U kontinentalnom dijelu naše zemlje cvatnja bagrema daje prvu veliku pčelinju pašu. Bagrem je jedno od najmedonosnijih i u slobodnoj prirodi vrlo rasprostranjeno drvo. Može narasti od 20 do 25 metara visine i promjera do jednog metra. Nema posebnih zahtjeva prema tlu te ga možemo pronaći gotovo u svim krajevima.
Na dobrim tlima bagrem daje prevelike cvjetove s dubokim čašicama i pčele teže dolaze do nektara. Dosta je osjetljiv na mraz pa se veća područja bagremovih šuma nalaze u krajevima gdje nisu učestali prodori hladnijeg zraka i kasni proljetni mrazevi. Na mraz su naročito osjetljivi cvjetni pupovi. Bijeli cvjetovi bagrema vise u grozdovima. Imaju intenzivan i ugodan miris. U pravilu izlučuju mnogo nektara ali malo peluda. Cvjetovi se javljaju prije lista, najčešće u prvoj polovici svibnja.
Stabla bagrema koja rastu pojedinačno u parkovima, na međama i uz rubove šuma imaju veću krošnju, obilnije cvatu i bolje mede od onih koja rastu u šumama. Medenje je najintenzivnije oko sedmog dana od početka cvatnje. Na jednom mjestu cvate do dva tjedna. Seljenjem košnica na različita područja i tipove zemljišta, paša se može produžiti i do mjesec dana. Cvatnja prvo započinje na pjeskovitim tlima i u nizinama, ali slabije medi. Nakon toga košnice treba preseliti na brdske predjele gdje je medenje bolje i traje duže nego u nizinama.
Moramo voditi računa da pčele ne selimo na nadmorsku visinu iznad 700 metara jer bagrem u pravilu na tim visinama ne medi. Za dobro medenje važno je da su noći tople i da nije vjetrovito, a poželjna su i jutra s rosom. Najbolje je kad se dnevna temperatura zraka kreće oko 25oC, a pogoduje i povremena blaga kišica. Suhi topli vjetar koji puše duže vrijeme isušuje nektar i medenje prestaje. Također prestaje i kod dugotrajnijih magli i kiša.
Izvrsna kakvoća meda
Bagremov med je izvrsne kakvoće. Čisti je vrlo svijetao, gotovo bezbojan, gust i izrazito proziran. Miris mu je slab, vrlo blagog i ugodnog okusa koji podsjeća na bagremov sok. Od šećera sadrži više fruktoze nego glukoze pa je zato dugo tekuć, odnosno sporo kristalizira. Zbog te je osobine vrlo pogodan za zimovanje pčela, pa o tome treba voditi računa prilikom vrcanja i spremanja okvira za jesensko i zimsko dopunjavanje zaliha u košnicama.
Dobar je za oporavak nakon bolesti, pomaže kod nesanica, nemira, problema krvožilnog sustava, začepa i ublažava stres. Zajedno s čajem od kamilice pojačava se međusobni učinak. Budući da su za vrijeme bagremove paše pčelinje zajednice na vrhuncu razvoja, što znači da ima mnogo mladih pčela i obilje hrane, bagremova paša je pogodna i za proizvodnju meda u saću. Pri tako obilnoj paši pčele lijepo i pravilno izgrade mlado saće, poklope zreli med na cijeloj površini okvira s boksesima saća ili malih okvirića, pa nema otvorenih stanica iz kojih bi se cijedio. Takvo saće je lako upakirati i ono brže pronalazi put do kupca.
Pitomi kesten cvatnju započinje u lipnju i traje oko deset dana. Medenju također pogoduje toplo vrijeme s dovoljnom količinom vlage u zraku. Kesten je biljka osjetljiva na kišno vrijeme, a s druge strane zbog plitkih cvjetova suša može isušiti nektar. Prinosi meda na kestenovoj paši nisu veliki i kreću se od 10 do 15 kg godišnje, ali je proizvodnja peluda obilna. Zato pčele mogu košnicu zatrpati peludom u količini koja privremeno može spriječiti maticu u nesenju. Ovo je doba kad možemo sakupljati pelud skidačem bez bojazni da bi ga moglo nedostajati u košnici.
