U vinogradarstvu svaka vegetacijska godina započinje rezom u zrelo. Kad se trs vinove loze ne bi orezivao, dolazilo bi, iz godine u godinu, do velikih kolebanja u prinosu grožđa, s povremenim vrlo niskim prinosima. Čak bi se moglo dogoditi da nakon godine s pretjeranim prinosom nastupi godina gotovo i bez grožđa. Neorezivani trsovi davali bi sitnije grozdove i bobice. Grožđe bi, zbog međusobnog zasjenjivanja mnoštva mladica i listova, bilo i znatno lošije kakvoće.
Rezidba vinove loze u zrelo izvodi se u razdoblju mirovanja vinograda, što znači od prirodnog otpadanja lista u jesen, pa sve do početka kretanja vegetacije u proljeće. Jesenska rezidba generalno potencira ranije kretanje pupova u proljeće te vegetativni potencijal i bujnost trsa. Naime, zbog ranijeg kretanja dolazi do ranijeg dozrijevanja grožđa i rozgve. Cijeli trs nakuplja i akumulira više hranivih tvari, što povećava bujnost u narednoj vegetaciji.
Osim toga, rane na rozgvi nastale u jesenskoj rezidbi do proljeća i početka suzenja potpuno zarastu, pa je i suzenje znatno slabije. Time uzlazni sokovi koji buđenjem vegetacije u biljci kreću uzlazno i imaju jači pritisak na ostavljene pupove pa je i njihova aktivnost jača i brža. Zbog toga se ranija rezidba primjenjuje kod mladih, nerodnih vinograda, kod vinograda kojima iz bilo kojeg razloga treba povećati bujnost, te kod vinograda sa sortama kasnije dobi dozrijevanja.
Kasniji rez u proljeće
S druge strane, kasniji rez, neposredno prije kretanja pupova u proljeće, odgađa kretanje pupova, a posljedično i cvatnju. Ako cvatnja nastupi kasnije, odvija se na višim temperaturama zraka i tla te jačem intenzitetu sunčeve svjetlosti, što dovodi do bolje oplodnje, posljedično i većeg prinosa. Zbog toga vrijedi pravilo: „rana rezidba za listove, kasna za grozdove“.
U južnim krajevima gdje su zime blage i nema opasnosti od smrzavanja, rezidba se uglavnom izvodi od kraja prosinca, pa tijekom siječnja i veljače. S druge strane, u sjevernim vinogradarskim područjima najpovoljnija je proljetna rezidba, od kraja veljače i tijekom ožujka. Pri tome je dobro znati da kasna proljetna rezidba odgađa i tjeranje pupova. Tako se u nekim slučajevima može koristiti kao mjera zaštite od kasnih proljetnih mrazova.
Na trsu vinove loze u vrijeme zimskog mirovanja razlikujemo staro drvo (stablo, krakovi i ogranci), dvogodišnje drvo (prošlogodišnji reznici i lucnjevi), te jednogodišnje drvo (rozgva ili prut). Jednogodišnje drvo može biti rodno ili nerodno, ovisno o tome gdje se nalazi. Zbog toga je pri rezu važno znati osnovno načelo rodnosti drva vinove loze. Rodno je jednogodišnje drvo koje se razvilo iz dvogodišnjeg drva. Rozgva razvijena iz starog drva u pravilu je nerodna.
Prošlogodišnje reznike i lucnjeve, a po potrebi i staro drvo, reže se okomito da rana bude što manja. Pri tome se ne smije ostavljati „čepove“. Jednogodišnja rozgva reže se 1 – 2 cm iznad zadnjeg ostavljenog pupa, ukoso od pupa prema van da prilikom suzenja tekućina ne kapa po pupu.
Osnovna pravila rezidbe za mješoviti uzgojni oblik
Navest ćemo osnovna pravila reza za najčešći mješoviti uzgojni oblik u našim područjima, a to je Guyot. Kod odabira reznika i lucnjeva treba se voditi osnovnim pravilom. S trsa se odstranjuju prošlogodišnji izrođeni lucnjevi u potpunosti, a sa prošlogodišnjeg prigojnog reznika se donja rozgva reže na reznik (2 pupa), a gornja na lucanj (8 – 12 pupova). Kako u prirodi stvari često nisu tako jednostavne, dogodi se da na prošlogodišnjem rezniku nemamo dvije dobro razvijene rozgve.
