Mogu li pčelarice uništiti pčelinjak?

U posljednjih nekoliko godina spominju se štete koje na pčelinjacima nanose pčelarice (Merops apiaster) u Cetinskoj krajini i drugdje na Mediteranu. To je rezultiralo incidentnim situacijama, uništavanjem gnijezdilišta i ubijanjem ovih zakonom zaštićenih ptica. Sve bez ikakvog stručnog opravdanja za takvo postupanje.

Proučavanjem njihovog načina prehrane utvrđeno je da se njihov plijen ne sastoji samo od pčela. Nego i od različitih vrsta letećih kukaca uključujući kornjaše, vretenca, skakavce, cvrčke, leptire, muhe i komarce. Pčelarica je elegantna, atraktivno obojena ptica, sa svojim šarenim perjem prilično netipična za europski ptičji svijet. Ukupna duljina tijela kreće se od 27-30cm, raspon krila iznosi 44-49cm, a težina između 44 i 78g.

To je migratorna vrsta koja u nas boravi od travnja do rujna. Zimuje u podsaharskoj Africi. Nastanjuje suhe i dobro osunčane otvorene i poluotvorene predjele s raštrkanim drvećem i grmljem, često pokraj vodenih tokova, jezera i šljunčara. Zato jer ne trpi visoke temp. niti nedostupnost vode za vitalne potrebe. Dostupnost hrane može odrediti stanište koje zauzima i zato bira suha područja s vrlo visokim dnevnim razdobljem insolacije.

Izravni učinci globalnog zagrijavanja

Iako se pčelarice najčešće gnijezde u južnoj Europi, klimatske promjene omogućile su im da se značajno šire prema najsjevernijim područjima, sve do Danske i Finske, i uspostavljaju nove gnijezdeće kolonije. S druge strane one mogu biti odgovorne i za nedavni pad populacije na Sredozemlju. Gubitak vegetacije zbog vrućine i suše može uzrokovati smanjenje dostupnosti hrane i staništa za kukce. To može imati negativan utjecaj na njihovo razmnožavanje. Dok je populacija pčelarica u Njemačkoj eksponencijalno povećala u posljednja 3 desetljeća, istodobno je došlo i do gubitka biomase kukaca od 75%. Smatra se da su velika upotreba pesticida i porast poljoprivrednih monokultura ključni uzroci nestanka kukaca.

Stoga je u srednjoj i zapadnoj Europi postojala zabrinutost da bi se, ako se nastavi s gubicima biomase kukaca, sadašnji trend povećanja populacija pčelarica zaustavio ili čak preokrenuo. Potrebni su im bogato strukturirani otvoreni krajolici. Očuvanje prirodnih rubova obradivih površina, promicanje livada bogatih vrstama i stvaranje dodatnih mjesta za razmnožavanje, spadaju među najvažnije zaštitne mjere. U Italiji su prilično rasprostranjene. Posebno u sjevernom dijelu gdje se čini da su pronašle jedno od svojih najboljih prirodnih staništa. Europska populacija procijenjena je na 500000-1000000 jedinki. Od toga samo oko 42000 živi u srednjoj Europi. Kod nas je trend brojnosti gnijezdećih populacija promjenljiv.

Prema recentnim rezultatima praćenja stanja kreće se od 3000-4000 tisuće parova. Pčelarice su strogo zaštićena vrsta prema hrvatskom zakonodavstvu, zaštićene su i Konvencijom o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bernska konvencija). Također EU Direktivom o očuvanju divljih ptica. Zabranjeno je namjerno ubijanje i uništavanje njihovih gnijezda. U Hrvatskoj novčana kazna za ubijanje jedne ptice iznosi 5400kn.

Biologija razmnožavanja

Na sjevernoj hemisferi dolazak pčelarica u svoje uzgojno područje varira geografski i kreće se od ožujka i travnja duž Mediterana. Do travnja u nekim dijelovima srednje i zapadne Europe te do kraja travnja/svibnja u većem dijelu preostale rasprostranjenosti. Kako ptice obično stižu već u paru, sezona razmnožavanja započinje izgradnjom novih ili popravkom postojećih tunela za gniježđenje. Vjerojatnost da će tunel biti ponovno korišten smanjuje se s povećanjem njegove starosti. Strme obale vodenih tokova, formirane od osušenog mulja i pijeska te kontinuirano erodirane i deformirane sezonskim poplavama, njihovo su idealno mjesto za gniježđenje. Usto koriste strme padine šljunčara, duboke pješčane jame, nasipe i usjeke na putevima.

Nakon udvaranja oba spola uz pomoć kljuna i kandži naizmjenično kopaju tunel promjera 6-7cm, duljine 40-200cm, iznimno do 300cm. Izgradnja novog tunela za gniježđenje traje, ovisno o sastavu tla, od 6-12dana, ponekad i do 12dana. Što kasnije kopanje započne, to se on brže dovršava. U takvoj aktivnosti ptice moraju izbaciti od pet do 12kg tla. Pčelarice su monogamne ptice, razmnožavaju se samo jednom godišnje. Rasplodni parovi obično ostaju zajedno doživotno.

