Mnogi naši pretplatnici posjeduju manje kuće ili vikendice izvan urbanih područja. Nažalost, zbog poznate ekonomske situacije mnogi imaju i dovoljno vremena koje bi mogli iskoristiti za koristan boravak u prirodi, a uz to ostvariti dodatne prihode osiromašenim kućanstvima. Tako je i pčelarstvo prepoznato kao jedna od mogućnosti relativno brzog donošenja prihoda bilo kao osnovna ili dopunska zarada. Vjerojatno je i to jedan od razloga da je posljednjih nekoliko godina broj registriranih pčelara pri Hrvatskom pčelarskom savezu gotovo udvostručen.
Brži povrat uloženih sredstava- pčelarstvo
Bavljenje pčelama uz povoljne vremenske prilike omogućava relativno brži povratak uloženih sredstava od ostalih djelatnosti vezanih uz prirodu i poljoprivredu. Ovakvo razmišljanje dodatno potiče i visoka cijena meda te ostalih pčelinjih proizvoda uz stalnu potražnju. Razmišljanje samo o zaradi nije dobar razlog za početak bavljenja pčelama jer je mogućnost brzog povrata uloženih financijskih sredstava jednaka brzom gubitku i propasti. Samo jedna bolest ili nepogoda kakvu smo 2014. godine vidjeli u Slavoniji može doslovce preko noći uništiti višegodišnji trud i ulaganje.
Malo pčelarstvo je prvih godina učenje i istraživanje, samo hobi i boravak u prirodi, a kroz dvije ili tri dobre sezone može početi vraćanje uloženog i zarada. Primjerice, prošla godina bila je za pčelare loša jer većina pčelinjih zajednica nije sakupila dovoljno meda za sebe nego ih je trebalo dohranjivati. Na pčelinjaku tijekom cijele godine ima dovoljno posla. U toplom dijelu godine, kada pčele izlaze iz košnica, pazimo na razvoj, osiguravamo im dovoljno prostora za leglo i med, vrcamo zreli med, a krajem ljeta ih pripremamo za zimu dohranom i suzbijanjem varoe. Razdoblje zimskog mirovanja pčela održava nas u pokretu pripremom i popravljanjem opreme, druženju na stručnim skupovima i sajmovima te proučavanjem pčelarske literature. Na taj nas način bavljenje pčelama potiče da kroz cijelu godinu živimo s prirodom.
Početna oprema za pčelarstvo
Osnovna oprema bez koje ne možemo započeti s uzgojem pčela sastoji se od zaštitne odjeće za pčelara, alata i pribora za košnice i naravno ispravne košnice sa svim pripadajućim dijelovima. Najjednostavnija zaštita od nasrtaja i uboda pčela je pčelarski šešir s zaštitnom mrežom i pčelarske rukavice. Često se pčele zavuku ispod mreže na šeširu pa je bolja, iako nešto skuplja, pčelarska jakna koja s dobrim rukavicama štiti gornji dio tijela. Najbolju zaštitu pruža pčelarski kombinezon koji nas sigurno štiti od podvlačenja i uboda pčela. Alat za otvaranje i pregled košnica čini dimilica, pčelarsko dlijeto, kliješta za vađenje okvira, četka za ometanje pčela i kliješta (kavez) za maticu. Dobro može doći i lijevak za stresanje pčela i stalak za okvire. Ova oprema nije pretjerano skupa i služi nam jednako za jednu ili više desetaka košnica.
Odabir košnica
Za uspješno i produktivno pčelarstvo prvo trebamo izabrati najbolji stan za pčele – košnicu. Izvedba košnica ima mnogo, a mi bi trebali odabrati onu kojom ćemo najlakše raditi s obzirom na klimatske prilike kraja u kojemu ih želimo postaviti, raspoloživom vremenu za rad i našim fizičkim mogućnostima.
