Posljednjih godina svjedoci smo kako srpanj i kolovoz obilježavaju dugotrajna sušna razdoblja uz izražene visoke temperature tijekom dana, ali i noći. Srpanj je i posljednji mjesec medonosne pčelarske sezone. Cvjetanje većine biljaka prestaje, a time i značajnija pčelinja paša, pogotovo na stacionarnim pčelinjacima.
Dnevne temperature zraka ljeti gotovo su svakodnevno više od 30oC, a na ponekim lokacijama dostižu i više od 40oC. Tako zagrijano tlo se tijekom ljetnih kratkih noći ne uspije dovoljno rashladiti pa izostaje jutarnja rosa koja bi osvježila biljke. Izuzetak su krajevi uz rijeke i potoke u čijim kotlinama ipak ima ponešto vlage koja omogućava cvatnju bilja. Zato dnevni unosi nektara i peluda nisu veliki, ali svakodnevno kroz dulje razdoblje pčele mogu sakupiti za sebe, a ponekad i za pčelara.
Ovaj polagani unos značajan je i zbog održavanja legla, da matica nastavi nesti i zajednica ne oslabi. Padne li dovoljno kiše livade mogu zamediti, pa time potaknuti maticu na veće polaganje jajašaca. Ako to nije slučaj, zbog slabijeg unosa nektara matica smanjuje polaganje jajašaca i tada moramo intervenirati prihranom. Velike vrućine ometaju rad u košnici i cijela zajednica stagnira u razvoju. Na letu se nalazi sve više besposlenih pčela, a predvečer i preko noći stvaraju se “brade”.
Prednost selećeg pčelinjaka
U ovom razdoblju u prednosti su seleći pčelinjaci koji se mogu približiti poljima suncokreta, a kasnije livadama vrijeska ili zlatošipke na kojima je moguće iskoristiti pašu ili dovoljno razviti zajednice za zimu pa neće biti potrebna dodatna prihranjivanja. Seljenjem košnica uz polja suncokreta dolazi do izražaja uzajamna korist poljoprivrednika i pčelara zbog oprašivanja, iako postoje sorte koje slabije ili uopće ne mede. Ovu suradnju može narušiti neprofesionalna upotreba sredstava za zaštitu bilja kojoj povremeno svjedočimo. Kad možemo, košnice štitimo od prekomjernog sunca i otvaranjem ventilacija potpomažemo njihovo rashlađivanje. Pojilice održavamo čistima i redovito ih punimo jer su potrebe za vodom povećane. Uputno je do rujna sve zajednice temeljito pregledati, početi preslagivati okvire u položaj za zimovanje, ocijeniti kvalitetu matice i količinu rezervne hrane.
Uz povoljne vremenske prilike ovaj pregled možemo obaviti prilikom vrcanja kestena, lipe ili drugih vrsta meda. Cijeli mjesec nastavljamo s njegom ovogodišnjih rojeva i novoformiranih zajednica. Dok još ima paše zadnje je vrijeme za zamjenu matica. Prije zamjene zajednicu moramo nekoliko večeri ranije prihranjivati. Cijelo bespašno razdoblje potrebno je voditi računa da prilikom pregleda košnica, rukovanja s okvirima ili prihranjivanja ne izazovemo grabež. Također su grabežu pojačano izložene i slabije zajednice, novoformirani rojevi, bezmatci ili zajednice u oštećenim košnicama. Ako nije nužno, spajanje zajednica ostavljamo za jesen kad popusti vrućina. Uklanjamo matičnu rešetku i plodište proširujemo na dva nastavka ako to nismo ranije učinili, a jačina zajednice predviđa uzimljavanje na dva nastavka. Sunčano i vruće vrijeme omogućava potpuno iskorištenje sunčanih topionika voska. Tijekom kolovoza protiv varoe borimo se mravljom kiselinom.
