Ova godina, do sada, opet nije bila naklonjena pčelama i pčelarima. Neobično toplo proljeće prekinuo je hladan svibanj u kojemu su se pčelinje zajednice trebale razviti i sakupiti nektara dovoljno za sebe i pčelara. Ponovno se dogodilo suprotno pa su poneki pčelari morali dohranjivati zajednice kako bi ih održali u kondiciji za buduće paše.
Cvatnju bagrema su uz hladna razdoblja prekidali kiša i vjetar. Sušni i vrući lipanj nije donio veliko poboljšanje. Bolje vrijeme za cvatnju imali su lipa i kesten, ali je medenje bilo različito na različitim lokacijama. Zbog ovakvih vremenskih (ne)prilika u većini krajeva naše zemlje nema dovoljno meda za pčele i prodaju, osim kod selećih pčelinjaka. Zato treba pratiti stanje zajednica tijekom srpnja i kolovoza kako bi na vrijeme mogli započeti s prihranjivanjem za održavanje jačine zajednica i zimskih pčela, ako bude potrebno. Dohranjivanje se nastavlja i u rujnu. Zimovanje pčela na šećeru nije dobro, ali kad nema drugih mogućnosti stvaranja zimskih zaliha moramo pokušati, osim kad imamo zalihe prošlogodišnjeg meda. Suša i ljetna žega ne pogoduju ljudima, biljkama, a ni pčelama. Uz nedostatak hrane, velike vrućine do sada su ograničile primjenu sredstava za suzbijanje varoe.
Zato se u vremenu koje je pred nama moramo požuriti s radovima kako bi pčelama olakšali preživljavanje u nepovoljnim vremenskim prilikama, a istovremeno ih pripremili za zimu. Sušno vrijeme najizraženije je uz more i na otocima dok na kopnu nastane pokoji ljetni pljusak, nažalost lokalno često s tučom i velikim štetama. Tijekom ljeta pčelama je potrebno olakšati utjecaj visokih temperatura. Velike vrućine štetno djeluju na medonosne biljke. Posljedica toga je nedostatak ili potpuni prekid pčelinje paše. Zbog toga matice slabije polažu jajašca ili zalijeganje u potpunosti prestane. Smanjuju se aktivnosti pčela i jačina zajednica opada. U takvim prilikama povećana je i opasnost od međusobnog otimanja meda između košnica, odnosno grabeža. Sa smanjenjem broja pčela u košnici raste broj varoa pa ih je sada potrebno nadzirati i suzbijati kako ne bi oštetile pčele koje će se kasnije izleći i ući u zimu.
Varooza – prijetnja koja ne miruje
Bilo da smo zajednice pregledali poslije vrcanja bagremovog meda ili u razdoblju nakon kestena, lipe ili drugih paša, naročitu pozornost obraćamo na invadiranost varoom. Potrebno je obaviti dijagnostičko tretiranje i prema broju otpalih nametnika poduzeti daljnje mjere. Ovo tretiranje mora se provesti sukladno “Programu kontrole i suzbijanja varooze u Republici Hrvatskoj“, najmanje jednom godišnje. Prvo se provodi u razdoblju od 01. srpnja do 31. kolovoza.
Još se veliki broj varoa nalazi u poklopljenom leglu. Sada je vrijeme za vađenje okvira građevnjaka jer će sa slabljenjem paše matica prestati nesti neoplođena jajašca. Tretiranje provodimo u zajednicama u kojima nema meda za vrcanje ili sredstvima koja ga zbog načina primjene ne mogu zagaditi. Izbor sredstva treba prilagoditi i prema pčelinjim proizvodima. U ovom vremenu, uz ostala, primjenjuju se isparavajuća sredstva poput mravlje kiseline i kontaktna sredstva kao mliječna kiselina. Izbor sredstva ovisi o temperaturama na pčelinjaku i stanju legla u košnici.
Kako pomoći pčelama tijekom ljetnih vrućina?
Ako smo košnice postavili na stacionarnom pčelinjaku u hladovinu ili smo je sami za njih napravili sadnjom bilja koje ne zahtjeva kemijsku zaštitu, potrebno je samo povremeno provjeriti i očistiti otvore za provjetravanje na košnicama. Za ublažavanje štetnog utjecaja sunčevih zraka dobro je da su košnice s prednje strane obojane svjetlijim bojama. Kod nastavljača možemo jednu stranu obojiti svjetlijim bojama za ljetno, a suprotnu stranu tamnijim bojama za zimsko razdoblje kad je upijanje sunčevih zraka poželjno.
Kod vrućih ljetnih dana možemo pčelama pokušati pomoći tako da košnice za najjače pripeke od 10 do 17 sati prekrijemo granama s lišćem ili jutenim vrećama natopljenih vodom. Sve navedene mjere za ublažavanje ljetnih vrućina možemo provoditi na malom broju košnica koje su nam smještene blizu našeg boravka. Stvaranje većih otvora za rashlađivanje košnica nije preporučljivo jer ih pčele ne mogu braniti od napada osa, stršljena ili drugih pčela. Za veći broj košnica i na više udaljenijih pčelinjaka za rashlađivanje nam preostaje u potpunosti iskoristiti konstrukciju košnice.
Kod nastavljača na gornji nastavak postavljamo zbježište ili ventilacijsku mrežu, a na nju jedan prazan nastavak i krov. Ako nemamo dovoljno mreža možemo gornji nastavak i poklopac jedan od drugoga odmaknuti umetanjem letvice od nekoliko milimetara, toliko da može strujati zrak, a pčele ne mogu prolaziti. Takve zamračene otvore pčele najčešće ne obljepljuju propolisom osim ponešto na rubovima. Pojačana ventilacija postiže se i potpunim istovremenim otvaranjem više leta na košnicama. Opet moramo voditi računa o pašnim prilikama. Ako nema dovoljno paše ova leta, koja su slabije branjena od donjih, mogu dovesti do pojave tuđica ili masovne grabeži. I same pčele se na svoj način bore s visokim temperaturama. Lepetom krila pojačavaju strujanje zraka oko i unutar košnice. Višak pčela koji nema posla u košnici stvara “brade” ispod i oko leta, i na taj način se rashlađuje.
Voda – ključ preživljavanja
Za velikih vrućina pčele često izlijeću po vodu kojom pripremaju hranu za leglo, ali i rashlađuju unutrašnjost košnice. Jake zajednice za ove potrebe mogu dnevno unijeti i do pola litre vode. Takva pojačana potreba za vodom upozorava nas na održavanje higijene pojilice, kao i na potrebu stalne dostupnosti vode. U suprotnom će pčele našu čistu pojilicu zamijeniti drugim higijenski sumnjivim izvorima vode i teško se kasnije vratiti svojoj pojilici. Pojilice moraju biti postavljene u hladu.
(nastavlja se)
Foto: Shutterstock