Kestenov med je crvenkastosmeđe, tamne boje, jakog i oštrog mirisa. Trpkog je i gorkog okusa koji uglavnom odbija potrošače. Kristalizira nakon nekoliko mjeseci u dosta krupne kristale pa je takav prilično tvrd. Jača imunitet organizma, srca i potiče cirkulaciju. Dobar je kod problema s probavnim sustavom, jetrom, žuči i anemijama. Uklanja umor i jača mišiće. Zbog izraženih dezinfekcijskih svojstava pomaže u higijeni usne šupljine, a može se koristiti i kod previjanja rana. Nije pogodan za zimovanje pčela, a kod oštrih zima pčele na njemu često stradaju.
Lipa cvate od polovice lipnja do polovice srpnja. Postoje različite vrste lipa, a kod nas su najpoznatije krupnolisna, sitnolisna te srebrnolisna lipa. Medenje je neredovito, a pogoduju mu topli dani s dovoljnom količinom vlage u zraku. U našim krajevima može se dobiti najviše do 20 kg lipovog meda po košnici. Lipov med je blagožute do zelenkaste boje, jakog mirisa po cvijetu lipe i slatko-gorkog okusa. Brže kristalizira od bagremovog, već za jedan do dva mjeseca, ovisno o uvjetima čuvanja.
Kristalići su sitni pa i kao kristaliziran ostaje maziv. Lipov čaj potiče znojenje pa tako pomaže kod gripa, prehlada i upala probavnih te dišnih organa. Pomaže iskašljavanju, umiruje, ublažava glavobolju i pojačava krvotok. Osobe s bolestima srca i krvožilnog sustava, naročito kod visokog tlaka, trebaju se prije savjetovati s liječnikom. Zbog intezivnog mirisa i okusa nije omiljen kod potrošača, ali pčele na njemu dobro zimuju.
Livadna paša je značajna u pčelarstvu zbog svog trajanja i raznovrsnosti. Na livadama možemo naći mnogo vrsta biljaka koje se razlikuju po kvaliteti, ali i po vremenu i dužini cvatnje. U nizinskim područjima ona može započeti već u svibnju, a u visinama tek u srpnju te seljenjem pčela paša traje više mjeseci. Dnevni unos nektara na livadnoj paši nije velik, ali je postojan pa zbog dužine njenog trajanja na kraju sezone pčelar može dobiti znatnu količinu kvalitetnog meda. Za vrijeme trajanja livadne paše možemo s lakoćom izvršiti umjetno rojenje, proizvodnju matica i proizvodnju saća, odnosno voska.
Livadni med zbog mnogo različitih cvjetova s kojih je sakupljen sadrži najviše ljekovitih tvari i eteričnih ulja. Boja mu je obično tamna i neproziran je, dosta gust ali blagog okusa. Može potjecati s nizinskih, planinskih ili uzmorskih livada pa je okus različit. Pogodan je za sve uzraste. Pomaže kod oporavka od bolesti i izvor je dodane energije za organizam. Pogodan je za svakodnevno uzimanje.
Suncokret je poznata biljka uljarica koja započinje s cvjetanjem krajem lipnja, a cvatnja traje dvadesetak dana. Cvjetna glava suncokreta sastoji se od sitnih cvjetića smještenih koncentrično koji počinju cvasti izvana prema unutra. Na povećanje prinosa i kvalitetu sjemena suncokreta utječu upravo pčele sakupljajući nektar. Medenju suncokreta pogoduje lijepo vrijeme s dovoljnom količinom vlage u zraku, dok za vrijeme suša sredina cvijeta počinje izlučivati ljepljivu smolu za koju se pčele mogu zalijepiti i stradati.
