Saće koje smo nakon zadnjeg pregleda izvadili iz košnice potrebno je zaštititi kako bi neoštećeno dočekalo novu sezonu. Prazno saće do proljeća mogu uništiti mravi, voskov moljac, ose, stršljeni, miševi i slične životinje. Uz njih saće s medom još može napasti plijesan ili zbog vlage i topline nepoklopljeni med može provrijeti i ukiseliti se.
Pravilan odabir i uskladištenje saća koje se ne nalazi u košnici naizgled nije nikakav problem. Iskusni pčelari znaju kad i kako što napraviti dok se mlađi u tom poslu mogu neugodno iznenaditi kad u proljeće žele izgrađenim okvirima proširiti prostor u košnici. Poznato je da se saće najbolje čuva u košnicama s pčelama. To je tako sve dok su zajednice u naponu snage i u aktivnom razdoblju. Ako su zajednice slabije i ne mogu ispuniti cijeli prostor košnice, nezaštićeno saće može napasti voskov moljac, već i u ovo doba dok su pčele još uvijek aktivne. Zbog toga sve prazne okvire koji u košnici nisu prekriveni pčelama, a naročito prilikom uzimljavanja moramo izvaditi i pravilno uskladištiti.
Zaštita okvira s medom
Okvire u kojima ima poklopljenog ili nepoklopljenog meda potrebno je zaštititi od voskovog moljca, ali i od vlage i plijesni. Zaštitu od plijesni najbolje provodimo smještajem okvira u suhe i prozračne prostorije. Možemo ih čuvati i pod nadstrešnicama, a posebno je dobro ako između okvira struji zrak u obliku propuha. Za to možemo koristiti posebno izgrađene ormare ili prazne nastavke. Najjednostavnije i najjeftinije ih je smjestiti u prazne nastavke. U jedan nastavak stavljamo najviše 8 međusobno razmaknutih okvira. Nastavke slažemo jedan na drugi u stup do visine koja jamči stabilnost da se ne prevrnu.
Donji odignemo od poda dovoljno visoko da može strujati zrak. Kako s tim zrakom ne bi ulazili leptiri voskovih moljaca ili drugi insekti i glodavci dno donjeg nastavka i vrh gornjeg zaštićujemo mrežom. Veličina oka na njima mora biti dovoljno mala da spriječi prolaz ovih štetnika. Obično su te mreže nježne pa ih glodavci lako mogu progristi. Zato izvana na njih stavljamo čvršću mrežu kojom se inače koristimo tijekom godine na podnicama i ventilacijskim poklopcima. Spojeve između nastavaka zatvorimo ljepljivom trakom ili folijom za zamatanje namirnica.
Vrenje meda
Kada saće izvan košnica držimo u neprikladnim uvjetima uz razvoj plijesni može se dogoditi i vrenje meda. Do njega dolazi zbog više razloga, a najvažniji su temperatura, povišena vlažnost i prisutnost kvasaca. Kvasci se uvijek nalaze na saću i u medu, a potječu od nektara, pčela, doputuju zrakom bilo u košnici ili kod rada s okvirima. Med u saću, kao i onaj izvrcani, s 20 % vode ili manje ima koncentraciju šećera koja onemogućava razmnožavanje kvasaca i vrenje meda. Uz to pomažu i prirodno prisutne kiseline i vodikov peroksid. Povišena vlažnost zraka razrjeđuje med pa izostaje prirodna obrana i uz pogodnu temperaturu kvasci se počinju razmnožavati.
Optimalna temperatura za razmnožavanje kvasaca i vrenje meda je od 13 do 21 oC. Ispod 10 oC je razmnožavanje otežano ili onemogućeno što ovisi o vrsti kvasaca pa je vrenje sporije ili izostaje. Za vrenje nije potreban kisik, a razgradnjom šećera stvaraju se alkoholi i ugljikov dioksid. Uz prisutnost kisika alkoholi oksidiraju u octenu kiselinu pa je med na okvirima gdje je vrenje započelo ili završilo kiseo i neupotrebljiv za pčele. Slaganjem okvira kako je prethodno opisano sprječavamo razvoj plijesni i kvarenje meda.
Voskov moljac
Najveći problem pri čuvanju saća je voskov moljac kao najpoznatiji i najrasprostranjeniji štetnik. Napada i prazno saće i ono s medom. Razlikujemo velikog i malog voskovog moljca. Njihove ličinke napadaju u prvom redu saće izvan košnica, no možemo ih pronaći i u samoj košnici kod oslabljenih zajednica, nukleusa ili oplodnjaka.
Voskovi moljci su noćni leptiri koji se javljaju u toplo doba godine. Temperatura oko 30 oC najoptimalnija je za njihov brzi razvoj. Sam razvoj: jaje, ličinka, kukuljica i leptir traje ovisno o vanjskoj temperaturi od nekoliko tjedana do pola godine. Odrasli leptiri žive jedan do dva tjedna i u tom razdoblju ne piju, niti se hrane. Kod velikog voskovog moljca ženke su dugačke od 13 do 20 mm, a mužjaci oko 11 mm. Raspon krila iznosi 25 – 30 mm. Mali voskov moljac ima raspon krila od 20 mm, dužina ženke oko 11, a mužjaka oko 9 mm.