Postoji izreka kako nema loše košnice nego samo lošeg pčelara što je djelomično točno. Košnica za uspješno pčelarenje mora ispunjavati određene uvjete:
– treba imati dovoljno prostora, koji se po potrebi lako može smanjivati ili povećavati
– medište i plodište moraju biti međusobno odvojivi tako da pri prihranjivanju ili liječenju šećer ili lijek ne dođu u med koji se upotrebljava za prehranu ljudi
– ne smije biti podložna naglim promjenama temperature, što znači da pčelinju zajednicu ljeti štiti od visokih, a zimi od niskih temperatura
– unutrašnjost košnice treba biti zaštićena od vlage
– pojedini dijelovi košnice moraju se moći povezivati i učvršćivati, a ventilacija osigurati normalan život pčela i kada su leta zatvorena
– mora se lako rastavljati, a da ne dođe do ozljeđivanja pčela, te da je pogodna za selidbu pčela
LR košnica
Navedene uvjete zadovoljava, i u modernom pčelarstvu predstavlja najsuvremeniji tip košnice, Langstroth-Rootova košnica, LR ili američka nastavljača. Ona spada u grupu košnica s pokretnim saćem što znači da je saće na drvenim okvirima koji se pojedinačno stavljaju i vade iz košnice. Košnica se sastoji od podnice s regulatorom leta, nastavaka (plodište i medište), hranilice, poklopca i krova košnice. Može imati i polunastavke koji se najčešće koriste za proizvodnju meda u saću. Svi nastavci su jednako visoki što omogućava proširenje košnice u visinu, s jednom vrstom okvira, ovisno o potrebnom prostoru. U svakom nastavku ili polunastavku nalazi se po deset okvira ili poluokvira. Plodište je odijeljeno matičnom rešetkom, a može se nalaziti u jednom ili dva nastavka.
DB košnica
I Dadant-Blatt-ova, (DB) košnica je nastavljača, ali njena zastupljenost u našoj zemlji je mala. Ona se sastoji od podnice s poletaljkom i regulatorom ili zatvaračem leta, plodišta ili tijela košnice, medišta koje je visine poluokvira plodišta, zbježišta za pčele s poklopcem i uokvirenom žičanom mrežom, te krova košnice. Konstrukcija podnice slična je onoj kod LR nastavljače i prilagođena je dimenzijama plodišta.
AŽ košnica
Lisnjača ili Alberti-Žnideršić-eva (AŽ) košnica izgleda poput ormarića s jednim vratima. Vrata su postavljena sa stražnje strane košnice, dok je prednja strana izrađena kao dvoslojna stijena. Sastoji se od plodišta i medišta koji su međusobno odvojeni matičnom ili Hanemanovom rešetkom najčešće ugrađenom u drveni okvir. Obično ima dva leta, dok ventilacijska rešetka može biti smještena s prednje ili stražnje, a najčešće je s obiju strana košnice. Ima od devet do dvanaest okvira koji su dovoljno visoki da pčele u njima naprave vijenac meda za prezimljavanje. S druge strane, to predstavlja prepreku prolazu u medište pa su na jakim pašama sklone rojenju. Naziv lisnjača dobila je po tome što okviri leže na dvije do tri željezne šipke pa ih prilikom pregleda listamo kao knjigu bez vađenja iz košnice.
Razmak između okvira održava se limenim trokutićima koji su s prednje strane pričvršćeni za čelo košnice, a sa stražnje strane su na pomičnom okviru kojeg otvaramo prilikom pregleda pčela. Pološka je glomazna-velika, teška i nepraktična, obično samostojeća košnica. Otvara se s gornje strane kao i nastavljače. Okviri se umeću odozgo prema dolje. U najvećem broju slučajeva podnica joj je nepokretna. Ima jedno plodište i jedno do dva medišta koja se šire sa strane. Po tome je dobila i ime jer se pčelinja zajednica u njoj širi u položenom smjeru. Ima jedno leto u sredini, a moguća su i postrana leta. Ventilacijska rešetka smještena je na gornjoj strani. Okviri su veliki i nespretni. Na takvim okvirima pčele teško izgrade satne osnove.
Izgrađeno saće puno meda teško se vrca, jer ga ugrađene žice ne mogu nositi. Osim toga na istim okvirima u plodištu se nalazi leglo, pelud i med te se pčelinje zajednice se teško šire u stranu gdje bi trebale odlagati med. Postoje i košnice s nepokretnim saćem. Kod njih pčele pričvrste saće za unutarnje stjenke košnice. Mada za njih u intenzivnom pčelarstvu nema mjesta, još uvijek ih nalazimo u upotrebi kod pojedinih pčelara. Ova vrsta košnica je malog volumena i izrađena od priručnog materijala. Biološki i zdravstveni uvid u zajednicu je slab i onemogućen, a da bi mogli doći do meda moramo pčelinju zajednicu ili ubiti ili iseliti. U ove košnice spadaju dubina, šibljara, daščara i pletara.
