Utjecaj pesticida na pčele

Medonosne pčele od davnina imaju ključnu ulogu u prirodi. One su glavni oprašivači biljaka. Bez njihovog doprinosa oprašivanju, život na Zemlji ne bi izgledao ovako kako ga danas poznajemo.

Medonosne pčele, bumbari i solitarne pčele zajedno čine ekonomski najvažniju skupinu oprašivača. Kukci oprašivači doprinose poljoprivrednoj proizvodnji kod 150 različitih europskih usjeva. Te kulture djelomično ili u potpunosti ovise o kukcima koji ih oprašuju. U Europskoj uniji oprašivači su neophodni za opstanak 84 % poljoprivrednih vrsta.

Prednosti oprašivanja

Oprašivanje ima ključnu ulogu u poljoprivredi jer izravno utječe na količinu i kvalitetu prinosa. Zahvaljujući djelovanju oprašivača, dolazi do većeg broja zametnutih plodova i boljih značajki samog proizvoda. U ratarskim i industrijskim kulturama (npr. uljana repica, suncokret, soja), oprašivanje dovodi do povećanja udjela ulja i proteina, što izravno poboljšava nutritivnu vrijednost i tržišnu vrijednost uroda. U voćarstvu, oprašivanje značajno povećava udio plodova prve klase – oni su ljepši, pravilnijeg oblika i boljih organoleptičkih svojstava.

To je posebno vidljivo kod voćnih vrsta poput jabuke, šljive, trešnje, jagode i kivija. Velika je važnost oprašivanja i u sjemenarstvu, gdje doprinos kukaca oprašivača rezultira višim prinosom sjemena i njegovom boljom klijavošću. Ovo je osobito važno kod leguminoza (npr. grah, grašak, djetelina), koje bez pomoći oprašivača često daju slabije rezultate. Zahvaljujući oprašivačima, priroda i poljoprivreda funkcioniraju u ravnoteži, a čovjek dobiva više i kvalitetnije hrane.

Tablica 1. Usjevi koji imaju koristi od oprašivača (posebno pčela)

Značaj medonosnih pčela

Od svih insekata iz reda opnokrilaca, medonosna pčela ima najznačajniju ulogu u oprašivanju poljoprivrednih kultura. Njezin doprinos vidljiv je u povećanju prinosa, poboljšanju kvalitete plodova te u njihovom pravilnijem obliku i boljem kemijskom sastavu, s više šećera, proteina, mikroelemenata i minerala.

Pčele za svoj život trebaju hranu, a to su nektar i pelud. Priroda je omogućila njihovu savršenu prilagodbu, tj. građa pčela odgovara cvjetovima koje posjećuju, dok su cvjetovi oblikovani, obojeni i mirisni upravo tako da privuku oprašivače. Ova povezanost svjedoči o međusobnoj ovisnosti i suradnji pčela i biljaka. Tijelo pčele prekriveno je brojnim dlačicama koje, među ostalim, služe za prikupljanje peludnog praha. Stražnje noge su posebno građene za tu svrhu, s udubinama na četvrtom članku koje omogućuju učinkovito skupljanje peludi. Zanimljivo je i da je pčela jedini kukac koji proizvodi hranu namijenjenu i ljudskoj konzumaciji – med.

Posljednjih godina bilježi se zabrinjavajući pad u broju pčelinjih zajednica. Osim što su izložene bolestima, parazitima i utjecajima klimatskih promjena, njihov opstanak najviše ugrožava uporaba pesticida.

Što su pesticidi i kako djeluju na pčele?

Pesticidi su kemijska sredstva koja se koriste za uništavanje štetnih organizama u poljoprivredi, šumarstvu, skladištima i komunalnoj higijeni. Unutar pesticida u poljoprivredi se najviše koriste sredstva za zaštitu bilja, a ona se dijele u više skupina, poput insekticida (suzbijanje kukaca), herbicida (suzbijanje korova), fungicida (suzbijanje gljiva), rodenticida (suzbijanje glodavaca) i drugih. Upotreba pesticida u vrijeme cvatnje je nužna mjera zaštite od nekih bolesti i štetnika. Na žalost, primjena pesticida u vrijeme cvatnje kosi se s ritmom življenja pčelinjih zajednica, koje oprašivanjem pospješuju ekonomičnost proizvodnje, kao i pesticidi.

Za pčele su najopasniji insekticidi. Oni mogu uzrokovati uginuće pčela na više načina ako ih pčele unesu s hranom (nektarom), ako dođu u dodir s kožom ili putem udisanja. Uzrokuju ugibanje pčela djelovanjem preko hrane u probavnom traktu, kontaktno preko kože i udisanjem. Postoje dva načina djelovanja pesticida na biljke, a time i na pčele, a to su direktno djelovanje – kad pčela dođe u kontakt s prskanim biljkama ili pojede zagađeni nektar (primjer: fosforni spojevi) ili sistemsko djelovanje – biljka upije sredstvo i ono se širi kroz cijeli biljni organizam, pa tako i u cvijet i nektar (primjer: organofosforni spojevi). U ovom slučaju, pčela se može otrovati iako nije bila izravno izložena pesticidu.

