Divlja guska tipična je ptica selica, jer se u kasnu jesen iz sjevernih krajeva seli na jug. Razmnožava se jednom godišnje u proljeće pri povratku u sjeverne krajeve. Obično se gnijezdi u blizini voda, a gnijezdo svija na skrovitu mjestu u grmlju. Žive u paru, a nakon parenja guske snesu 8 – 12 jaja, prosječne mase 150 – 180 grama. Na jajima leži isključivo ženka 28 – 29 dana. Gusan nikada ne sjedi na jajima, ali se brine o mladim guščićima.

Nakon leženja teški su 100 – 115 grama i obrasli gustim sivo-žutim perjem, koje im omogućuje da već 2. – 3. dana mogu plivati. Od prvog dana hrane se mladom travom, uz karakterističnu brigu roditelja za podmladak (guska ide isprijed, a gusan iza mladunčadi). U doba mitarenja gusan privremeno napušta porodicu i vraća joj se za nekoliko tjedana, a ostaju zajedno sve do seobe. U toplijim krajevima obično se drže na okupu u većim jatima, kada mladi gusani traže partnerke i početkom proljeća vraćaju se kao parovi.

Divlja je guska u odnosu na domaću manja, uža, viša, živahnija i uvijek karakteristične sive boje. Glava, vrat i gornji dijelovi tijela mrko su sive boje, a vrhovi pera bijelo obrubljeni. Donji dijelovi tijela su žućkastosive do gotovo bijele s tamnim prugama. Krila i rep su sivocrne boje. Noge su razmjerno duge, srednje debljine s razvijenim prstima i plivaćim kožicama. U prosjeku su teške oko 3 kg. Divlje guske razmjerno se lako pripitomljavaju. Uhvaćeni mladunci vrlo brzo se navikavaju na čovjeka i ako su ujesen sprječeni da odlete, već se iduće godine ponašaju kao domaće guske. Divlje guske parene s domačim guskama daju neograničeno plodno potomstvo.

Domaća guska

Domaća guska je autohtona pasmina razmjerno skromnih proizvodnih karakteristika. Vrlo je slična divljoj, pa se u određenim slučajevima, poglavito u ekstenzivnim uzgojima gotovo i ne razlikuje od divlje. Poznato je nekoliko sojeva domaće guske (dravska, podunavska), iako se po nekim autorima ovi sojevi spominju i kao posebne pasmine.

Dravska guska je izvorna hrvatska guska, najrasprostranjenija na pašnjačkim površinama uz tijek rijeke Drave u Međimurju, Podravini i Baranji. Po svom izgledu vrlo je slična divljoj guski, a odlikuju je nisko, zdepasto tijelo, mala glava, prilično širok vrat i kratke noge. Uzgaja se u raznim kombinacijama sive i bijele boje, pri čemu postoje primjerci bez krune na glavi i s krunom na glavi.

Glava je prilično mala u odnosu na tijelo. Tjemena linija u blagom luku povezuje kljun i zatiljak. Kod primjeraka s ukrasom na glavi kruna je smještena na kraju tjemena. Kljun je trokutasta oblika i narančastocrvene boje. Gornji dio kljuna na kraju je malo zaobljen i čini oblik polukruga. Lice je operjano i malo izbočeno, a oči svijetle do tamnoplave boje.

Vrat je prilično snažan i izbočen te ukoso preko trbuha povezuje stražnji dio tijela. Tijelo je kratko, zdepasto i snažno. U stražnjem dijelu je šire i jajasta oblika. Kod starijih jedinki trbušni dio (kobilica) je spušten, ali ne dodiruje tlo. Leđa su u ramenima prilično široka i u blagoj lučnoj liniji povezuju donji dio vrata s korijenom repa. Rep je lijepo oblikovan i nošen neznatno iznad leđne linije. Krila su čvrsta, duga i dobro priliježu uz tijelo te leže na repu. Bedra su dobro razvijena i bogato obrasla perjem. Noge su kratke i u suglasju s bojom kljuna, a nokti u skladu s vrhom gornjeg dijela kljuna. Uzgaja se u tri osnovna tipa obojenosti, i to: bijelo – sivoplavoj, bijelosivoj i sivoj boji.
Prethodni članakEkološki uzgoj goveda
Sljedeći članakIzbor pasmine za uzgoj kunića
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.