Pletara
Pletere od slame ili trave još su prisutne na tržištu, a iznad mana košnica s nepokretnim saćem održava ih dobro prezimljavanje uz mali utrošak hrane, rani i brzi proljetni razvoj i dobivanje ranih jakih rojeva zbog kojih se najčešće drže na pčelinjaku. Veliki nedostatak je otežano provođenje zoosanitarnih mjera, a poglavito suzbijanje varoe. Umanjene izvedbe košnica nazivamo nukleusima. U njih idu okviri istih mjera kao u veliku košnicu samo ih je manji broj. Služe za prijevoz ili smještaj prirodnih i umjetnih rojeva, njihov razvoj i prezimljavanje. Za proizvodnju meda potrebna je posebna oprema od vilica i stalka za otklapanje saća do vrcaljke, sita i posuda za čuvanje meda. Ova oprema je skupa i čini znatan dio ulaznih troškova za proizvodnju pčelarskih proizvoda.
Koliko nam treba vremena?
Za vrijeme potrebno po jednoj košnici možemo računati dvadesetak minuta po jednom nastavku najmanje tri puta godišnje. LR nastavljača prosječno ima dva plodišna nastavka pa to godišnje iznosi najmanje dva sata rada samo za pregled jedne košnice bez intervencija u preslagivanje okvira, oduzimanje meda i sličnih poslova. Tome treba pridodati i rad s medištima, pripremu novih košnica i okvira, hranjenje, suzbijanje varoe i drugih mogućih bolesti što godišnji utrošak vremena bitno povećava na preko 6 sati po košnici. To je otprilike najmanje vrijeme kada je sve u redu. Određeni radovi moraju se obavljati u određenom razdoblju, a ne kada ćemo imati vremena.
Pravodobno obavljanje zadanih radova jedan je od osnovnih uvjeta koji vodi prema uspjehu uzgoja pčela i dobivanju pčelinjih proizvoda. Uvijek moramo računati i na odgodu poslova od nekoliko dana zbog loših vremenskih uvjeta. Planiranje slobodnog vremena za bavljenje pčelama mora biti jedan od ključnih čimbenika za donošenje odluke o početku uzgoja pčela.
Isplativost uzgoja pčela
Proizvodnja pčelinjih proizvoda odvija se u tvornici ispod vedra neba. Uz sav naš trud i zalaganje krajnji rezultati najviše ovise o vremenskim prilikama u kraju gdje smo smjestili košnice. Isplativost ili ekonomičnost bavljenja pčelama je posebno, veliko poglavlje koje obrađuje omjer uloženog i dobivenog. Temelji se na ekonomskim principima i zahtjeva cjelokupnu razradu svih ulaznih materijalnih troškova u odnosu na ostvarenu dobit. Uz troškove koje imamo na početku nabavom potrebne opreme i pčelinjih zajednica potrebno je uračunati i ljudski rad (vlastiti, članova obitelji, prijatelja) i mnogo drugih koje inače ne računamo, kao na primjer trošenje sredstava (amortizacija).
Kada smo sve uložili i napravili kako treba ovisimo o jednoj jedinki u svakoj košnici – matici. Naime produktivnost kvalitetne matice uz povoljne vremenske prilike i zdravlje cjelokupne pčelinje zajednice zapravo su jedini proizvođači pčelinjih proizvoda.
Ljudski čimbenik im samo pomaže, olakšava i usmjerava. Bavljenje pčelama kao izvorom prihoda može se podijeliti u nekoliko skupina;
– hobi pčelarstvo je ono kada posjedujemo oko 20 košnica i nije nam važan prihod nego prevladava želja za vlastitim pčelinjim proizvodima koje ćemo u najvećoj mjeri podijeliti rodbini i prijateljima. Najveći ulazni troškovi su početna pčelarska oprema, košnice i pčelinje zajednice. Ima godina kada ostvarujemo dobit, ali i onih kada proizvodnja podbaci, pa je saldo negativan.
– pčelarenje kao dopunsko zanimanje podrazumijeva do 100 košnica. Ovo je već ozbiljnija proizvodnja koju u jeku sezone ne može obaviti jedan čovjek pa se uključuju i ukućani, a po potrebi i dodatna radna snaga. S ovim brojem košnica moraju se računati ulazni troškovi i prihodi, odnosno osniva se na ekonomskim načelima.
– pčelarenje s više od 100 košnica je osnovno zanimanje i tu sve mora biti ekonomski procijenjeno i opravdano jer vlada zakon velikih brojeva.
Može se relativno brzo puno zaraditi, ali i izgubiti. Broj košnica u jednom gospodarstvu za ostvarenje značajnijih prihoda može biti i manji od prikazanog, ali tada pčelinjaci moraju biti pokretni (seleći) ili smješteni na izrazito povoljnom području gdje se cvatnja medonosnih biljaka međusobno nadopunjuje kroz cijelu aktivnu sezonu. Za potpunije informiranje i učenje o životu pčela dobro je proučiti knjige o pčelama kojih na tržištu ima dovoljno.