Ženka polaže 4 do 8 bijelih jaja na golo tlo u proširenu komoru na kraju tunela. Jaja polaže u razmacima od dva dana i oba spola sudjeluju u inkubaciji koja traje 20 do 22 dana. Kako inkubacija počinje nakon što se snese prvo jaje proces valjenja mladih postaje asinkroni. Razvoj mladunaca od izlijeganja do napuštanja gnijezda obično traje 28-32dana, može potrajati do 40 ili 45dana. To u velikoj mjeri ovisi o uvjetima hranjenja uzrokovanim vremenskim prilikama.

Takav način gniježđenja može stvoriti izuzetno nehigijenske uvjete i probleme s disanjem roditeljskom paru i njihovom pomlatku. Zatojer duži boravak u tom staništu sa slabom opskrbljenošću kisikom i neugodan miris amonijaka od ostataka hrane i izmeta je apsolutno nezdrav. Međutim, izgleda da je ova ptica, kao i druge vrste ptica koje se gnijezde u dubokim tunelima, poput primjerice vodomara (Alcedo atthis) i bregunice (Riparia riparia), razvila u krvi visok sadržaj hemoglobina koji omogućuje maksimalnu apsorpciju malo prisutnog kisika. Pored fizioloških prilagodbi ovih ptica na kritično visoku koncentraciju amonijaka i ugljičnog dioksida. Čini se da kombinacija propusnosti određene vrste tla i struktura šupljine gnijezdilišta također pomažu da se one uspješno gnijezde u tunelima. Usto, razmjenu zraka u tunelu osigurava i kretanje odraslih ptica te puhanje vjetra čime se stvaraju vrtlozi.

Prirodne katastrofe, kao što je kolaps kolonije zbog kasnih velikih poplava, mogu uzrokovati dugo kašnjenje u ciklusu razmnožavanja i rezultirati time da jaja ne polažu do srpnja i da se pare tek sredinom kolovoza. Pčelarica živi tijekom cijele godine u izrazito stabilnim skupinama i zahtijeva posebne ekološke uvjete. Opet s druge strane ima sposobnost prilagodbe promjenjivim uvjetima okoliša. Visoka privrženost gnijezdilištu, visoka stopa reprodukcije, podrška u uzgoju od strane pomagača, bliska obiteljska koherentnost i određena ekološka plastičnost omogućavaju vrsti brzo koloniziranje novih staništa.

Ovisno o vremenskim prilikama, brzina migracije nakon razmnožavanja prema zimovalištu kreće se od 150-200km dnevno. Zbog većeg pritiska da se što prije stigne do gnijezdilišta, proljetna seoba prema sjeveru je brža za 50km/h i traje 10ak dana kraće od jesenske. Ovisno o lokaciji područja gniježđenja i zimovališta koja određuje migracijske koridore. Ptice prelete između Europe i Afrike udaljenost od 3000-14000km.

Prehrambene navike i tehnika lova

Pčelarica se hrani širokom lepezom letećih kukaca. Posebno onima iz velikog reda opnokrilaca (Hymenoptera) koji uključuje pčele, bumbare, ose i stršljene. Uostalom, i etimologija znanstvenog naziva točno odražava ime samog plijena ove ptice. Kao čisti kukcojed pčelarica je izvrstan lovac koji svaki dan ulovi nekoliko stotina kukaca bez nanošenja štete ljudskim aktivnostima. Pčele medarice (Apis mellifera) spadaju među njihovu omiljenu hranu. To ne uzrokuje evidentne probleme na pčelinjacima u blizini njihovih kolonija. Budući da je broj ulova u normalnom kontekstu prirodnih uzroka ugibanja pčela.

Studije prehrane temeljene na ispitivanju želučanog sadržaja utvrdile su da je udio kukaca iz porodice Apidae može činiti dvije trećine do tri četvrtine njihova plijena. Odabir hrane povezan je s načinom na koji različiti kukci lete. Na njega će utjecati godišnje doba, doba dana, abiotski čimbenici kao što su temp., vlažnost i oborine, lokalno stanište te opskrba i sastav potencijalnog plijena. Budući da biljna i strukturna raznolikost općenito povećava broj kukaca. Također utječe na raznolikost vrsta. Lokalne koncentracije velikih kukaca i dostupnost hrane koja nije ograničena. Često se odražavaju u prehrani pčelarica, sugerirajući oportunistički izbor hrane. To može rezultirati nošenjem više hrane u gnijezdo nego što mladi mogu pojesti.

Traženje hrane tijekom sezone razmnožavanja odvija se na maksimalnoj udaljenosti od 2km od gnijezdilišta, ali je obično ograničeno na 1km. Dok roditeljski par hrani mladunce u gnijezdu traženje hrane je ograničeno na radijus od 400-500m. Prilikom lova pčelarica voli sjediti na povišenim mjestima te u ovu svrhu koristi osušene grane, visoke stupove, električne i telefonske vodove, žičane ograde ili bodljikave žice, humke, prskalice sustava za navodnjavanje ili bilo koji drugi oslonac odakle može promatrati okolicu.

