Uz povoljne vremenske uvjete u svibnju, pčelinje zajednice vrhunac razvoja dostižu u lipnju. Košnica je prepuna mladih pčela koje možemo iskoristiti na više načina. Također se u lipnju javljaju i dvije velike paše koje uz povoljne prilike mogu ponovo napuniti medišta. To su paše lipe i pitomog kestena pa zajednice treba dobro pripremiti za njih.
Potrebno je odabrati okvire za zimske zalihe. U vremenu do početka ovih paša uputno je košnicu punu pčela što bolje iskoristiti. Unatoč našem trudu da prije i za vrijeme bagremove paše pčele, što je više moguće, usmjerimo na sakupljanje nektara i proizvodnju meda, one uvijek razviju i mnogo legla koje u ovom razdoblju izlazi iz stanica pa u košnici imamo mnogo mladih pčela. Taj veliki broj pčela usmjeravamo na poslove koji nam trebaju. Tako je sada najpovoljnije vrijeme za proizvodnju matične mliječi i uzgoj matica za svoje potrebe.
Ta proizvodnja zahtijeva dosta vremena, iskustvo i određenu stručnost pa se teško odlučiti na nju. Jednostavnije je iskoristiti mlade pčele za proizvodnju voska. Čisti svijetli vosak najlakše je proizvesti preko okvira građevnjaka koje je potrebno vaditi svakih šest do sedam dana i izrezati trutovsko saće. Takvo svijetlo saće pretapamo u sunčanom topioniku i dobivamo svijetli, gotovo bijeli vosak vrlo visoke kakvoće. Ovaj vosak ima višu cijenu i najčešće se koristi u kozmetici. Ako nismo ranije, sada mlade pčele možemo iskoristiti i za izgradnju pravilnog radiličkog saća dodavanjem okvira sa satnim osnovama. Ovo je i najpovoljnije vrijeme za zamjenu starih ili lošijih matica. Naime, matice je najlakše zamijeniti u razdoblju kad ima dovoljno nektara i peluda, a vrijeme je toplo i mirno.
Ovo je i doba kad ima dovoljno mladih selekcioniranih matica na tržištu, pa uz njihovu zamjenu, prekobrojne pčele možemo iskoristiti i za formiranje umjetnih rojeva. U lipnju se s najviše uspjeha pčelinje zajednice razrojavaju umjetno, ali i prirodno. Kod prirodnog rojenja iz jedne zajednice pušta se jedan do najviše dva roja jer su ostali slabi i nesposobni za samostalan život, a zajednica iz koje potječu prekomjerno oslabi. Za umjetno razrojavanje možemo kombinirati okvire s poklopljenim leglom iz više zajednica. Ako ne želimo povećavati broj zajednica prirodno ili umjetno moramo paziti da se pčele same ne izroje, odnosno poduzimati mjere za sprječavanje nepoželjnog rojenja.
Lipanj za lipu
Veća kontinentalna paša u ovom mjesecu je lipova. Lipa (Tilia L.) je listopadno stablo koje raste po šumama ili se sadi u parkovima, dok čistih većih šuma u Hrvatskoj gotovo i nema. Lipe dobro mede, ali je paša nesigurna i neujednačena. Može se dogoditi da usprkos obilnoj cvatnji i intenzivnom mirisu cvjetovi ne daju nektar. Najčešće medi samo na nekim određenim područjima kao što su kotline i udoline s mirnim i vlažnim zrakom. Cvjetanje kreće oko polovice lipnja, kasnije ili u novim klimatskim prilikama ranije. Cvijet je žut, dvospolan, okupljen u grozdove i zaštićen uskim pricvjetnim listovima koji kasnije služe za raznošenje sjemenki. Cvatnja traje 2 do 3 tjedna, a u nepovoljnim uvjetima može proći za 5 dana. Medenju pogoduju lagane kišice. Po košnici se u dobrim godinama može izvrcati oko 20 kg meda.
Lipov med
Boja mu je blago žuta do zelenkasta, a miris je vrlo intenzivan po lipovom cvijetu. Okus je sladak, ugodan, oštar, te blago gorkast. Brže kristalizira od bagremovog, već za jedan do dva mjeseca, ovisno o uvjetima čuvanja. Kristalići su sitni pa i kao kristaliziran ostaje maziv. Ima protuoksidativna, protubakterijska, protuvirusna i protuupalna svojstva. Bogat je vitaminima i mineralima od kojih se ističu vitamin C i B kompleks, a od minerala istaknuti su cink i mangan. Kao i lipov čaj potiče znojenje pa tako pomaže kod gripa, prehlada i upala probavnih i dišnih organa. Pomaže iskašljavanju, umiruje i ublažava glavobolju. Zbog toga što pojačava krvotok nije preporučen, kao i čaj, osobama s bolestima srca i krvožilnog sustava. Može se konzumirati izravno na žlicu, kao namaz na pekarskim proizvodima ili zaslađivač napitaka. U kulinarstvu se više koristi za kolače i slatka jela. Usprkos brzoj kristalizaciji moguć je za zimovanje pčela.
