Jedini posao na pčelinjaku je čišćenje leta od snijega, provjeravanje i dopunjavanje hranilica za ptice. U pčelarskoj radionici sklapaju se okviri, popravljaju ili izrađuju košnice i njihovi dijelovi. Zbrajanje proizvodnih rezultata pokazuje nam što se može poboljšati i gdje treba učiniti nešto novo ili drukčije. Tu svakako spada i poboljšanje pčelinje paše u određenom kraju ili dijelu godine. Jedna od mogućnosti je sadnja medonosnog drveća ili sijanje jednogodišnjih biljaka, od kojih facelija zauzima značajno mjesto.
Facelija (Phacelia tanacefolia D. C.) je jednogodišnja biljka čiji cvjetovi daju velike prinose nektara. Računa se da se na njoj može dobiti 500 – 1000 kg meda po hektaru, što ovisi o sjetvi, vremenskim prilikama te duljini dana.
Podrijetlom je iz Amerike, a u Europu je unijeta početkom 19. stoljeća. Nalikuje korovu, naraste oko 60 cm, a u posebno povoljnim uvjetima i do 90. Počinje se granati već u donjem dijelu stabljike. Na svakoj grani nalazimo grančice koje nose cvjetove. Cvjetovi su sitni i ljubičaste boje. Latice su u gornjem dijelu ljubičaste, a pri dnu prelaze u bijelu boju. Jedna biljka sadrži od pet do sedam tisuća cvjetića. Na mjestu cvjetova stvara se plod u obliku čahure koji sadrži jednu od četiriju sjemenki. Na manjim grančicama naći ćemo jednu do dvije, a na večćm tri do četiri sjemenke. Čahure na vrhu, u pravilu, sadrže manje sjemenki od onih na dnu.
Nezrelo sjeme je bijele boje koja prelazi u narančastu, da bi na kraju zrelo sjeme bilo tamnosmeđe do crne boje. Facelija je leguminozna biljka, što znači da se na njezinu korijenu razvijaju bakterije koje su sposobne vezati elementarni dušik iz zraka. Korijen prodire u dubinu do 70 cm i razmjerno je gust. Na taj način popravlja strukturu tla, a odumiranjem ostavlja značajne količine organske tvari i vezanog dušika, što ovu biljku čini pogodnom za poboljšavanje loših tla. Osim toga cijela biljka se može zaorati na završetku cvjetanja, zbog čega je pogodna i za zelenu gnojidbu vinograda ili voćnjaka.
Faceliju možemo sijati u svako doba godine ako je vrijeme povoljno, a tlo pravilno pripremljeno za sjetvu. Ipak, najčešće je sijemo od veljače do svibnja, a ako je vrijeme vlažno i u lipnju. Najbolje ju je posijati tijekom ožujka, jer je u to vrijeme dovoljno vlage u tlu i još ne kreće intenzivan rast korova, pa ih facelija poslije zaguši te nije potrebno dodatno okopavanje ili upotreba herbicida koja nije poželjna u proizvodnji meda. Posijanu u to vrijeme pčele će moći iskoristiti za pašu.
