Suša i ljetna žega ne pogoduju ljudima, biljkama, a ni pčelama. Dugotrajno sušno razdoblje kakvom smo svjedoci ove godine s visokim temperaturama zraka dovelo je do zastoja u ionako otežanom razvoju zajednica. Istovremeno velike vrućine ograničile su primjenu sredstava za suzbijanje varoe.
Zato se u vremenu koje je pred nama moramo požuriti s radovima kako bi pčelama olakšali preživljavanje u nepovoljnim vremenskim prilikama, a istovremeno ih pripremili za zimu. Sušno vrijeme najizraženije je uz more i na otocima. Na kopnu češće nastane pokoji ljetni pljusak, nažalost često s tučom i velikim štetama. Tijekom ljeta pčelama je potrebno olakšati utjecaj visokih temperatura. Velike vrućine štetno djeluju na medonosne biljke. Posljedica toga je nedostatak ili potpuni prekid pčelinje paše. Uslijed toga matice slabije polažu jajašca ili nesenje u potpunosti prestane. Smanjuju se aktivnosti pčela i jačina zajednica opada.
U takvim prilikama povećana je i opasnost od međusobnog otimanja meda između košnica – grabeža. Sa smanjenjem broja pčela u košnici raste i broj varoa pa ih je sada potrebno nadzirati i suzbijati kako ne bi oštetile pčele koje će se kasnije izleći i ući u zimu.
Hlađenje i ventilacija
Ako smo košnice s pčelama postavili u hladovinu ili smo je sami za njih napravili sadnjom bilja koje ne zahtijeva kemijsku zaštitu potrebno je samo povremeno očistiti otvore za provjetravanje na košnicama. Za ublažavanje štetnog utjecaja sunčevih zraka dobro je da su košnice s prednje strane obojane svjetlijim bojama. Kod nastavljača možemo jednu stranu obojiti svjetlijim bojama za ljetno, a suprotnu stranu tamnijim bojama za zimsko razdoblje kada je upijanje sunčevih zraka poželjno.
Kod vrućih ljetnih dana možemo pčelama pokušati pomoći tako da košnice za najjače pripeke od 11 do 16 sati prekrijemo granama s lišćem ili jutenim vrećama natopljenih vodom. Sve navedene mjere za ublažavanje ljetnih vrućina možemo provoditi na malom broju košnica koje su smještene blizu mjesta stanovanja. Stvaranje većih otvora za rashlađivanje košnica nije preporučljivo. Pčele ih ne mogu braniti od napada osa, stršljena ili drugih pčela. Za veći broj košnica i na više udaljenijih pčelinjaka predloženi načini hlađenja nije moguć. Kod njih nam jedino preostaje u potpunosti iskoristiti konstrukciju košnice.
Kod nastavljača na gornji nastavak postavljamo zbježište ili ventilacijsku mrežu, a na nju jedan prazan nastavak i krov. Ako nemamo dovoljno mreža možemo gornji nastavak i poklopac jedan od drugoga odmaknuti umetanjem letvice od nekoliko milimetara, toliko da može strujati zrak, a pčele ne mogu prolaziti. Takve zamračene otvore pčele najčešće ne obljepljuju propolisom osim ponešto na rubovima. Pojačana ventilacija postiže se i potpunim istovremenim otvaranjem više leta na košnicama. Opet moramo voditi računa o pašnim prilikama.
Ako nema dovoljno paše ova leta, koja su slabije branjena od donjih, mogu dovesti do pojave tuđica ili masovne grabeži. I same pčele se na svoj način bore s visokim temperaturama. Lepezanjem krila pojačavaju strujanje zraka oko i unutar košnice. Višak pčela koji nema posla u košnici stvara “brade” ispod i oko leta i na taj način se rashlađuje.
Voda u blizini pčela
Za velikih vrućina pčele često izlijeću po vodu kojom pripremaju hranu za leglo, ali i rashlađuju unutrašnjost košnice. Jake zajednice za ove potrebe mogu dnevno unijeti i do pola litre vode. Takva pojačana potreba za vodom upozorava nas na održavanje higijene pojilice, kao i na potrebu stalne dostupnosti vode. U suprotnom će pčele našu čistu pojilicu zamijeniti drugim higijenski sumnjivim izvorima vode i teško se kasnije vratiti svojoj pojilici. Pojilice moraju biti postavljene u hladu.
