekivane rezultate. Jedan od značajnih pokazatelja realizacije plana su investicijske intervencije (prijašnje mjere). One ne prepoznaju kritične i strateške sektore i presporo se realiziraju (Intervencija 73.10 i 73.12).
Što se tiče ekološke proizvodnje može se utvrditi da udio od 10% ukupnih sredstava iz intervencija 73.10 i 73.12 namijenjenih ekološkim proizvođačima nije ispunio očekivanja, kako zbog premalog iznosa namijenjenih ekološkoj proizvodnji, tako i zbog činjenice da je većina rezerviranih sredstava prema vidljivim preliminarnim rezultatima natječaja, pripala velikim proizvođačima. Mali proizvođači, koji su okosnica ruralnog prostora, ostali su bez potpore.
U ekološkoj proizvodnji 30 posto manji prinosi nego u konvencionalnoj
Ekološka proizvodnja zahtjevnija je od konvencionalnog načina proizvodnj, kako u tehnološkom pogledu tako i agrotehničkom. To u konačnici rezultira većim troškovima proizvodnje i utrošenom većom količinom rada, a prinosima manjim u prosjeku 30%. Činjenica je da su ekološki proizvodi na tržištu često u rangu cijena proizvoda iz konvencionalnog uzgoja. Tako su potpore u ekološkoj proizvodnji presudne za održavanje i povećanje udjela ekološke proizvodnje. Posebice teška situacije je u povrtlarskoj proizvodnji gdje potpore čine 3% prihoda.
Udio ukupnih površina u ekološkom uzgoju na kojima se proizvodi povrće iznosi svega 4%. Ovo ukazuje na to da potpore u ekološkoj proizvodnji za održivo gospodarenje i povećanje ukupne proizvodnje nisu dovoljne. Isto tako sustav mora prepoznati one korisnike potpora koji formalno zadovoljavaju uvjete, ali ne primjenjuju adekvatnu tehnološku i agrotehničku razinu. Cilj im je jedino realizacija potpora u poljoprivredi. To najčešće nisu mali proizvođači pa je šteta samim time veća i potpore za ozbiljne proizvođače su manje.
Administracija je ogroman problem za male poljoprivrednike
Krajem prosinca 2024. godine objavljen je tekst Natječaja sa prilozima i uvjetima realizacije za preradu poljoprivrednih proizvoda. Značajan broj ekoloških proizvođača zainteresiran je za ovu potporu. Ono što je otežavajuće su propisi kojima se regulira prerada i koji ne prepoznaju male proizvođače. Oni često moraju zadovoljavati sanitarne, građevinske i porezne uvjete poput velikih proizvodnih sustava. Sve to zahtjeva preveliku količinu dokumentacije, projekata, elaborata te u konačnici i financijskih sredstava. Dok primjerice Sloveniji na svakih nekoliko manjih mjesta postoji barem jedna mesnica sa preradom poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj to u pravilu ne postoji. Da ne govorimo o uvjetima prerade za proizvode sa oznakom ekološkog proizvoda.
Administriranje i česte promjene zakonske regulative, koja uvjetuje obavljanje i praćenje poljoprivredne proizvodnje, postalo je značajan problem. Količina podataka i uvjeti koje je potrebno ispuniti za nesmetanu realizaciju i zakonski ispravnu poljoprivrednu proizvodnju, prosječnom poljoprivredniku su teško razumljivi te su u nemogućnosti redovito i točno izvršavati tražene radnje i davati tražene podatke. Rezultat toga je često financijsko sankcioniranje onih koji te uvjete ne mogu zadovoljiti.
Odluke o sankcijama dolaze u pravilu nakon izvršenih sankcija i često su netransparentne i plod paušalnih procjena.
Sve više proizvođača izlazi iz sustava ekološke proizvodnje upravo radi administracije
Naša iskustva i informacije s terena govore da sve više proizvođača koji su dugi niz godina predano radili i iskreno vjerovali u eko proizvodnju, u novom razdoblju izlaze ili namjeravaju izaći iz sustava ekološke proizvodnje. Prvenstveno jer se ne mogu nositi s administracijom i premalim iznosom potpora uz rast cijena inputa jer im nije osiguran dostojan dohodak za održivo gospodarenje na gospodarstvu koji bi im omogućavao pristojan život.
Ovim putem pozivamo sve udruge ekoloških proizvođača i pojedince koji nisu članovi udruga, da nam se pridruže i učlane u Savez. Sve kako bismo bili jači i uvjerljiviji u zastupanju interesa ekoloških proizvođača, ali i potrošača ekoloških proizvoda.
Svi zainteresirani mogu se javiti na hsep.info@gmail.com.
Foto: freepik.com
