Na stacionarnim pčelinjacima druga polovica kolovoza označava kraj pčelarske sezone, zbrajanje proizvodnih uspjeha i uočavanje nedostataka. Još ima dovoljno vremena za popravljanje propusta nastalih tijekom proteklog razdoblja. Seleći pčelinjaci mogu uhvatiti još poneku pašu za vrcanje ili se na njoj razviti za zimu.
Mnogo godina za redom srpanj, kolovoz pa i rujan obilježava dulje razdoblje bez oborina uz svakodnevno visoke temperature. Krajem kolovoza pčele ubrzano izbacuju trutove, a matica više ne nese neoplođena jajašca. Zbog suše i nedostatka paše to se može dogoditi i ranije. U prirodi se još uvijek može pronaći dosta cvjetova, ali oni ne predstavljaju značajne izvore hrane. Stoga matica smanjuje zalijeganje. Upravo sada je ono potrebno jer se iz ovih jajašaca razvijaju pčele koje bi trebale prezimiti. Klimatske promjene pomiču rokove za zimske pčele prema rujnu. Skraćenje dana, hladnije noći i smanjenje unosa hrane pčele ipak usmjeravaju na pripreme za zimu.
Za pčelara je vrijeme za završetak ovogodišnjih radova i započinjanje priprema za uspješno prezimljavanje i uspješnu sljedeću pčelarsku sezonu. Broj prezimjelih zajednica sljedećeg proljeća znatno ovisi o tome što ćemo učiniti sada, na kraju ljeta i početkom jeseni. Raspored okvira s leglom, medom i peludom kao i brojnost te zdravstveno stanje pčelinjih zajednica krajem kolovoza presudno utječu na uspješnost prezimljivanja. Mnogo važnih poslova mora se obaviti u samo dva iduća mjeseca. Unatoč lijepom vremenu u rujnu je uglavnom kasno za početak priprema za zimu.
Pregled zajednica
Kako ne bi izazvali grabež, pregled zajednica obavljamo što ranije ujutro kad je većina pčela izletnica u potrazi za hranom. Svaku košnicu potrebno je otvoriti i detaljno pregledati. O uočenom stanju vodimo zabilješke da bi u svakom trenutku znali kakvo je zatečeno stanje i što je potrebno učiniti. Ovogodišnje okvire s leglom koji su lijepo izgrađeni i iz kojih je izašlo samo nekoliko generacija pčela trebamo rasporediti za zimsko klupko u središnji dio košnice. Do njih treba postaviti okvire s peludom i na kraju dopuniti okvirima s poklopljenim medom. Za zimovanje je poželjan proljetni med.
Tijekom pregleda posebnu pozornost posvećujemo rasporedu zatečenog legla. Gledamo je li ono pravilno raspoređeno u koncentričnim krugovima. Ako ima preskočenih stanica pogledamo zbog čega u njima nema legla ili je ono različite starosti od susjednih stanica. Često se zna dogoditi da su u vrijeme jakih paša pčele spremale pelud ili nektar u najbližu slobodnu stanicu pa ih je matica preskakala prilikom zalijeganja i tako je nastalo “šupljikavo” leglo za koje nije kriva matica, već nedostatak prostora.
Matica također preskače stanice koje su nepravilnih rubova ili dna. Tako se na okvirima s leglom često vide tragovi žice kojom je učvršćena satna osnova zbog toga što imaju nepravilno dno. Matica ih prilikom zalijeganja redovito zaobilazi. Izgled legla važan je zato što po njegovom izgledu i količini procjenjujemo kvalitetu matice. Ako je leglo neravnomjerno raspoređeno na okviru, a stanice saća su pravilne i u redu, postoji mogućnost da je greška u matici. Takvu maticu još stignemo zamijeniti u ovo doba godine, ali uz obilno prihranjivanje i poseban oprez.
Također prilikom pregleda možemo izjednačiti zajednice na pčelinjaku. Pri tome moramo biti sigurni da zajednica nije slaba zbog bolesti ili loše matice jer takve treba ukloniti, a ne spašavati. Izjednačavanje radimo tako da iz vrlo jakih zajednica uzimamo okvire s poklopljenim leglom i dodajemo u slabiju. Tako pazimo da ih ne uzmemo previše i tako oslabimo osnovnu zajednicu. Pčele koje zateknemo na okvirima ne prenosimo, nego ih stresemo u košnicu kako bi spriječili pojavu grabeža. U ovo doba godine poželjno je da LR nastavljača ima više od 6 okvira legla, a pčele gusto zaposjedaju 10 ulica u nastavku.