Unutar košnice
Pčele organizirane u zajednice imaju sposobnost da zajedno uspješno podnesu nepovoljne uvjete za život koji vladaju ljeti i zimi. Svaka za sebe ne bi mogla preživjeti. Ta sposobnost je karakteristična za pojedine zajednice. Prenosi se i nasljeđivanjem na što treba obratiti pozornost prilikom uzgoja i selekcije matica. Na isticanje sposobnosti za uspješno prezimljivanje pčelar može utjecati upravo sada krajem kolovoza. Naime, jaka i zdrava pčelinja zajednica koja ima 25 do 35 tisuća pčela može uz kvalitetnu hranu uspješno savladati dugu i jaku zimu i u proljeće brzo udvostručiti broj pčela koji je približan onom prije zime. Kako bi to osigurali u ovom razdoblju mora biti 6 do 7 okvira s leglom u LR nastavljačama odnosno 5 do 6 u DB nastavljačama. Slično je i kod AŽ košnica jer je veličina njihovog okvira između veličine ovih dviju nastavljača.
Pčele za zimovanje
Najvažniji čimbenik uspješnog prezimljivanja je uz broj pčela i njihova starost. Naime bitno je da što veći broj pčela koje ulaze u zimu potječe iz jajašaca koja su zanesena u kolovozu i rujnu, odnosno da su što mlađe. Istraživanjima je potvrđeno da tijekom zime propadne oko 60 % pčela koje su se razvile iz jajašaca zaleženih u prvoj polovici srpnja. Od jajašaca zaleženih u kolovozu i rujnu propadne do 20 % pčela. Duže od šest mjeseci žive one pčele koje nisu sudjelovale u pripremanju hrane za zimu i nisu sudjelovale u prehrani i njezi legla, a istodobno su u vlastitoj hrani imale više peluda nego što je uobičajeno tijekom godine.
Mlade pčele za zimovanje razlikuju se i u građi organizma u odnosu na sestre koje su ranije izležene i koje su dulje vrijeme radile. Te pčele imaju u ukupnom sastavu tijela više suhe tvari od ostalih. One u tijelu nakupljaju rezerve za zimu slično kao što neke životinje nakupljaju masno tkivo. Ove rezerve se nazivaju bjelančevinasto masno tkivo, a pčele ga koriste za preživljavanje nepovoljnih zimskih uvjeta, a naročito u zimskoj i proljetnoj njezi legla kada u prirodi još nema peluda niti nektara. Tako prvo leglo u proljeće hrane matičnom mliječi koju proizvode iz vlastitih zaliha.
Prihranjivanje
Najbolja hrana za pčele je čisti prirodni med. Zbog suše je većina ljetnih paša podbacila. Ako smo ranije izvrcali med, potrebno je pčelama vratiti dio kako bi imale dovoljno za zimovanje. Kada prilikom pregleda procijenimo da količina meda u košnici sigurno nije dovoljna za zimovanje potrebno je pčele prihraniti kako bi dodani šećer stigle preraditi, smjestiti blizu gnijezda i poklopiti. U prethodnim brojevima Gospodarskog lista prihranjivanje je podrobnije opisano pa ovdje samo podsjećamo na njegovu važnost u ovom razdoblju.
Prihranjivanje za dopunu hrane radimo gušćim šećernim sirupom u omjeru 1,5 kg šećera na 1 litru vode ili više. Obavljamo ga navečer kada prestane izlijetanje pčela, u količini koju pčele mogu prenijeti u saće do jutra. Ako u košnici ima dovoljno meda za zimu onda prihranjivanjem potičemo maticu na pojačano polaganje jajašaca, veći razvoj legla i to dodavanjem manjih količina šećernog sirupa u omjeru 1:1 ili rjeđim. Tako kroz dulje vrijeme stvaramo privid unosa nektara i matica pojačano nese jajašca. Uz to idu i sve mjere sprječavanja grabeža.
Štetnici pčela
Sada prijeti i najveća opasnost od osa i stršljenova. Ose unatoč borbi i branjenju pčela na letu bezobrazno ulaze u košnice i odnose med ili ličinke kojima hrane svoje leglo. Uz to ometaju sklad zajednice i remete rad pčela. Stršljeni također mogu ući u košnice, ali ih se može vidjeti i kako ispred leta ili na samom letu hvataju i odnose odrasle pčele.
Protiv osa se možemo pokušati boriti postavljanjem oko pčelinjaka boca s uskim i visokim grlom u koje smo ulili razrijeđeni voćni sirup s malo octa ili zašećerenog piva. Ose privlači miris takvih smjesa. One ulaze u boce i ne mogu više izaći, dok pčele ne vole takve mirise i ne ulaze u boce. Postoje i različito konstruirane lovke u koje se hvataju ose i stršljeni.
Sve radove oko košnica kao i samo otvaranje najbolje je raditi rano ujutro ili kasnije navečer. Za zamjenu matica moramo zajednice obilno prihranjivati navečer nekoliko dana prije i poslije dodavanja uz poseban oprez od grabeži. Ako nije nužno, spajanje zajednica ostavljamo za jesen kada popusti vrućina. Uklanjamo matičnu rešetku i plodište proširujemo na dva nastavka ako to nismo ranije učinili. Jačina zajednice predviđa uzimljavanje na dva nastavka.