Suncokretov med svrstava se u lošije vrste meda, jantarnožute je boje, slabog mirisa, slatko-trpkog okusa. Zbog svoje gustoće vrlo brzo kristalizira u krupne kristale i postaje jako tvrd. Zato ga ne nalazimo često na policama jer kupce odbija svojim izgledom. Blagotvoran je kod probavnih i dišnih smetnji. Pomaže i zarastanju rana i liječenju dermatitisa. Nije pogodan za prezimljavanje pčela.
Vrijesak je medonosna biljka koja cvijeta u kolovozu i rujnu. Postoje dvije vrste: bijeli primorski i ljubičasto-crveni planinski. U dobrim godinama biljka jako medi pa prinosi mogu iznositi i 30-50 kg meda po košnici. Kao i lavanda, vrijesak daje malo peluda, pa moramo biti oprezni da ne bi došlo do slabljenja pčelinje zajednice.
Bijeli vrijesak daje svijetložut, blago zeleni, a ljubičasti nešto tamniji med. Oba imaju jak miris po biljci i ugodnog su okusa. Spada u najfinije vrste meda koji ne kristalizira i do godinu dana. Djeluje protuupalno i to naročito kod mokraćnih organa jer ima diuretska svojstva. Zbog toga je preporučljiv kod bubrežnih kamenaca, bolesti prostate i upala mjehura. Pomaže kod reumatskih bolova i gihta. Dobar je za prezimljavanje pčela.
Primorske pčelinje paše
Ružmarin je zimzelena biljka rasprostranjena u primorskim krajevima i na otocima, koja cvate dva puta godišnje što najčešće ovisi o rasporedu oborina. Prvi put cvatnja započinje u ožujku i traje četrdesetak dana. Zbog suše tijekom ljetnog razdoblja cvatnja se prekida do prvih kiša, obično u mjesecu rujnu ili listopadu.
U povoljnim uvjetima redovitih kiša i bez jakih vjetrova ružmarin dugo cvijeta i dobro medi, pa se tada od jakih zajednica može dobiti i do 60 kg meda. Za ružmarin je karakteristično da može mediti i kod temperature od 0 do 1oC noću, a između 14-15oC danju. To svojstvo može i štetiti pčelama jer ih nektar “izmami van”, pa ako padne temperatura one stradaju. Uz dobro, ali neredovito i nepredvidivo medenje daje vrlo malo peluda.
Ružmarinov med spada u kvalitetne vrste, svijetle je boje, proziran i bistar. Blagog je okusa i bez posebnog mirisa. Vrlo brzo kristalizira u fine sitne kristale i tada poprima bijelu boju. Ima visok sadržaj eteričnih ulja što ga čini ljekovitim kod bolesti jetre i nadutosti probavnog trakta. Vraća energiju pa je dobar kod oporavka od bolesti, iscrpljenosti i stresa.
Kadulja ili žalfija je biljka primorskog i dalmatinskog krša gdje ima ulogu ”vezanja” zemlje da je ne raznesu kiša i bura. Počinje cvasti krajem travnja ili početkom svibnja. Cvatnja traje dvadesetak dana. Prvo cvate kadulja bliže moru, pa se seli dublje u unutrašnjost, sve do visinskih područja gdje cvatnja završava polovicom lipnja. Vrlo dobro medi pogotovo u uvjetima toplog vremena s dosta vlage u zraku. Za kršna područja značajna je i zbog toga jer poslije nje nastupa bezpašno razdoblje, pa pčelama treba ostaviti dovoljno meda u košnicama. Kaduljin med je žuto-smeđe boje, malo gorkastog ali ugodnog okusa.
Ima jako izražen miris po cvatu biljke. Sporo kristalizira, a ni u kristaliziranom stanju nije pretvrd pa se može upotrebljavati bez zagrijavanja. Spada u najskuplje vrste meda. Kao i čaj od kadulje ovaj med je vodeći za prirodno liječenje bolesti dišnih, ali i probavnih organa. Olakšava izbacivanje sluzi iz dušnika i bronha, ali pomaže i kod suhog kašlja. Blagotvoran je kod želučanih tegoba, ima antiseptičko i umirujuće djelovanje.