Pregled zajednica
Sve radove oko košnica kao i samo otvaranje najbolje je raditi rano ujutro ili kasnije navečer. U srpnju košnice ne otvaramo prečesto i iz znatiželje da ne bi izazvali grabež. Iz okvira građevnjaka izrezujemo poklopljeno trutovsko leglo. Ako nema ili ne očekujemo neku pašu, okvire građevnjake više ne vraćamo u košnicu. Kako bi pčelama oslobodili prostor, uputno je izvrcati okvire s poklopljenim medom, a naročito ako je u njima kestenov koji nije pogodan za zimovanje, što kasnije vrijedi i za suncokret. Ovogodišnje okvire s leglom koji su lijepo izgrađeni i iz kojih je izašlo samo nekoliko generacija pčela treba rasporediti za zimsko gnijezdo u središnji dio košnice, do njih postaviti okvire s peludom i na kraju dopuniti okvirima s poklopljenim medom, po mogućnosti proljetnim.
Tijekom pregleda posebnu pozornost posvećujemo rasporedu i količini zatečenog legla. Trebalo bi biti pravilno raspoređeno u koncentričnim krugovima. Izgled legla važan je zato što po njegovoj kvaliteti i količini procjenjujemo kvalitetu matice, pa ako je leglo neravnomjerno raspoređeno na okviru, a sa saćem je sve u redu, postoji mogućnost da je greška u matici. Takvu maticu još stignemo zamijeniti, ali uz obilno prihranjivanje i poseban oprez. Također prilikom pregleda možemo izjednačiti zajednice na pčelinjaku, uz uvjet da slabost nije zbog bolesti ili loše matice jer takve treba ukloniti, a ne spašavati.
Njega rojeva
Bez obzira potječu li mlade zajednice od prirodnih ili umjetnih rojeva, u ovom razdoblju potrebno im je obratiti pozornost. Rojevi i nukleusi su u drugačijem položaju u odnosu na ostale pčelinje zajednice. Moraju izgraditi saće, sakupiti dovoljno hrane za zimu, njegovati leglo i urediti košnicu iznutra (premazati je propolisom, zatvoriti pukotine i zagladiti oštrine). Rojevi uglavnom nemaju izjednačenu starosnu strukturu pčela pa je i podjela rada u košnici i izvan nje drugačija u odnosu na stare zajednice. Ako je s maticom sve u redu, a raspored okvira zadan prilikom formiranja, potrebno je pristupiti prihranjivanju mednim ili šećernim sirupom.
U slučajevima kad je roju dodana pričuvna hrana u okvirima s medom i peludom prihranjujemo rjeđim sirupom – podražajno, a ako hrane nedostaje sirup je gušći. I ovdje je potrebno poduzeti sve mjere sprječavanja pojave grabeža. Može se prihranjivati i sa stimulativnim pogačama koje će nadoknaditi mogući nedostatak peluda. Matici moramo osigurati dovoljno prostora za razvoj legla.
Kontrola varoe
Bilo da smo zajednice pregledali poslije vrcanja bagremovog meda ili u ovom razdoblju nakon kestena, lipe ili drugih paša, naročitu pažnju obraćamo na invadiranost varoom. Potrebno je obaviti dijagnostičko tretiranje i prema broju otpalih nametnika poduzeti daljnje mjere. Još se veliki broj varoa nalazi u poklopljenom leglu. Već je spomenuto da je sada vrijeme za vađenje okvira građevnjaka jer će sa slabljenjem paše matica prestati nesti neoplođena jajašca.
Tretiranje provodimo u zajednicama u kojima nema meda za vrcanje ili sredstvima koja ga zbog načina primjene ne mogu zagaditi. Izbor sredstva treba prilagoditi i prema pčelinjim proizvodima. U ovom vremenu, uz ostala, primjenjuju se isparavajuća sredstva poput mravlje kiseline i kontaktna sredstva kao mliječna kiselina. Svejedno koje sredstvo primjenjujemo, mora biti odobreno, a izbor ovisi o temperaturama na pčelinjaku i stanju legla u košnici.