Pčelarica se hrani isključivo kukcima koje lovi u zraku i sposobna je zgrabiti gotovo svaki plijen koji leti. Može uočiti plijen s udaljenosti od 60m i prilazi mu izravno ili s leđa. Dostupnost velikih letećih kukaca, njihova uobičajenog plijena,  povećava se s temperaturom zraka i trajanjem dnevnog svjetla. Ipak, ova ptica može uhvatiti kukca čak i tijekom nepovoljnih vremenskih uvjeta za let kukaca korištenjem različitih strategija traženja hrane. Te strategije sastoje se od hitrog lova s povišenog mjesta, visokog leta na otvorenom nebu i pretraživanja u niskom letu blizu tla. Za razliku od lastavice (Hirundo rustica), ovo izrazito plastično ponašanje u potrazi za hranom omogućuje vrsti da preživi čak i duga razdoblja nepovoljnih vremenskih prilika.

Prilikom hvatanja kukaca s otrovnim žalcem, prije nego što ih proguta, pčelarica ih ubija ili barem imobilizira udaranjem o suhu granu ili neku drugu čvrstu podlogu, zatim gnječenjem i okretanjem oslobađa otrov iz žlijezde budući da nije potpuno otporna na ubode takvih kukaca. Posebno opremljenim kljunom nalik pinceti plijen baca u zrak i opet nekoliko puta hvata. Sve dok ga ne raskomada na manje dijelove. Kad je obrok probavljen onda povraćanjem iz želuca izbacuje grube dijelove hitinske ljuske u obliku kuglica.

Učinkovite mjere prevencije i odvraćanja pčelarica od košnica

Postoji sve veća zabrinutost pčelarskih organizacija zbog grabežljivosti pčelarice i navodnih negativnih učinaka na pčele u mediteranskom bazenu, uglavnom tijekom njihove selidbene sezone u kolovozu i rujnu. Zato ih pčelari žestoko progone, love mrežama i ilegalno ubijaju sa sačmaricama. Točne brojke o tome koliko se pčelarica godišnje ubije nisu dostupne. Iako se na Cipru godišnje ubije 3000-4000 ptica, a situacija u Libanonu, na delti Nila i duž mediteranske obale Egipta i Libije je slična. Smatra se da pčelarice ometaju razvoj pčelinjih zajednica dok traže hranu u blizini košnica. Hrane se u značajnom broju trutovima i radilicama, smanjujući veličinu kolonije te mogu uzrokovati i kolaps košnice ako pri svadbenom letu uhvate maticu.

Unatoč uočenoj prijetnji koju pčelarice predstavljaju za košnice, nekoliko studija je dokumentiralo prilično niske razine štete uzrokovane pčelaricama.

U stvarnosti, pčelarice su orijentirane na veće kukce koji se sporo kreću i nemaju žalac. Ne hrane se pčelama medaricama zato što ih posebno vole. Nego zato što ih ima u izobilju i često im je pristup vrlo lak. One se intenzivnije koriste kao izvor hrane tijekom oblačnog ili kišnog vremena, ponekad čak tijekom ekstremno visokih temperatura u južnom dijelu njihova areala. Stoga se preporuča zatvaranje košnica za vrijeme loših vremenskih uvjeta radi sigurnosti. Zato jer tada su pčele ionako slabije aktivne. Općenito, pčelarice neće ulaziti u pčelinjak dok su u potrazi za hranom. Nego će hvatati pčele u krugu od 12km. Zapravo pčelinjaci bi mogli imati koristi od ovih ptica jer se hrane njihovim štetnicima poput osa i stršljenova. Usto treba razmotriti i druge važne aspekte složenog odnosa između pčela i divljih ptica.

Naime, pčele i ptice skladno koegzistiraju stotinama godina, a negativan utjecaj koji ptice imaju na pčele medarice i solitarne pčele je zanemariv. Tijekom sezone razmnožavanja preporučuje se postavljanje košnica najmanje pet do deset kilometara od kolonije pčelarica, budući da one imaju ograničen izvor hrane oko gnijezdilišta. Razmještanje raštrkanih košnica na velikom području također može smanjiti rizik od štete, iako to baš i nije praktično ako se pčele prvenstveno drže za oprašivanje usjeva.

Mogu se primijeniti različite mjere za odvraćanje pčelarica od pčelinjaka, koje uključuju pokrivanje košnica zaštitnom mrežom ili njihovo postavljanje pod guste krošnje, uklanjanje suhih grana drveća i grmlja u blizini pčelinjaka, postavljanje reflektirajućih traka i balona, korištenje zvučnih uzbuna za ptice, poticanje grabljivica da se gnijezde u blizini i druga moguća alternativna rješenja primjerena određenim područjima.