Proizvodnja pjenušavog vina počinje u 17. stoljeću, i to po francuskom benediktincu Dom Perignonu, a ime tih vina je – ŠAMPANJAC – zaštićeni naziv prirodnoga pjenušavog vina što se proizvodi u Francuskoj pokrajini Champagne, i to iz grožđa koje je tamo uzgojeno, i vina ondje proizvedena. Taj postupak naziva se klasičnim.

U svijetu i kod nas proizvodi se pjenušac prema ZOV-u:

– prirodni pjenušac (nastao klasičnim postupkom methode champenoise, odnosno postupkom vrenja u tankovima “cuve clos”, odnosno Charmat postupkom).

– biser vino (polupjenušavo vino) prirodni pjenušac s više od upola manjom dopuštenom gornjom granicom sadržaja ugljičnog dioksida. (CO2) 1 – 2,5 umjesto 3,5 – 7,0 bara kod 20° C. Proizvodi se najčešće vrenjem u tanku (Charmat metodom). Pretvorba šećera traje oko 20 dana, vrenje se zaustavlja naglim hlađenjem. Prirodno biser vino filtrira se i razlijeva u boce.

– gazirano vino, najčešće polusuho ili poluslatko, kojemu CO2 ne potječe od vrenja, već je dodan pomoću posebne naprave (kao kod soda-vode). Tlak u bocama kod ovog vina manji je od 1 bara pri 20° C. Prevrijavanjem 4 g/l šećera kod proizvodnje pjenušavih vina razvija se 1 bar tlaka.

Dom Perignon je razvio cjelokupni proces proizvodnje šampanjca. Od izrade boca, čepova, vrenja u bocama. Danas taj način proizvodnje nosi naziv klasični, za razliku od onoga u tankovima – Charmat – metoda, prema kojemu se danas proizvode prirodna kvalitetna pjenušava vina.

Prva šampanjska kuća koja postoji još i danas zove se “RUNIART”, a osnovana je 1729. “Dom Perignon” samo je jedan od šampanjaca danas najveće i najpoznatije šampanjske kuće “Moët et Chandon”. On je dobio ime prema slavnom redovniku. Međutim, “Dom Perignon” nije među najelitnijima, poput “Roederer Cristala”, kojega su nekad pili jedino ruski carevi, i to godišnje oko 500.000 boca, sve do ruske revolucije 1916. Miriše na svjeće jabuke, marelice i limun, te moku i muškat. “Roederer Cristal Rose” ubraja se među najskuplje šampanjce na svijetu. Ima jaku strukturu, s razvijenim mirisom i okusom ribiza, maline, suhih šljiva, kave i crne čokolade.

Šampanjci se dijele u dvije skupine – vintage šampanjci, a obvezno nose oznaku berbe, cijenjeni su i skuplji od non vitag, znači bez oznake godine berbe. Godinu berbe nose šampanjci proizvedeni u godinama dobrih berbi.

Domaći pjenušac

Vinorodna smo zemlja, tako da se sve više naših vinogradara – vinara okreće i ovoj proizvodnji vina. Evo nekih koji su u tijeku proteklih godina proizveli i na tržište plasirali vrlo kvalitetna pjenušava vina:

Lidija Volovec, Šenkovec – proizvede 10.000 boca godišnje “Šenpjen 95 as”, te 96 i 98 vintage su pjenušci brut, zatim “Šenpjen” bez godišta, brut je kao i “Lidija rose”. Proizvodnju je počeo otac Ivan Turk, kći Lidija nastavila je 1999.
Obitelj Šember – proizvodi “pjenušac Šember”, brut, količina je 3000 boca godišnje
Dejan Jambrović, Lopatinec – proizvodi pjenušac “la boheme” do 20.000 boca godišnje.

Prethodni članakPriprema kobasica u kućanstvu
Sljedeći članakRajčica rana u zaštićenu prostoru
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.