U prošlom broju napomenuli smo kako je razdoblje cvatnje pitomog kestena najpovoljnije za skupljanje peluda. Ako su vremenske prilike povoljne u izobilju je i za pčele i za pčelara.
Pelud se osim skidanja s nogu pčela pri ulasku u košnicu može vaditi i iz stanica saća. To je zahtjevnije i sporije ali je kakvoća nešto bolja. Pčelari skupljaju pelud radi prihranjivanja pčela, kad u prirodi nema peludne paše ili je zbog loših vremenskih prilika ne mogu iskoristiti. Dobiveni pelud upotrebljavaju i za vlastitu korist. Zato jer je on sastavni dio mnogih ljekovitih i dijetetskih proizvoda namijenjenih za ljudsku upotrebu.
Pelud ili cvjetni prah u biljnom svijetu predstavlja mušku spolnu stanicu čija je zadaća oplodnja cvijeta, odnosno zametanje sjemenke iz koje se razvija plod. Iako on nije izravno proizvod pčela jer ga one skupljaju u prirodi, oblikuju u grudice i unose u košnicu, ipak ga ubrajamo u njihove proizvode. Pelud pojedinih biljaka razlikuje se prema obliku, veličini i boji. Veličina peludnih zrnaca kreće se od 0,012 do 0,050 mm u promjeru.
Kod malog broja biljaka (pr. tikve, bundeve), promjer je veći i iznosi od 0,15 do 0,20 mm. Po boji i vremenu cvatnje biljaka pčelari najčešće određuju porijeklo peluda. Tako je bijeli pelud s maline, s maslačka žuti, zlatno žuti sa suncokreta, ljubičasti s facelije. Ako su u prirodi cvatnjom zastupljene dovoljne količine peluda jedne biljne vrste pčele će skupljati pelud te vrste. U suprotnom, pri pomanjkanju cvjetova jedne biljke, skupljati će pelud s više vrsta biljaka i tada se u hvatašću, ali i u stanicama saća nalaze šarene kuglice, odnosno slojevi peluda.
Kako pčele skupljaju pelud?
Pčele počinju skupljati pelud u rano proljeće s pojavom prvih proljetnih cvjetova, odnosno i prije njihove pojave. Naime, resice lijeske, breze, johe, različitih vrsta vrbi i sličnog drveća predstavljaju muške cvjetove tih biljaka. Namijenjene su oprašivanju pomoću vjetra. Te su resice potkraj zime i u rano proljeće prepune peluda koji pčele za povoljnog vremena skupljaju.
Pčele na biljkama skupljaju pelud na vrlo zanimljiv način. Pri skupljanju zrnaca peluda, prvo ih navlaže nektarom s biljke na kojoj je cvijet ili nektarom iz mednog mjehura koji su donijele sa sobom. Posebnim radom nogu češljaju zrnca peluda s dlačica tijela, lijepe ih i stvaraju grudice koje odlažu u udubljenja na stražnjim nogama. Jedna grudica peluda teži između 8 i 20 miligrama (prosječno 11 – 12 mg). Tako ga odnose u košnicu i smjeste u stanice saća blizu legla. Sabijaju ga udarcima glave uz dodatak sline, pokriju s malo meda, te puste da fermentira. Pri fermentaciji bez pristupa kisika dolazi do razvoja mliječne kiseline, slično kao kod siliranja (konzerviranja) stočne hrane.
Nikada ne pune stanice do kraja nego do dvije trećine. To se objašnjava time da pčele pri nabijanju peluda moraju imati uporište, pa kada bi stanica bila puna do vrha ne bi ga mogle dovoljno čvrsto sabiti. Da bi napunile jednu stanicu saća, potrebno je od 36 do 40 grudica. Težina peluda u jednoj stanici kreće se prosječno oko 140 miligrama.