Posebno su štetni insekticidi, među kojima se izdvajaju neonikotinoidi i sintetski piretroidi. Njihovo djelovanje izravno utječe na pčele, a posljedično i na biljni svijet koji o njima ovisi. Veliku opasnost predstavljaju i kontaktni insekticidi koji ulaze kroz hitinski oklop pčele i napadaju njezin živčani sustav. Posebno su opasni oni koji sadrže klor ili alkaloide.

Najgore štete nastaju kad pčela unese otrov u košnicu, tada stradaju i druge pčele, pa čak i leglo koje one hrane. Zato je pažljivo i odgovorno korištenje pesticida ključno za očuvanje pčelinjih zajednica i prirodne ravnoteže.

U travnju 2022. godine, pčelari iz Međimurske, Varaždinske i Virovitičko-podravske županije prijavili su masovno uginuće pčela. Državni inspektorat je u uzorcima uginulih pčela otkrio prisutnost zabranjenih pesticida, uključujući klorpirifos, fipronil i fipronilsulfon. Analize su isključile zarazne bolesti kao uzrok uginuća. Samo mjesec dana kasnije, u svibnju 2022., slična situacija dogodila se na Bilogori. Deset pčelara iz područja Velikog Trojstva, Maglenče, Grginca, Tomaša i Male Ciglene prijavilo je masovno uginuće pčela. Procjenjuje se da je stradalo više od 500 pčelinjih zajednica, što predstavlja gubitak od oko deset milijuna pčela. Zbog pretjerane upotrebe pesticida, neke regije, poput kineske pokrajine Sichuan, gotovo su potpuno ostale bez pčela. U tim područjima oprašivanje se mora obavljati ručno, ali samo za one poljoprivredne kulture koje donose financijsku dobit. Tijekom razdoblja cvatnje, radnici se penju na ljestve i pomoću kistova ručno oprašuju cvjetove u voćnjacima.

Neonikotinoidi – korisni za biljke, ali opasni za pčele

Neonikotinoidi su vrsta insekticida koja djeluje na živčani sustav kukaca. Kemijski su slični nikotinu, a počeli su se razvijati 1980-ih godina. Postali su popularni jer su manje štetni za ljude i životinje u usporedbi s ranijim insekticidima, poput organofosfata i karbamata. Najpoznatiji predstavnik ove skupine je imidakloprid, danas jedan od najkorištenijih insekticida na svijetu. Jedan su od glavnih uzroka masovnih pomora pčela. U Hrvatskoj nije više u registru sredstava za zaštitu bilja Ministarstva poljoprivrede RH.

Osim imidakloprida tu spadaju još acetamiprid, klotianidin, tiakloprid i tiametoksam. Unatoč strožim pravilima o upotrebi neonikotinoida u Europskoj uniji, acetamiprid je jedini neonikotinoid koji je trenutno dozvoljen za primjenu na otvorenom prostoru u Hrvatskoj i većem dijelu EU. Smatra se manje štetnim za pčele u usporedbi s ostalim neonikotinoidima. Trenutno su u Hrvatskoj registrirana sljedeća sredstva za zaštitu bilja na bazi acetamiprida: MOSPILAN 20 SG, MOSPILAN 20 SP, CARNADINE i KESTREL.

Kako djeluju neonikotinoidi?

Neonikotinoidi utječu na živčani sustav kukaca tako da ometaju prijenos živčanih impulsa. Vezanjem na receptore u živčanim stanicama uzrokuju prekomjernu stimulaciju, što dovodi do paralize i smrti kukca. Kod ljudi i drugih sisavaca ti receptori se nalaze i u mozgu i u živcima, ali neonikotinoidi se mnogo jače vežu za kukce, pa su za njih puno opasniji. Neonikotinoidi spadaju u sistemične insekticide – nakon primjene apsorbiraju se kroz lišće ili korijen, a zatim se putem provodnog sustava biljke (ksilema) šire po cijeloj biljci. Njihova dugotrajna stabilnost u biljci omogućuje produljeno djelovanje, što znači da štetnici koji sišu (poput lisnih uši) ili grizu biljke (npr. buhači) unose aktivnu tvar tijekom hranjenja. Tada neonikotinoidi djeluju na njihov živčani sustav, uzrokujući paralizu i smrt. Acetamiprid je djelomično sistemičan i kraće se zadržava u biljci od imidakloprida ili tiametoksama.

Koji je problem za pčele?

