Ta zelena je boja zimzelenih grana koje kao naznaku novog rasta unosimo u dom, a crvena njezin najbolji pratitelj. Nije zato čudno da su biljke koje u zimsko doba nose tu veselu kombinaciju postale simbolima Božića. Ne možemo im odoljeti – i one su dio predblagdanskog iščekivanja.
Božićna zvijezda, poinsetija ili mlječika prekrasna (Euphorbia pulcherrima) toliko je poznata da jedva o njoj treba govoriti. Krupni pricvjetni listovi mogu biti bijeli, ružičasti, krem i žuti, ali ipak je najtraženija klasična crvenozelena kombinacija, ona s božićnih čestitki. Ne baš tako uobičajena, ali vrlo lijepa i još unutar prigodne crveno zelene kombinacije je poinsetija tamnocrvenih brakteja, baršunastih poput latica ruže.
Božićni kaktus (Zygocactus) svojom cvatnjom u ranu zimu kvalificirao se među najtraženije lončanice ovog razdoblja. Međutim, ova pomalo starinska biljka ne voli baš uvjete u suvremenim stanovima, jer treba vlažan i prohladan zrak. Osim toga osjetljiva je na premještanje nakon što se zametnu cvjetni pupovi. Zato može, na našu žalost, izgubiti pupove kratko nakon što je unesemo u sobu. Ali ako mu osiguramo prikladne uvjete, božićni kaktus s godinama postaje sve veći i ljepši, i redovito nas obraduje cvjetovima u doba kad većina drugog sobnog bilja miruje.
Ardizija (Ardisia crenata) slično božićnom kaktusu ne voli pretopla mjesta. No, daleko od toga da bude poznata kao božićni kaktus, rijetko se nalazi u prodaji, a njezino ime ne priziva odmah sliku biljke. Ipak je to prepoznatljiva biljka, nalik na malo stabalce visoko oko pola metra, s krošnjicom duguljastih sjajnih tamnozelenih kožastih listova.
Najzanimljiviji na biljci su plodovi, crvene okrugle bobice koje se pojavljuju početkom zime, a traju do kraja proljeća, ponekad još mjesecima. Biljka je prepoznatljiva po gotovo vodoravnim granama i po smještaju cvjetova, kasnije bobica, u donjem dijelu. Tako su crveni plodovi smješteni ispod glavnine lišća i ničim zakriveni ističu se na biljci.
Ardizija voli svijetlo, umjereno toplo mjesto s jednolikom temperaturom, te dosta vlažnu zemlju. U proljeće, prije cvatnje, biljku treba prikratiti da se suviše ne izduži. Cvjetove je dobro oprašiti čistim kistom. Uzgoj nove biljke iz sjemena ili reznica bolje uspijeva u toplijim prostorijama.
Skimija (Skimmia japonica) je slična ardiziji, ali ne toliko da bi te dvije biljke trebalo brkati. To je zimzeleni grm spora rasta, koji se može naći i na zaklonjenim mjestima u vrtovima. Također je duguljastih, kožastih listova, no, više grmolika rasta, a bjelkasti sitni cvjetići u uspravnim grozdićima javljaju se u proljeće na vrhovima izboja. Tu se ujesen razviju i plodovi: sjajne, crvene, bobama nalik koštunice, koje ostaju dugo na biljci.
No, to je dvodomna vrsta: ženski i muški cvjetovi nalaze se na različitim biljkama, a plodovi se razvijaju samo na ženskim. Za zametanje plodova potrebno je da se u vrijeme cvatnje blizu ženske biljke nalazi i muška. Zato će primjerci koje sada kupujemo s plodovima iduće godine ostati bez njih, osim ako ne uspijemo nabaviti i mušku biljku. Skimija voli svjeća i prozračna mjesta, a topli dio godine najradije provodi u sjenovitom dijelu vrta. Zemlja u posudi ne smije se nikad posve isušiti.
