U Republici Hrvatskoj je od trenutka ulaska u članstvo EU u potpunosti zabranjena upotreba klasičnih kaveza za proizvodnju konzumnih kokošjih jaja. Kao zamjena se mogu koristiti obogaćeni kavezi te jedan od alternativnih načina držanja u koje se ubrajaju podni i više etažni sustav držanja u staji s ili bez mogućnosti da kokoši izlaze van iz objekata na travnate ispuste.

Držanje kokoši nesilica tijekom dana na zatravljenim ispustima, u okruženju bez stresa i s dovoljno slobodnog prostora te dosta svježeg zraka i sunčeve svjetlosti kokošima osigurava da podmire jedan dio svojih hranidbenih potreba za vlaknima, bjelančevinama, mineralima i vitaminima.

Kad za to postoje uvjeti, za smještaj kokoši tijekom noći i kao zaklon mogu se koristiti mobilni peradnjaci. Objekti su u naravi građeni poput kamionskih prikolica te ih se na taj način može seliti i na veće udaljenosti. Ovakav se način proizvodnje konzumnih kokošjih jaja pogotovo može preporučiti u integriranoj ili u ekološkoj proizvodnji voćnih kultura koja se odvija u žičanom mrežom ograđenim voćnjacima.

Tada kokoši tijekom godine bez problema mogu održavati travnjak oko voćaka te usput svojim izmetom pridonositi boljem prinosu voća. Naravno, uvijek je potrebno voditi računa da se za svaku kokoš osigura 4 mispusta u slobodnom, odnosno 10 m u ekološkom uzgoju. Ovaj se način proizvodnje konzumnih kokošjih jaja može preporučiti u područjima s blagim zimama. Odnosno samo kroz godinu u onom razdoblju kad postoje uvjeti za njihov uzgoj na zatravnjenim površinama.

Objekti za smještaj peradi mogu biti izrađeni od različitih materijala, a ti materijali moraju osigurati dobru izolaciju objekta, zaštitu pred grabežljivcima, moraju se lako čistiti i održavati da se spriječe pojave bolesti. Krov objekta treba biti izrađen tako da zimi zadržava toplinu, odnosno da ljeti ne prenosi toplinu na unutrašnjost i također može biti od različitih materijala.

Najpovoljnija temperatura tijekom nesivosti je između 18 – 24 °C. Visoke i niske temperature nepovoljno djeluju na perad. Kod niskih temperatura konzumirana hrana služi prvenstveno za zagrijavanje organizma, a smanjuje se nesivost. Kod visokih temperatura smanjuje se apetit, a pojačava se potreba za vodom. Kao i kod niskih temperatura pada nesivost i smanjuje se težina jaja.

Za proizvodnju jaja na obiteljskim gospodarstvima do 4000 nesilica se preporučuje izgradnja objekta s podnim smještajem kokoši nesilica. Za veće proizvodnje preporučuje se više etažno držanje kokoši nesilica uz, ako je moguće, osiguravanje slobodnog ispusta.

 class=
Unutrašnjost objekta za 350 kokoši nesilica

 class=
Ispust za 350 nesilica

Najmanji su zahtjevi za kvalitetom peradnjaka u ekstenzivnoj proizvodnji do 50, odnosno 350 jaja dnevno. U toj proizvodnji u blažim klimatskim uvjetima zadovoljavaju i drveni objekti koji na jednoj strani mogu biti i otvoreni (nadstrešnice). U njima kokoši nalaze zaštitu od nevremena i divljih životinja.

Ako već nema uvjeta za držanje peradi, svako ih gospodarstvo uz mala ulaganja može stvoriti. Postojeće je objekte lako pretvoriti u peradnjake. U postranim dijelovima objekta treba postaviti gnijezda po mogućnosti na visinu 40-50 cm od poda. U njih treba staviti suhu i čistu prostirku.

Ispred gnijezda je potrebno postaviti tzv. doskočne letvice. I u manjim jatima je dobro posvetiti pažnju osvjetljenju objekta jer svako skraćivanje dnevnog osvjetljenja dovodi do pada nesivosti. Jačina osvjetljenja treba biti 2-3 W/m2 peradnjaka. Da bi se kokošima dnevno osiguralo do 16 sati, potrebno je kombinirati prirodno i umjetno svjetlo radi poticanja nesivosti.

PROČITAJTE JOŠ:

UZGOJ PERADI ZA MESO I JAJA

ČIME HRANITI KOKOŠI NESILICE?

TOV PURANA I PATAKA

UZGOJ GUSAKA NA MALIM GOSPODARSTVIMA

Prethodni članakAGRA 2021 OTVARA NOVE SUSRETE
Sljedeći članakČime hraniti kokoši nesilice?
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.