„Goranski medun“ je dobio europsku zaštićenu oznaku izvornosti, objavila je Europska komisija u Službenom listu Europske unije od 13. veljače 2023.g. S time je ovaj naziv proizvoda upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla te zaštićen na području cijele Europske unije.
Postupak zaštite naziva „Goranski medun“ pokrenula je Udruga proizvođača meduna. EU znak zaštićene oznake izvornosti odnosno zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla koji se nalazi na ambalaži potrošaču jamči kupnju autentičnog proizvoda.
Slatki sok
„Goranski medun“ je med kojeg na području Gorskog kotara i Ogulinsko-plaščanske udoline proizvode pčele autohtone pasmine sive pčele (Apis mellifera carnica) od medne rose.
Medna rosa je slatki sok koji se u povoljnim uvjetima najčešće javlja na crnogoričnom (jela, smreka) i bjelogoričnom drveću (hrast, bukva, javor) te kojeg proizvode kukci, najčešće lisne i štitaste uši. Prikupljenoj mednoj rosi pčele dodaju vlastite specifične tvari, odlažu, izdvajaju vodu i skladište u stanice saća do sazrijevanja meduna.
Boja meduna je u rasponu od tamno bež preko tamno jantarne do crvenkasto-smeđe s mogućim perlastim nijansama u strukturi, kao i zelenkastim refleksijama na površini kod tekućih uzoraka meda. U ovisnosti o sezoni „Goranski medun“ može poprimiti i tamnije nijanse: smeđe do tamno smeđe, gotovo crne, nerijetko i sa zelenkastim preljevima nalik nafti. Miris je srednje do jako izražen, balzamičan, vaniličan, s notama koje podsjećaju na karamel, smolu, suho lišće i paljeno drvo. Odlikuje ga relativno slabija slatkoća i pripadajuća aroma srednjeg intenziteta, koja asocira na slad.
Posebnost meduna ogleda se u tome što on za osnovu nema nektar već mednu rosu. Mednu rosu proizvode kukci, najčešće lisne i štitaste uši koje svojim rilcem buše tkivo biljaka i prodiru do biljnih sokova. Iz sokova iskorištavaju dušične tvari, a ekskret – mednu rosu, izbacuju iz organizma.
Ne smije se podvrgavati termičkom tretmanu
Medun zbog svog kemijskog sastava, od čega se posebno ističe visok sadržaj mineralnih tvari i povremeno brža kristalizacija u odnosu na nektarne vrste meda, posjeduje karakteristična svojstva koja ga u mnogočemu razlikuju od cvjetnih vrsta meda. Posebnost „Goranskog meduna“ vidljiva je iz studije senzorskih svojstava te komponenti isparljivih spojeva iz aromatskog profila meduna iz Gorskog kotara koja je identificirala cijeli 9 niz karakterističnih spojeva koji ulaze u okusno-mirisni spektar meduna.
Nadalje, šira studija usporedbe hrvatskih i makedonskih meduna ukazala je na razlike u sastavu šećernog profila te pojedinih fizikalno-kemijskih komponenti sastava. „Goranski medun“ se nikako ne smije podvrgavati intenzivnom termičkom tretmanu. Tijekom čuvanja može se dekristalizirati na temperaturi do 40 ⁰C. Time se osigurava nepromijenjenost njegovih svojstava proizašlih iz sakupljanja medne rose sa specifične flore na definiranom području.
OPG Fabijan David
Što za pčelare iz Gorskog kotara znači europska zaštićena oznaka izvornosti za Goranski medun pitali smo pčelara Davida Fabijana iz Ogulina, koji se bavi pčelarstvom unazad 10 godina. David je krenuo s pčelarenjem jer nije bio zadovoljan kupovnim medom iz trgovine.
–Supruga me poslala po teglicu meda u dućan, pa kad smo probali nije nam bio fin. Drugi put kad me poslala po med, ni druga teglica meda nije bila nešto. Kad me treći put poslala po med, vratio sam se s košnicom. Tako sam odlučio početi držati pčele. Krenuo s jednom košnicom, a sad trenutno ih imam 120 i s tendencijom povećanja. Do prije dvije godine imao sam samo stacionarne pčelinjake, no onda jako ovisiš o lokalnim vremenskim prilikama. Tako sam odlučio seliti košnice, u Istru, Kvarner, duž Primorja i nije mi problem odvesti pčele i 200 km, ističe David.
Zanimalo nas je koliko ima pčelara u njegovom kraju i što je specifično u proizvodnji meduna.
–Ogulinski kraj je bogat pčelinjim pašama uključujući i pašu meduna. Količina meda koja se izvrca godišnje varira od godine do godine i od vrste bilja. Također i o lisnih i štitastih uši koje luče medenu rosu. Meduna ima svakih 7 godina obilato, a drugih godina u puno manjim količinama. Na širem ogulinskom području pčelari oko 150 pčelara i svima se tijekom godine u košnicama pojavi medun. Može se reći da meduna u košnici bude oko 20 – 30 kg kad je dobra godina, a po nekoliko kilograma kad je loša, kao prošla 2022.g.
–Pčelarima iz Gorskog kotara ova zaštićena oznaka za Goranski medun znači bolju promociju meda, a i bolju promociju mene kao pčelara na tržištu. Zna se da svaki proizvod koji ima oznaku zaštite podliježe rigoroznijim kontrolama. Parametri koji se moraju zadovoljiti su puno stroži, čime se jamči vrhunska kvaliteta proizvoda, kaže David.
Vrhunski med iz Gorskog kotara i dosad je bio tražen. Ipak, kupci nisu uvijek dovoljno informirani i educirani o vrstama meda. S obzirom na poskupljenje i inflaciju, i cijena je porasla na više od 11 eura po staklenki od 900 grama. No David se ne brine za potražnju i prodaju, jer sav med uspije prodati, osobito medun koji je i skuplji.
–Svatko tko je probao medun uvijek mu se vraća zbog njegovog specifičnog okusa i punine koja dugo ostaje u ustima. Kad na raznim manifestacijama prodajem med, prvo što kupci primijete je sam naziv meda MEDUN. Nakon objašnjenja i degustacije budu oduševljeni okusom i uvijek nakon toga zovu i pitaju za medun. Cijena meduna je veća od cvjetnog meda i raznih drugih sortnih medova. Razlog se krije u otežanim uvjetima proizvodnje i većim troškovima.
–Na medun većina pčelara mora seliti košnice, a treba se osigurati električnim pastirom od medvjeda. Češće ga treba vrcati jer brzo počinje kristalizirati i nakon toga ga je nemoguće izvrcati. Na paši meduna se pčele jako istroše. Može nastradati cijela košnica pa pčelar mora pravovremeno maknuti pčele s takve paše da pripremi pčele za zimu, objašnjava David.
Budući da je postupak zaštite Goranskog meduna pokrenula udruga pčelara, što je prema Davidovim riječima izvrsno za promociju pčelara iz Gorskog kotara, pčelari dokazuju da se zajedničkim radom može postići napredak. Na državi je da se spriječi nered na tržištu, uvoz nekvalitetnog meda i onemogući da se kupci varaju patvorenim medom.
–Pčelari moraju stalno biti prisutni u društvu, održavati radionice za najmlađe. Moraju promovirati lokalni med i educirati potrošače. Država se mora pobrinuti da tržište bude uređeno, da se ne uvozi sve i svašta. Neka kontrole budu pojačane prilikom uvoza i stavljanja na tržište meda, zaključio je David Fabijan.