Tada se za lucanj ostavlja prva dobro razvijena rozgva s prošlogodišnjeg lucnja. Postoje i slučajevi kad se na prošlogodišnjem rezniku nije dobro razvila niti jedna rozgva. Tada se kao reznik ostavlja rozgva potjerala iz starog drva. Za lucanj se opet ostavlja prva dobro razvijena rozgva s prošlogodišnjeg lucnja. U slučaju da se na prošlogodišnjem rezniku nije dobro razvila niti jedna rozgva, a nema ni prikladne iz starog drva, za reznik ostavljamo prvu rozgvu na prošlogodišnjem lucnju, a za lucanj sljedeću dobro razvijenu.
Pri tome reznik po smještaju uvijek mora biti ispod lucnja da bi se održala visina uzgojnog oblika. Za lucanj (rodno drvo) se uvijek bira jednogodišnja rozgva koja je razvijena iz dvogodišnjeg drva. Isto tako je važno naglasiti da se na prigojnom rezniku ostavljaju samo 2 pupa. U slučaju većeg broja pupova obično potjerati samo gornji pupovi, pa nam uzgojni oblik nepotrebno „bježi“ u visinu.
Dakle, prije nego što počnemo orezivati trs moramo ga dobro pregledati te se unaprijed odlučiti što ćemo ostaviti za prigojni reznik, a što za lucanj, da nam se ne dogodi da odstranimo prošlogodišnji lucanj, a onda utvrdimo da na prošlogodišnjem prigojnom rezniku imamo samo jednu rozgvu.
Također moramo utvrditi da li nam je trs previše „pobjegao“ iznad prve armaturne žice ili su krakovi „pobjegli“ previše u širinu i u tom slučaju pokušati sniziti ili suziti krakove. Ako je trs „pobjegao“ previše iznad prve armaturne žice, na kraku ćemo, ispod ili u visini prve žice, ostaviti i jedan pričuvni reznik. Ako je pak „pobjegao“ u širinu, tada ćemo pričuvni reznik ostaviti na onom djelu kraka gdje nam treba suženje. Sljedeće ćemo godine s pričuvnog reznika donju rozgvu ostaviti za prigojni reznik. Gornju ćemo ostaviti za lucanj i na taj način postići korekciju krakova ili visine trsa.
Isto tako, važna je i debljina rozgve koju ćemo ostaviti za lucanj ili reznik. Neupućeni vinogradari često ostavljaju što deblju rozgvu (kao palac), misleći da će ona dati veći urod. Deblja rozgva ima proširene „spužvaste“ provodne snopove, pa prima veće količine vode. Zbog toga pupovi pozebu čim temperatura zraka padne ispod -12 do -15 °C. Deblja rozgva dat će slabije rodne mladice. Smatra se da je idealna debljina rozgve promjera debljine olovke (8 – 12 mm).
Nakon rezidbe u vinogradu ostaje velika količina orezane rozgve. Ona se ručno iznosi i spaljuje da spriječimo širenje zaraze u vinogradu, jer u njoj prezimljuju mnogi štetnici i uzročnici bolesti. Međutim postoje i drugi načini baratanja i iskorištavanja orezane mase. Pod uvjetom da nema bolesti, orezana rozgva može se malčirati i ostaviti na tlu kao izvor organske tvari. Također ju je moguće skupljati traktorskim vilama i iznositi iz nasada te balirati posebnim balirkama. Takva masa se zatim prosušuje i pretvara u brikete koji se koriste kao materijal za loženje.
Pribor za rezidbu mora biti čist i dezinficiran
Važno je naglasiti da sav pribor koji se koristi u rezidbi loze mora biti izrađen od kvalitetnog materijala, pogodan za rukovanje i prije svega, oštar. Zbog toga je bolje izdvojiti koju kunu više, pa kupiti kvalitetan i trajan, ali zbog toga i malo skuplji pribor. Osim toga, pribor za rezidbu mora biti čist i dezinficiran. Naime, onečišćenim priborom se vrlo lako prenose bolesti, naročito viroze i fitoplazmoze s jednog trsa na drugi.
Nakon što je trs orezan, preporučljivo je stablo i krakove očistiti od stare kore. Naime ispod kore se zavlače razni štetnici koji se aktiviraju dolaskom toplijih dana. Kora se može očistiti rukom ili žičanom četkom. Ako čistimo rukom, tada je poželjno to raditi rukavicama.
