Tijekom rujna nastavljamo s radovima iz kolovoza. U velikom dijelu naše zemlje u ovom razdoblju nestaje pčelinje paše na koju bismo mogli računati s ozbiljnijim unosima za razvoj zajednice. Iznimka su krajevi pored rijeka gdje nakon kiša u kolovozu početkom rujna znaju zamediti livade i pašnjaci. Također, na pašu se može računati u poljoprivrednim krajevima gdje se uzgajaju postrni usjevi. Tako primjerice heljda može cvasti sve do pojave prvog mraza. U dobre jesenske paše ubrajamo i cvatnju vrijeska i ružmarina. Izvori hrane su i raspucali plodovi voća.
Na prave jesenske pčelinje paše mogu računati samo pčelari koji sele košnice. Ostali moraju nastaviti s podražajnim prihranjivanjem započetim u drugoj polovici kolovoza. Ako zajednice ne prihranjujemo, u košnici se pčele počinju spremati za zimu. Matica popušta u polaganju jajašaca i njihov broj svodi se na svega stotinjak dnevno. Površina legla naglo se sužava, a broj mladih novoizlegnutih pčela puno je manji od broja onih koje ugibaju.
Svakodnevno pčele istjeruju trutove i ne dopuštaju njihov ponovni ulazak u košnicu. U ovom razdoblju intenzivnije unose propolis kojim zatvaraju sve pukotine i otvore kroz koje ulazi propuh ili svjetlost. U središnjem dijelu košnice pripremaju prostor za zimsko klupko. Oko njega u prazne stanice unose med i pelud i tako povećavaju zalihe, a iznad tog prostora stvaraju takozvanu mednu kapu, odnosno vijenac meda s vrha okvira spuštaju puno niže da im bude na dohvat prilikom zimovanja. Kako bismo im pomogli u tom rasporedu prostora, moramo obaviti završni pregled i razmještaj okvira.
Količina hrane
Tijekom pregleda ocjenjujemo ukupnu snagu zajednice i kvalitetu matice kroz broj pčela i količinu legla. Za uspješno prezimljavanje važna je i količina meda i njegova kakvoća, kao i količina peluda. Ovisno o kraju u kojem će prezimiti košnice, općenito se smatra da su količine od 15 do 25 kg meda dovoljne za uspješno prezimljavanje i rani proljetni razvoj jedne zajednice. Uz te zalihe meda potrebna su još i 2 do 3 okvira peluda. Količina meda za uspješno prezimljavanje ovisi i o tipu košnice, jačini i duljini nadolazeće zime, uznemiravanju pčela prilikom zimovanja i ranoj proljetnoj paši oko pčelinjaka. Ako smo ostavili i više meda nego što će pčelama biti potrebno tijekom zime, nećemo ga izgubiti niti će se on pokvariti jer se med najbolje čuva u košnici. U tom slučaju pronaći ćemo ga u proljeće u košnici i tada ga možemo upotrijebiti za poticanje proljetnog razvoja ili ga izvrcati.
Dakako, to je moguće samo s kvalitetnim medom koji se neće kristalizirati. Količinu meda najtočnije određujemo pčelarskom vagom a stariji pčelari i iskustveno. Ako nemamo vagu a niti dovoljno iskustva, zimske zalihe možemo procijeniti pomoću površine saća koju zauzima poklopljeni med. Računa se da 3 dm2 s obje strane okvira sadržavaju oko 1 kg meda, odnosno jedan dm2 sadržava oko 1/3 kg meda. Odstupanje između potrebnih količina za zimovanje i stanja u košnici nadoknađujemo prihranjivanjem pa poticajno prihranjivanje iz kolovoza nastavljamo gušćim sirupom.