DB nastavljače trebaju imati više od 5 okvira legla kao i AŽ košnice. Ako su zajednice ispod navedenog procijenjujemo hoće li se prihranjivanjem stići oporaviti ili ćemo ih morati spojiti s jačima. Kod ovog pregleda i preslagivanja okvira za formiranje zimskog klupka, potrebno je voditi računa o rasporedu, količini i kvaliteti meda. Teške medove kojih bi u ovo doba godine moglo biti u košnici poput kestenovog, suncokretovog, medljikovca ili kasnije bršljana, moramo izvaditi iz košnice. Oduzetu količinu treba nadomjestiti okvirima s proljetnim iz pričuve ili nadopuniti prihranom šećernim sirupom.
Medljikovac prepoznajemo po tome što je nepoklopljen tamni i gust, tako da se kod vodoravnog okretanja okvira ne cijedi iz saća. Ovo je i zadnje vrijeme za vađenje okvira sa starim ili oštećenim saćem, kao i onih koji imaju previše trutovskih stanica. Izvađene okvire treba što je prije moguće pretopiti ili zaštititi od voskovog moljca koji je još vrlo aktivan. Za vrijeme pregleda legla pazimo i na moguće znakove američke gnjiloće i vapnenastog legla. Zbog smanjenja broja pčela možemo lako uočiti povećan broj varoa što moramo potvrditi dijagnostičkim tretiranjem, ako to već nismo ranije učinili. Košnice u kojima će zajednice prezimiti moraju biti ispravne i neoštećene.
Prihranjivanje
Za pčele je najbolja hrana čisti prirodni med. Ako jesenska paša podbaci, a ranije smo izvrcali previše meda, potrebno je pčelama vratiti dio kako bi imale dovoljno za zimovanje. Uz poznavanje vremenskih prilika kraja u kojemu je smješten pčelinjak, smatra se da je 15 do 25 kg meda dovoljno za prezimljavanje i proljetni razvoj. Uz med potrebno je i 2 do 3 okvira peluda. Da li će to biti dovoljno ovisi o tipu košnice te jačini i dužini nadolazeće zime. Ako pregledom procijenimo da količina meda u košnici nije dovoljna za zimovanje potrebno je pčele prihraniti kako bi dodani šećer stigle preraditi, smjestiti blizu gnijezda i poklopiti.
Prihranjivanje za dopunu hrane radimo gušćim šećernim sirupom u omjeru 1,5 kg šećera na 1 litru vode ili više. Prihranjivanje obavljamo na večer kad prestane izlijetanje pčela, u količini koju pčele mogu prenijeti u saće do jutra. Ako u košnici ima dovoljno meda za zimu onda prihranjivanjem rjeđim sirupom potičemo maticu na pojačano polaganje jajašaca i veći razvoj legla.
Dodavanjem manjih količina šećernog sirupa u omjeru 1:1 ili rjeđim, kroz dulje vrijeme stvaramo privid unosa nektara i matica pojačano nese jajašca. To je u ovo doba godine vrlo važno jer se iz sada zaleženog legla razvijaju mlade pčele. One će u zimu ući neopterećene poslovima u košnici. Takve neizrađene lakše prežive zimu i u proljeće bolje razvijaju leglo. Sirup se smije dodavati samo u ispravne hranilice u unutrašnjosti košnice. Ne smije se prolijevati po košnicama ili okolini, niti curiti iz hranilica da ne izazovemo grabež. Ako se nešto prolije, to je potrebno obrisati i isprati vodom.
Problemi s glodavcima
Početkom jeseni različiti mali glodavci poput miševa i voluharica također počinju tražiti svoje mjesto za prezimljavanje. Jedno od poželjnih su i košnice. Ove godine ih na pojedinim lokacijama ima vrlo mnogo. Smanjivanjem broja pčela u zajednicama i prestankom obilnog unošenja peluda u košnice na leta postavljamo češljeve. Povremeno ih provjeravamo jesu li dobro zatvoreni. Brojnost glodavaca možemo pokušati smanjiti postavljanjem raznih klopki ili otrovnih mamaca u okolici pčelinjaka. Kod izlaganja mamaca treba se pridržavati uputa kako ne bi doveli u opasnost druge životinje, u prvom redu ptice. U preparatima koji su dostupni u slobodnoj prodaju smanjena je količina djelatne tvari. Tako je za njihovu učinkovitost potrebno povećati količine. Od ostalih priprema za novu sezonu dobro je podsjetiti i na stalni nadzor nad brojem varoa.