Kesten
Pitomi kesten (Castanea sativa Mill.) je listopadno stablo koje naraste do 30 metara visine. Na povoljnom mjestu razvija veliku i bujnu krošnju. Centralni korijen prodire duboko u zemlju, a od njega se granaju jaki bočni korijeni koji također rastu duboko. Takav korijenski sustav omogućava dopremu vode i hranjivih tvari u sušnim uvjetima na kamenitom tlu. Raste u samoniklim šumama od kojih su najveće u Pounju, na Banovini, oko Zagreba i u Istri. Zbog bolesti (rak kore) su mnoge šume prorijeđene ili potpuno posječene pa su se površine pod kestenom posljednjih godina znatno smanjile. Cvjeta poslije listanja. Muški cvjetovi grupirani su u 3 ili više prividnih klasova, dugih 10 do 30 cm, dlakavi i vretenasti, a na njima se nalazi nekoliko stotina cvjetića koji proizvode obilje peluda.
Ženski cvjetovi smješteni su na osnovi muških, a s njih pčele donose nektar. Budući da su plodovi jestivi neki ga smatraju voćkom. Cvatnju započinje u lipnju kada se temperatura zraka stabilizira na 15 do 18 oC. Pojedino stablo cvate oko 10 dana, ali kako ne počnu sva cvasti odjednom paša se produži na oko dvadesetak dana. Prvih dana cvatnje slabo medi i daje samo pelud. Kad cvijet požuti i posmeđi medenje završava. Ako je vrijeme toplo sa dovoljno vlage u zraku kesten može dobro zamediti. Cvijet je osjetljiv na maglu i nagle pljuskove, a suhi zrak ga isuši i medenje prestaje.
Unatoč tako prekinutom medenju muški cvjetovi nisu oštećeni te i dalje daju pelud koji pčele nastave sakupljati. U povoljnim prilikama dnevni unosi nektara mogu se kretati do 5 kg, a ukupno po košnici može dati do 20 kg meda. Uz med, kesten daje obilje peluda. Pčele pelud toliko intenzivno unose da mogu pretrpati košnicu i matici onemogućiti nesenje. Mogu ga unijeti do 15 kg kada maticu potpuno blokiraju. Zato je u doba cvatnje kestena uputno staviti sakupljače peluda i tako proizvesti pelud za kasnije dohranjivanje ili ljudsku potrošnju.
Kestenov med
Kestenov med je tamni, crvenkasto smeđe boje, vrlo jakog i oštrog mirisa. Okus je trpki i gorkast pa nije prvi izbor onima koji ga kušaju. Više ga vole ljubitelji jakih intenzivnih okusa. Zato nije naročito tražen osim kao lijek za pojedine bolesti probavnog sustava. Trpkost mu daju taninski spojevi. Sadrži više fruktoze u odnosu na glukozu, dugo ostaje viskozan i sporije kristalizira. Zbog izraženih dezinfekcijskih svojstava pomaže u higijeni usne šupljine, a može se koristiti i kod previjanja rana. Preporučen je kod želučanih problema kao što je gastritis, žgaravica i čirevi. Potiče rad crijeva, olakšava rad i detoksikaciju jetre te izlučivanje žuči. Protubakterijski učinak opisan je prema Escherichii coli, poznatoj stanovnici probavnog trakta sisavaca koja ponekad izaziva poremećaje.
Bogat je antioksidansima poput fenolnih kiselina koje štite stanice od oksidacijskih oštećenja slobodnim radikalima te tako umanjuje krvožilne bolesti i prerano starenje, a uz to jača imunitet. Zbog visokog udjela peluda bogat je mineralima. Tako zbog sadržaja željeza pomaže kod anemija. Može se kao i ostali medovi uzimati izravno na žlicu, kao namaz ili zaslađivač. Zbog jačeg i trpkog okusa u kulinarstvu se više koristi za slatko slana jela. Moguć je sastojak raznih juha, umaka za tjestenine, variva pa čak i kobasica. Dobro se sljubljuje s jakim sirevima poput gorgonzole, i jakim alkoholnim pićima. Zato što sadrži više peluda potencijalno je alergeniji od ostalih medova pa osobe sklone alergijama moraju o tome voditi računa. Iako ne kristalizira naročito brzo ipak je zbog većeg udjela mineralnih tvari nepovoljan za zimovanje pčela pa ga svakako treba izvrcati prije zime.
Vrcanje meda
Kad želimo proizvoditi čiste sortne medove onda nakon svake veće paše moramo vrcati. Tako i sada po okončanju cvatnje bagrema moramo što prije izvrcati čisti med. Izvrcani med uskladištimo u čiste posude koje ne propuštaju zrak te ih pohranimo na suho i prozračno mjesto. Kod vrcanja se uvijek nađe poneki okvir koji ima staro i crno ili deformirano saće. Takve okvire nakon vrcanja u ovo doba godine ne vraćamo u košnicu nego umjesto njih postavljamo satne osnove.
Redovitim vrcanjem uz proizvodnju sortnog meda oslobađamo pčelama prostor za novu nadolazeću pašu. Voštane poklopce koje smo skinuli prije vrcanja moramo odmah pretopiti u vosak, jer toplo vrijeme pogoduje razvoju voskovog moljca. Ako ih ne pretapamo odmah, moramo ih čuvati u hermetički zatvorenim posudama, a moguće je i čuvanje u ledenici. Razdoblje do lipove i kestenove paše upotpunjuje cvjetanje livada koje održavaju maticu u dobroj nosivosti. U suprotnom, ako nastupi bezpašno razdoblje zbog suše, nakon vrcanja moramo pčele dohranjivati kako zajednice ne bi oslabile.
Foto: Shutterstock