Mravlja kiselina
Pare mravlje kiseline uspješno uništavaju varoe na pčelama i u poklopljenom leglu, te je pogodna za ljetno suzbijanje, a uz to je i ekološki prihvatljiva. Neznatno se zadržava u pčelinjim proizvodima. Potrebno je izvrcati med, izvaditi matičnu rešetku, a leto maksimalno otvoriti. Mravlja kiselina je bistra bezbojna tekućina, oštrog prodornog mirisa. Na koži izaziva plikove pa je potrebno poduzeti sve mjere zaštite, zaštitne rukavice, naočale i odjeću, a ako nije ohlađena i zaštitnu masku. Potrebno je imati čistu vodu kojom se može isprati u slučaju prskanja. Razrjeđivanje obavljamo destiliranom vodom poštujući pravilo da se voda ne ulijeva u kiselinu nego obrnuto. Nalazimo je u koprivama, mravima, pčelinjem otrovu, a i prirodni je sastojak meda. U pčelarstvu je jedno od sredstava za smanjenje broja varoa kada u košnicama ima legla. Djeluje i na varoe u poklopljenom leglu.
Uspješnost se kreće više od 90%. To je zato što pčele mogu podnijeti mnogo višu dozu od varoe. Primjenjuje se u koncentracijama od 15 do 85%. Poželjna temperatura zraka je od 12 do 30oC. Pri dnevnim temperaturama do 20oC primjenjuje se tijekom dana, od 20 do 25oC ujutro ili navečer. Ovo je važno jer pri višim temperaturama brže hlapi i stvara previsoke koncentracije. Načini primjene su kratkotrajni i dugotrajni, a prema mjestu u košnici odozdo ili odozgo. Primjena odozgo, iznad satonoša, učinkovitija je jer su pare mravlje kiseline teže od zraka i padaju preko saća prema podnici i kroz leto izlaze van. Nakon primjene potrebno je pola sata promatrati zajednice. Ako temperatura poraste pčele se mogu skupiti na letu što nije ništa neobično. Prije primjene kiseline dobro je pčele prihraniti.
Kratkotrajna primjena
Kratkotrajna primjena odozgo jedan je od najlakših načina. Spužvastu krpu za brisanje u kućanstvu postavimo izravno na satonoše. Nakapamo 20 do 30 mililitara na -18oC ohlađene, 60% mravlje kiseline. Krpu možemo postaviti na plastični podložak, vrećicu ili tanjur kako kiselina ne bi kapala na saće i pčele. Umjesto krpe možemo koristiti papirnati ubrus, higijenske uloške ili neki drugi upijajući materijal. Mora biti ohlađena kako bi se spriječilo početno naglo hlapljenje.
Koristimo oko 25 mililitara kiseline za 10 okvirni nastavak plodišta. U AŽ košnicama krpu stavimo u plastičnu vrećicu i objesimo je na najvišu točku. Vrećicu prorežemo slično kao kod dodavanja pogača. Primjena odozdo obavlja se na isti način s upijajućom krpom i s istom količinom samo je koncentracija 85%, a krpa se stavlja na podnicu ispod mreže. Ovisno o temperaturi kiselina ishlapi za 8 do 10 sati. Postupak se ponavlja 3 puta kroz tjedan dana u pravilnim vremenskim razmacima ili najdulje 3 puta svakih 5 dana kroz dva tjedna.
Dugotrajna primjena
Dugotrajna primjena provodi se 15% otopinom koja se također postavlja iznad ili ispod plodišta što zahtijeva dodatni nastavak ili polunastavak. Količine su znatno veće i kreću se do 4-5 litara otopine. Također se dugotrajna primjena provodi i pomoću isparivača koji se postavljaju na prazan okvir i umeću u plodište, ali ne uz samo leglo nego između mora biti okvir s peludom ili medom. Ovi isparivači su napravljeni tako da se pomoću fitilja ili veličine rupica na njima održava stalno isparavanje mravlje kiseline pri temperaturama 15 do 30oC kroz 14 dana. Stavlja se 180 ml kiseline po jednom nastavku, a dnevno isparavanje kreće se do 20 ml. Pri temperaturama višim od 30oC brzina hlapljenja postaje prevelika i potrebno je isparivače vaditi, smanjivati otvore, odnosno fitilje.
Foto: Shutterstock
