Hranidba kokoši nesilica čini najbitniju i financijski najveću stavku u proizvodnji konzumnih jaja. U krmnoj smjesi moraju biti prisutni svi mikro i makroelementi potrebni za normalan metabolizam kokoši i to u odgovarajućim količinama i omjerima. Također, hrana mora biti mikrobiološki ispravna, te ne smije sadržavati štetne tvari.

Na neodgovarajuću hranidbu, kokoši odgovaraju padom proizvodnje. Gubitak od samo nekoliko jaja po nesilici godišnje, u financijskom obračunu znači mnogo. Mogu se koristiti gotove komercijalne krmne smjese ili će uzgajivači sami pripremati krmne smjese koristeći, uglavnom, žitarice proizvedene na vlastitom domaćinstvu te bjelančevinasta krmiva i vitaminsko mineralne dodatke.

Krmna smjesa trebala bi sadržavati 16-17 % sirovih bjelančevina, 3-4 % kalcija i 0,7 % fosfora. Utrošak od 2,4– 2,6 kg hrane za kg jajčane mase znači da kokoši trebaju dnevno konzumirati 120-130 g hrane, odnosno gotove krmne smjese, da bi ostvarile proizvodnju od oko 300 jaja godišnje. Poznato je da su današnje kokoši nesilice, posebno one hibridne, slabo migratorne životinje. Uglavnom se zadržavaju uz objekt u kojem se drže zatvorene tijekom noći. Trava, sjemenke i insekti koje kokoši pronađu, dodatni su izvor hranjivih tvari. Oni pridonose manjem unosu koncentriranih krmiva ili krmnih smjesa. Time pojeftinjuju proizvodnju jaja.

Hranilice se kao i pojilice za opskrbu nesilica hranom i vodom mogu smjestiti unutar samog peradnjaka. Ako se nalaze izvan, moraju biti na zasjenjenom mjestu. Potrebno ih je redovito čistiti i prati kako ne bi došlo do razvoja modrozelenih algi i nekih drugih patogenih mikroorganizama. Posebice u pojilicama. Nesilicama neprekidno mora biti na raspolaganju dovoljna količina vode za piće. Posljedice nedostatka vode znatno su štetnije nego nedostatka hrane. Svakoj nesilici je potrebno oko 2.5 decilitara vode dnevno. Računa se da nesilica na 1 kilogram pojedene hrane popije 1.5-2 litre vode. Pri visokim temperaturama u peradnjaku može popiti 4 do 5 litara vode za 1 kg pojedene krmne smjese.

Prodaja jaja – stabilan izvor prihoda

Prodaja domaćih jaja na kućnom pragu izvrstan je i stabilan izvor prihoda. Ovakvom obliku prodaje, s obzirom na porast potražnje proizvoda direktno od proizvođača, teže mali do srednje veliki OPG-ovi i poljoprivredni proizvođači u sustavu ekološke poljoprivrede.

Ako poljoprivredni proizvođač želi legalno na malo prodavati do 50 komada jaja dnevno na kućnom pragu, tržnici ili sajmovima, mora zadovoljiti određene uvjete. Najprije, treba biti upisan u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava i sustav ARKOD. To se obavlja pri županijskim uredima APPRRR-a, a u kojima je također potrebno popuniti zahtjev za evidentiranje u Registru primarnih proizvođača hrane za životinje, s obzirom na to da takvom prodajom postaje primarni proizvođač hrane.

Oni koji žele prodavati do 350 jaja dnevno na kućnom pragu, tržnici ili na sajmovima moraju uz gore navedeno zadovoljiti i da objekt za proizvodnju jaja ispunjava zahtjeve propisane odredbama Priloga I. Uredbe (EZ) br. 852/2004. te da se jaja drže u prostorima namijenjenim za uskladištenje jaja sve do trenutka prodaje krajnjem potrošaču. Pri tomu se jaja skladište na ujednačenoj temperaturi. Ona ne smije biti niža od 5°C i viša od 18°C, sve do trenutka prodaje krajnjem potrošaču. Uz to se jaja stavljaju na tržište najkasnije 21. dan od dana nesenja. Gospodarstvo treba imati dostupne rezultate pretraga na Salmonellu spp. u skladu s godišnjom Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju.

čime hraniti kokoši nesilice
Prodaja jaja na kućnom pragu izvrstan su način dodatne zarade

U ozbiljniju proizvodnju jaja na obiteljskim gospodarstvima ne treba kretati bez prethodne edukacije i upoznavanja s osnovama proizvodnje. Potrebno je dobro proučiti literaturu, zakonske odredbe te se posavjetovati sa stručnjacima i iskusnim proizvođačima. Sve kako bi ova proizvodnja za samo gospodarstvo bila profitabilna.

PROČITAJTE JOŠ:

UZGOJ PERADI ZA MESO I JAJA

GDJE DRŽATI KOKOŠI?

TOV PURANA I PATAKA

UZGOJ GUSAKA NA MALIM GOSPODARSTVIMA

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakGdje držati kokoši?
Sljedeći članakUzgoj zagorskih purana i pataka
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.