U ovom je razdoblju u košnicama najmanji broj pčela u odnosu na cijelu godinu. Pčele postaju sve aktivnijima i postupno se razvijaju. Započinje ozbiljniji unos peluda, što maticu potiće na polaganje jaja. Kako su vremenske prilike još uvijek nestabilne, pravodoban pregled, intervencija i pomoć pčelara u ovom razdoblju očitovat će se produktivnošću zajednice tijekom cijele godine.
Promatranjem ponašanja zajednice izvana, bez otvaranja košnice, s priličnom vjerojatnošću možemo predvidjeti zbivanja unutar košnice. Kako bismo pojedinoj zajednici pravodobno pružili potrebnu pomoć, moramo poznavati stanje svake košnice ili barem uočiti odstupanja od uobičajenog ponašanja pčela. Pažljivim promatranjem košnica za lijepoga i toplog dana mogu se razlikovati normalne zajednice od onih s nedostatcima. Pčele iz normalne zdrave zajednice izlijeću i ulijeću u košnicu živo, ne zadržavajući se na letu ili prednjoj stijenci.
Za razliku od njih, pčele iz zajednice koje nemaju maticu, koje su gladne ili izmorene od vlage ili bolesti zastaju na letu i hodaju uokolo po poletaljci ili prednjoj strani kao da nešto traže. Nadalje, procjenu stanja zajednice dopunjujemo i slušanjem brujanja unutar košnice. Priđemo svakoj pojedinoj košnici, stavimo uho na stranicu (najbolje prednju), pa kratko i oštro lupnemo po stijenci prstom ili nekim manjim predmetom slušajući kako je zajednica reagirala. Ako pčele složno zabruje i ubrzo se smire, to znači da je sa zajednicom sve u redu, da ima maticu i hranu. Ako je brujanje otegnuto i nejednako, zajednicu treba prvom prilikom pregledati.
Čišćenje podnica i pregled sadržaja mora biti obavljen što je prije moguće. Prvi posao kojem pčele pristupaju nakon pročisnih izleta izbacivanje je mrtvih pčela i ostalih nečistoća. Ovo proljetno čišćenje zaposli veliki broj radilica, a mnoge i stradaju jer se mrtve pčele kukicama zakvaće na njih dok ih iznose iz košnice, a zbog težine padnu na mokru ili promrznutu zemlju, pothlade se i ne mogu više uzletjeti. Zato ispred košnica treba postaviti sloj slame ili granja, koje se brže ugrije i suši nego okolno tlo. Kad temperatura zraka to dopusti, pčelama pomažemo čišćenjem ili izmjenom podnice.
Kod košnica nastavljaća u pravilu zamijenimo cijelu podnicu. Prema lokaciji mrtvih pčela i voštanih poklopaca, znamo u kojem se dijelu košnice nalazi klupko i početak legla. Ako je daleko od leta ili uz same stranice, a košnica je istodobno isuviše lagana, velika je vjerojatnost da su zalihe hrane istrošene. Kod košnica u kojima su podnice sastavni i neodvojivi dio, posebno prilagođenim strugačima vadimo sadržaj kroz leto ili otvor na stražnjoj strani košnice. Bez obzira na način čišćenja, svakako moramo pregledati uklonjene nečistoće i mrtve pčele.
Voštane poklopce koje presijemo pretopimo u vosak, a među mrtvim pčelama pogledamo da se možda ne nalazi matica. Od tih ta- kozvanih zimskih gubitaka uzimamo uzorak koji šaljemo na pretragu na nozemozu. Uzorak od tridesetak pčela stavljamo u kartonsku kutijicu ili papirnatu vrečicu, nikako ne u ambalažu koja ne propušta zrak. Preostale mrtve pčele najbolje je spaliti, a ako to ne možemo, onda ih zakopamo.