Iako su neonikotinoidi namijenjeni borbi protiv štetnih kukaca, istraživanja su pokazala da štete i korisnim kukcima poput pčela. Čak i male količine mogu poremetiti njihovu orijentaciju, ponašanje i uzrokovati kolaps pčelinjih zajednica. Zbog toga su u nekim zemljama njihova primjena ograničena. Također, ovi insekticidi mogu dugo ostati u biljkama i završiti u peludu i nektaru, što dodatno povećava rizik za pčele koje posjećuju te biljke. Od neonikotinoida najčešće stradavaju pčele skupljačice. Ugibaju u prirodi, na putu prema košnici, pred košnicom ili u samoj košnici.

Piretroidi – sintetski insekticidi s brzim djelovanjem

Piretroidi su sintetski insekticidi koji oponašaju prirodni insekticid piretrin, dobiven iz cvjetova buhača. Djeluju na živčani sustav kukaca tako da ometaju prolazak natrijevih iona kroz živčane stanice, što dovodi do poremećaja u prijenosu impulsa i na kraju – uginuća štetnika. Glavne značajke su im da su to nesistemični insekticidi, djeluju kontaktno i preko probavnog sustava. Imaju brz učinak i širok spektar djelovanja. Koriste se u vrlo malim količinama zbog visoke učinkovitosti. Djeluju i pri nižim temperaturama, ali se pri višim temperaturama brže razgrađuju. Mogu uzrokovati rezistentnost kod kukaca, pa se preporučuje izmjenjivati ih s drugim skupinama insekticida. Otrovni su za pčele i ribe, iako su neki pripravci manje štetni, npr. alfa-cipermetrin je manje opasan za pčele, a tau-fluvalinat je gotovo bezopasan za pčele. U piretroide spadaju alfa-cipermetrin, beta-ciflutrin, beta- i zeta-cipermetrin, cipermetrin, deltametrin, esfenvalerat, gama- i lambda-cihalotrin, tau-fluvalinat, teflutrin. Velik broj sredstva u Hrvatskoj registriran je iz skupine piretrioida.

Organofosforni insekticidi

Organofosforni insekticidi su skupina kemijskih spojeva koji se koriste za suzbijanje štetnih kukaca u poljoprivredi. Njihovo djelovanje temelji se na inhibiciji enzima acetilkolinesteraze, što uzrokuje nakupljanje acetilkolina, tvari odgovorne za prijenos signala između živčanih stanica. Posljedica toga je prekomjerna stimulacija živčanog sustava kukaca koja dovodi do paralize i smrti. Glavne značajke su im brzo djelovanje, osobito kontaktno i želučano, djelovanje na širok spektar štetnika, mogu biti toksični za korisne organizme, uključujući pčele, ribe i ptice, imaju sistemična i nesistemična svojstva – neki prodiru kroz biljku i djeluju iznutra, učinkoviti su, ali potrebna oprezna primjena zbog moguće štetnosti za ljude i okoliš.

Tu spadaju aktivne tvari malation, paration-metil, klorpirifos, diazinon, diklorvos, fosmet, fenitrotion, tetraklorvinfos, azametifos i metil azinfos. Zbog svoje toksičnosti za okoliš i pčele, mnogi organofosforni insekticidi su zabranjeni ili ograničeni u Europskoj uniji, uključujući i Hrvatsku. Koriste se samo ako nema sigurnijih alternativa, uz stroge uvjete primjene. Vrlo su opasni za pčele, posebno ako se primjenjuju tijekom cvatnje. Mogu djelovati kontaktno, probavno i putem udisanja. Ako se unesu u košnicu, mogu izazvati pomor čitavih zajednica.

Karbamati

Karbamati su kemijski spojevi koji se koriste za suzbijanje štetnih kukaca u poljoprivredi i drugim područjima. Djeluju na sličan način kao i organofosforni insekticidi — inhibiraju enzim acetilkolinesterazu u živčanom sustavu kukaca. To uzrokuje nakupljanje acetilkolina, što dovodi do prekomjerne stimulacije živčanog sustava, paralize i smrti insekata. Djeluju brzo i efikasno na širok spektar štetnika, te se koriste se u različitim kulturama i uvjetima.

Mogu biti toksični za korisne kukce, uključujući pčele, stoga je potrebna oprezna primjena. Nisu dugo postojani u okolišu, što smanjuje dugoročni utjecaj. Tu spadaju metiokarb, karbofuran, karbosulfan, fenoksikarb, fentiokarb, bendiokarb, pirimikarb, benfurkarb, oksamil i dr. Karbamati su toksični za pčele, osobito ako se primjenjuju tijekom cvatnje. Djeluju prvenstveno kontaktno, ali i probavno. Ne smiju se primjenjivati u vrijeme cvatnje ili u blizini košnica bez zaštitnih mjera. Zbog njihove toksičnosti za pčele i druge korisne organizme, mnogi od njih su povučeni s tržišta ili zabranjeni u Europskoj uniji, uključujući Hrvatsku.(nastavlja se)