Odrasli leptiri ne stvaraju nikakvu štetu na saću. Plašljivi su, obično lete u suton, a miris voska mogu osjetiti na udaljenosti do 10 km. Sivosmeđom bojom prikriveni su u okolišu pa ih je danju u stanju mirovanja teško uočiti. U košnice ulaze kroz nezaštićene otvore. Ako se radi o snažnoj zajednici, ona neće dopustiti da voskov moljac uđe u košnicu. U slabijima ili izvan košnica oplođene ženke leptira polažu veliki broj jaja, po nekoliko stotina u nakupinama na tamna, zaštićena mjesta (podnicu košnice, dijelove dotrajalog saća, zidove košnica i poklopne daske). Sama jaja su vrlo otporna i ako ih ženke leptira snesu u jesen ona mogu preživjeti zimu, sve do proljeća, kad se sa zatopljenjem nastavlja razvoj. To je i glavni razlog zašto borbu protiv moljca vodimo u toplo doba godine, a naročito kod uskladištenja.
Iz jaja se izlegnu ličinke koje su bijeložućkaste boje, imaju 13 kolutića i osam pari nogu. Na saću stvaraju kanaliće, razaraju ga i obavijaju tankim nitima koje ispredu iz žlijezda na glavi. Hrane se peludom, voskom i čahuricama kukuljica. Zbog toga ličinke moljca rijetko nalazimo u pretopljenom vosku, satnim osnovama ili mladom saću u kojem je bio samo med. Ako temperatura padne ispod 10 do 13 oC, ličinke prestaju s razvojem i umrtve se. U takvom stanju mirovanja mogu provesti nekoliko mjeseci.
Kad ponovo zatopli nastavljaju s razvojem. Za 10 – 15 dana mogu uništiti cjelokupno saće u košnicama oslabljenih zajednica. Nakon što unište saće na jednom okviru, prelaze na drugi i na kraju napadaju i drvene dijelove košnica u kojima također buše hodnike. Kad se razvije, ličinka stvara udubljenje u koje ulazi i začahuri se. Nakon preobrazbe izlazi odrasli leptir. Posebno su na udaru košnice ili oplodnjaci od stiropora gdje ličinke buše duboke hodnike i uništavaju ih do neupotrebljivosti.
Suzbijanje
Kemijskom metodom uništavamo razvojne stadije leptira kao što su ličinke i kukuljice dok su jaja otpornija. Saće koje skladištimo na prije opisan način dobro je povremeno hermetički zatvoriti i izložiti djelovanju plinovitog sredstva. Najčešće se koristi sumporni dioksid koji se dobiva paljenjem sumpora u prahu ili sumpornih traka koje se koriste u podrumarstvu. Sumporni dioksid ne uništava jaja moljaca pa je zato potrebno postupak ponavljati nekoliko puta u razmaku od petnaest do dvadesetak dana, a nakon toga jedanput na mjesec. Upotrebljava se 50 grama sumpora na m3 prostora. Mogu se koristiti i eterična ulja od lavande ili timijana. Ne smijemo koristiti sredstva koja ostavljaju tragove u vosku kao što je naftalin. Na tržištu postoje i gotovi preparati za uništavanje moljaca.
Najpotpunije i ekološki prihvatljivo sredstvo za zaštitu uskladištenog saća je octena kiselina. Ona uništava jaja i odrasle voskove moljce dok su ličinke otpornije. Octena kiselina ujedno i dezinficira saće i uništava spore nozemoze. Upotrebljava se tako da u posudu nalijemo kiselinu i postavimo je na vrh saća jer su pare teže i prilikom isparavanja preko okvira padaju prema dolje. Koristi se tako da za 1 dm3 prostora upotrijebimo 2 cm3 80 % octene kiseline, odnosno 2 litre na 1 m3 prostora.
Može se koristiti i mravlja kiselina i to 8 decilitara 85 %-ne na 1 m3 prostora. Kiseline su korodivne za metal zbog čega treba voditi račina da je žica na okvirima kojom su učvršćene satne osnove od inoxa. Također mogu korodirati i glave čavala kojima su spojeni okviri. Mreža na vrhu i dnu stupa nastavaka mora biti od plastike ili isto od inoxa. Prije vraćanja u košnicu ovako tretirano saće mora se dobro prozračiti.
Jednostavan način zaštite saća od voskovog moljca je i njegovo kratkotrajno izlaganje niskim temperaturama. Radi se tako da okvire sa saćem stavimo na 2 sata u zamrzivač na – 18 °C. Nakon toga ih izvadimo i složimo u prije opisane stupove od nastavaka ili ormare. Najvažnije je da nakon zamrzavanja okviri ne dođu u dodir s leptirima voskovog moljca kako ne bi položili jajašca.
U slučajevima kada mlado saće u kojemu nije bilo legla niti peluda ne pohranjujemo u nadziranim prostorima potrebno ga je držati na svjetlom, suhom i zračnom mjestu jer voskov moljac voli tamu.
