Drača je bodljikavi grm ili manje drvo visoko do 3 metra. Latinsko ime Paliurus spina christi povezuje ovu biljku s trnovitom krunom kojom je bio okrunjen Isus Krist. Tvori vrlo razgranatu listopadnu, trnovitu krošnju.

Često raste u skupinama i s ostalim grmolikim biljkama tvori neprohodne šikare pa jedino pčele mogu iskoristiti njen cvat. Korijenov sustav je dobro razvijen. To ovoj biljci omogućava da raste na kamenitim područjima uz jadransku obalu. Raste u zaleđu Dalmacije, ali i dublje u unutrašnjosti pa se veća područja zarasla dračom nalaze u Hercegovini. Sjajne sivo ili crvenosmeđe grane prekrivene su oštrim i zavinutim trnjem koje se nalazi u nasuprotnim parovima. Dvospolni cvjetovi nalaze se u pazušcima listova. Imaju oblik pentagrama ili petokrake zvijezde izrazito žute boje. Prilično su plitki pa količine nektara jako ovise o vremenskim prilikama. Cvate od svibnja do kolovoza.

Biljka koja prkosi kamenu i suši

Plodovi su okrugle crvene i crne koštunice s tri koštice. Jestivi su, ali nisu ukusni. Okusom podsjećaju na sušene jabuke. Beru se od kolovoza nadalje kada potpuno sazriju do žutosmeđe boje. Bogati su celulozom i nemaju neku prehrambenu vrijednost, ali se zbog celuloznih vlakana mogu u kombinaciji s drugim namirnicama koristiti za poboljšanje probave. Sušeni se mogu mljeti i u neimaštini koristiti kao samostalno brašno ili dodatak ostalim brašnima. Bogati su taninima pa u obliku čaja mogu koristiti kao sredstvo za zaustavljanje proljeva. U mediteranskom području sadi se kao ukrasna biljka za živu ogradu. Drača je medonosna. Za toplog i vlažnog vremena bez vjetra daje dosta nektara, pa se u takvim uvjetima dnevni unosi mogu kretati do 3 kg.

U literaturi se mogu pronaći podaci o dnevnim unosima i do 8 kg. U prosjeku može dati jedno dobro vrcanje. Vrijeme cvjetanja drače poklapa se s cvjetanjem kadulje ili drugog bilja pa se rijetko dobiva čisti med od drače. Na predjelima gdje je pretežno drača može se dobiti monoflorni med. Med je žute do tamnožute boje, bez mirisa i teških aroma pa gotovo podsjeća na vodu. Blagog do oporog okusa postaje kad u blizini cvate drugo bilje čiju aromu poprima. Brzo kristalizira u krupne kristale i postaje izuzetno tvrd te ga to čini neprivlačnim za potrošače. Kao monoflorni sortni med u netopivom sedimentu sadrži više od 45% peluda drače. Sadrži polifenole, vodu oko 16% i niskog je pH, ispod 5%, što predstavlja srednju vrijednost i čini ga vrlo stabilnim. Ukupni sadržaj šećera je oko 77%, od toga fruktoze oko 38%, glukoze 33,5%, saharoze 2%, maltoze 2,5% i ostalih oko 1%.

Ljekovita svojstva dračina meda

Podiže opći imunitet organizma te je dobar kod malignih bolesti. Djeluje blagotvorno i na probavni sustav te izlučivanje mokraće. Zbog sadržaja polifenola preporučuje se i za snižavanje kolesterola što pospješuje prevenciju kardiovaskularnih bolesti. U kombinaciji s kaduljinim medom mnogo bolje prolazi kod potrošača, a dobiva i dodatna ljekovita svojstva. Tako ovisno o cvatu drugih biljaka u okruženju, a ponajprije kadulje može sadržavati i više acetilkolina pa djeluje umirujuće na živčani sustav.

Prethodni članakZaslanjivanje tla u proizvodnji povrća
Sljedeći članakOtrov kod riba
Kruno Lažec, dr. vet. med.
Rođen je u Zagrebu gdje završava svoje redovno školovanje i Veterinarski fakultet. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva, i povremeni predavač u pčelarskim udrugama. Rođen je 1967. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te Veterinarski fakultet. Pčelarstvom se, uz oca, bavi od ranog djetinjstva do početka Domovinskog rata. Odsustvo s pčelinjaka zbog ratnih zbivanja smanjuje broj košnica do simboličnog broja. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva i nešto manje iz kunićarstva koji su objavljivani u nekoliko časopisa i kao prilog dnevnim novinama. Stručni je recenzent jedne knjige i povremeni predavač u pčelarskim udrugama.