Pastrnjak – lagan za uzgoj, a izvrsnog okusa!

Pastrnjak je stara kulturna biljka, dobivena od samoniklog pastrnjaka, koji je danas raširen u livadnoj flori južne Europe. Pastrnjak je vrijedna namirnica, koja je u nas nepravedno zapostavljena. Najviše se koristi kao dodatak juhama, ali može se pripraviti i kao prilog.

Koristan je i za zdravlje, poboljšava apetit, djeluje na smanjenje krvnog tlaka.

100 grama svježeg korijena pastrnjaka sadrži:

Od minerala je najviše zastupljen kalij: 162-740, zatim fosfor: 61-80, kalcij 37-60, magnezij: 21-34 i željezo: 0,5-2,09 mg/100 g svježeg korijena. Vitamina nema baš mnogo. Eteričnih ulja ima najviše u sjemenu, a korijenu daju blagi miris i aromu.

Najbolje je koristiti jednogodišnje sjeme

Pastrnjak je dvogodišnja biljka. U prvoj godini razvije zadebljali korijen sličan peršinu, ali mnogo krupniji. Najčešće je stožastog oblika, krem bijele boje do 10 cm promjera, a može doseći i do 500 grama. U drugoj godini razvije bujnu i razgranatu cvjetnu stabljiku sa štitastim cvatovima. U 1 gramu može biti 220 do 400 sjemenki. Brzo gubi klijavost pa je najbolje koristiti jednogodišnje sjeme.

Pastrnjak je biljka skromnih zahtjeva. Do pune tehnološke zriobe ima vegetaciju dugu 180 do 220 dana. Za vegetativni rast optimalne su temperature od 16 do 18 °C, ali još i raste još i pri 4°C. Visoke temperature usporavaju rast, a vrlo je otporan na niske temperature. U kontinentalnoj klimi može prezimiti na otvorenom.

Za prijelaz u generativnu fazu treba dulje razdoblje nižih temperatura (1 do 10 °C). Ima dubok korijen i može se koristiti vlagom iz dubljih slojeva tla pa se na aluvijalnim tlima uz rijeke može uzgajati i bez navodnjavanja. Ravnomjerna opskrba vodom osigurava dobar prinos i dobru kvalitetu. Najbolje uspijeva na srednje teškim tlima, ilovastim ili ilovasto pjeskovitim, neutralne reakcije. Na većim površinama za preradu najviše se uzgaja u kontinentalnom području u dolinama rijeka, a u vrtovima i manjim površinama može se uzgojiti gotovo svuda.

  Pastrnjaku treba dovoljno hraniva

Kao i druge štitarke, pastrnjak ne podnosi sam sebe. Zbog toga se ne smije sijati na istu površinu najmanje 4 godine. Zbog duge vegetacije uzgaja se kao glavni usjev, najbolje nakon strnih žitarica, što omogućuje dobru pripremu za ranu sjetvu pastrnjaka. Kasno u jesen napušta tlo pa nije dobra pretkultura za proljetne usjeve.

Zbog velikog kapaciteta rodnosti pastrnjaka i velike lisne mase, treba osigurati dovoljno hraniva. U gnojidbi kod primjene s 220 kg N, 150 kg P₂O₅ i 300 kg/ K₂O u trogodišnjem prosjeku uz sklop od 250.000 biljaka/ha postignut je prinos 46,22 t/ha. Povećanjem količine dušika od 120 na 220 kg/ha povećao se postotak standardnih korijenova i postotak suhe tvari u korijenu. U nas se uzgaja dugi bijeli kultivar koji se ubraja u poluduge. Dužina korijena mu je 20-30 cm, a promjer do 10 cm. Prednost poludugih kultivara je što se lakše vade.

Priprema tla za pastrnjak jednaka je kao i priprema tla za ranu sjetvu mrkve i peršina. Zbog duge vegetacije prednost ima rana sjetva u ožujku i do sredine travnja. No ako niste obavili sjetvu u travnju te imate mali vrt za osobne potrebe, slobodno zasijte i u svibnju, a pastrnjak će, uz odgovarajuću njegu, isto dati solidan urod.

Sije se u redove uz razmak 40-50 cm, a razmak u redu od oko 10 cm, uz planirani sklop od 200.000-250.000 biljaka/ha. Treba koristiti sjeme proizvedeno prethodne godine što bolje klijavosti, da se izbjegne nejednolično nicanje i nepravilan raspored biljaka u redu. Potrebno je 2 do 4 kg sjemena po hektaru, a kao i ostale štitarke pastrnjak sporo niče. U proizvodnji za preradu primjenjuju se herbicidi kao i za mrkvu. Tijekom vegetacije međuredno se kultivira, dok se ne zatvore redovi. U sušnom ljetnom razdoblju 2 do 3 navodnjavanja mogu osigurati dobar prinos.

Prinosi mogu biti vrlo visoki i do 50 t/ha

Puna tehnološka zrelost pastrnjaka nastupa tek u kasnu jesen, kad prestane nakupljanje asimilata u korijenu. Postotak suhe tvari u korijenu dostiže 18-22 %. Može se vaditi i ranije, kad je zadebljali korijen veličine peršina i koristi se za potrošnju i prodaju u svježem stanju. U tom slučaju se pere, sortira i prodaje obično zajedno s mrkvom i peršinom, a na većim površinama vadi se kombajnom za mrkvu ili šećernu repu. Prinosi mogu biti do 50 t/ha. Ako se ne stigne povaditi, pastrnjak može u jesen ostati u tlu i može ga se vaditi tijekom zime ili ranog proljeća, prije nego što potjera novo lišće. Optimalna temperatura za skladištenje je oko 0 °C uz relativnu vlagu zraka oko 95 %.