Uzgoj gusaka vrlo je raširen u cijelom svijetu, a posebno u Europi. Tako je i kod nas. Guska je najstarija i najotpornija vrsta domaće peradi. Dobru reputaciju zaslužile su zbog kvalitetnog i ukusnog mesa, među gurmanima cijenjene jetre, ljekovite masti, perja kojim se pune blazine i jastuci, a ponegdje i radi dobre nosivosti jaja.

Koju pasminu odabrati?

U nas je skromna i neredovita ponuda etabliranih stranih pasmina gusaka (emdenska, pomeranska, tuluška, holmogorska, landska). Pojavljuju se tek sporadično i nema izgleda da će u dogledno vrijeme postati brojnije i raširenije. Drugi je problem otežana mogućnost nabavke ‘svježe krvi’ iz inozemstva zbog korona krize.

Stoga zainteresirane za uzgoj gusaka upućujemo na naše domaće pasmine: dravsku i posavsku gusku, koje su neprekinuto prisutne na hrvatskom ozemlju dulje od 2000 godina.

S obzirom da se obiteljska tradicija guščarenja rijetko gdje nastavlja, budućnost naših domaćih gusaka je vrlo neizvjesna. Uskoro bi mogle trajno nestati ako se ozbiljnije ne posvetimo njihovu uzgoju, kao dodatnoj vrijednosti u izravnoj prodaji na malim gospodarstvima. Prednosti držanja ovih rustikalnih gusaka u odnosu na hibridne i druge uvozne čistokrvne pasmine, jesu u njihovoj otpornosti na bioklimatske uvjete, bolesti i nametnike.

Po svom instinktu i uzgojnom ponašanju vrlo su slične divljoj gusci. Uz to, nezahtjevne su i posebno pogodne za ekstenzivan tradicijski uzgoj na pašnjacima i livadama. Izvrsno se prirodno rasplođuju, bez neke veće pomoći uzgajatelja. Guščići imaju bržu početnu stopu rasta od pomlatka bilo koje druge vrste domaće peradi. Meso mladih gusaka, u dobi između 22. i 26. tjedna života je posebno ukusno.

Smještaj gusaka

Guske su vrlo izdržljive i iz tog se razloga mogu smjestiti u vrlo jeftine nastambe. Potrebna im je zaštita samo za vrijeme vrlo hladnog ili olujnog vremena. Bez obzira na meteorološke prilike i potencijalnu opasnost od grabežljivaca, one uvijek radije ostaju na otvorenom, čak i noću. Za smještaj ove peradi na malim seljačkim gospodarstvima koriste se različite adaptirane prostorije. Ponekad se grade manji peradnjaci, obično od raspoloživog drva. Stara vrtna kućica također će im dobro poslužiti, a na prozore možete postaviti mrežicu da im omogući prozračivanje.

Uobičajena nastamba za držanje 4 do 5 gusaka je veličine 2×3 m. Za smještaj većeg jata s pomlatkom računa se najmanje 2 četvorna metra po životinji. Peradnjak mora biti siguran od grabežljivaca. Glavni je naravno lisica, ali i jazavci mogu ubiti guske. 

Jazavci su vrlo jaki i sposobni su rastrgati daske ili slabije ograđene površine. Kune, lasice i štakori mogu se probijati kroz male rupice i stvarati probleme guščićima. Osigurajte zato da su otvori za ventilaciju prekriveni čvrstom žičanom mrežom s malim okcima.

Radi lakšeg održavanja higijene u peradnjaku, pod se prekriva strugotinom ili grubom piljevinom od mekog drva (lipa, topola, smreka, jela) debljine sloja oko 5 cm, a tijekom ljeta kao prostirka služi čisti suhi pijesak u sloju od 2 do 3 cm. Voćnjak je idealno okruženje za guske jer preferiraju hladovinu usred ljetne pripeke, a trave će u tim uvjetima postati bujnije i zelene. Guske će održavati voćnjak urednim, a također će uklanjati eventualne korove. One će, međutim, oštetiti koru mladih stabala guljenjem kore, tako da će im trebati zaštita žicom. Ako imate povrtnjak obavezno ga ogradite žicom jer guske vole povrće i neće mu odoljeti kad im je na dosegu kljuna.

uzgoj gusaka
Tradicijski peradnjak u Lonjskom polju

Pašnjak za guske

Guske su po svojoj prirodi tipične pašne životinje. Potreban im je veliki pašnjak, oko 100 četvornih metara po jednoj životinji. Ovisno o njegovoj strukturi i klimatskim uvjetima, na jedan hektar može se smjestiti 40 do 60 gusaka. Trava, djetelina, maslačak i drugo bilje sadrži sve vitamine i minerale koji su im potrebni. Takva hrana je raspoloživa u većim količinama uglavnom u proljeće i jesen.

Trava mora biti kratka, što znači da ju češće treba kositi ili organizirati držanje gusaka u mješovitom sustavu s većim životinjama koje će prvo pasti duže trave. Ako vam se dogodi da ovce prve pasu travu, to pomaže da ona ostane dovoljno kratka za guske. Ako nemate na ovce, onda jednostavno pokosite travu na visinu 10 do 15 cm, prije nego što pustite guske na ispašu.

Kad guske koriste isti pašnjak s govedima onečistit će ga do te mjere da će stoka odbiti jesti travu. Čak ako je u pitanju nekoliko gusaka, bolje im je osigurati poseban pašnjak. Osim što će pasti travu, guske će povremeno uživati i u sjemenskim glavicama raznih trava i korova. Guske mogu, ako je potrebno, prelaziti velike udaljenosti kako bi pronašle adekvatan pašnjak. Imaju vrlo snažnu povezanost u jatu i lako ih se može prebaciti s jednog područja na drugo. One se na kraju dana same vraćaju kući čak i s udaljenosti do pet kilometara.

Ako želite zadržati guske na određenom području, ograda od 1 m visine ograničit će ih i spriječiti da lutaju. Ovo bi područje također trebalo biti pokriveno električnim pastirom ili ogradom protiv lisica, čagljeva i pasa lutalica po obodu. Iako se guske mogu bolje obraniti od manje peradi, one su i dalje ugrožene od njih.

Mnogi ljudi vjeruju da je gusan sposoban otjerati lisicu, ali to u praksi baš i nije istina.

Iako guske nisu u stanju probaviti travu puno bolje od ostalih vrsta peradi, one imaju sposobnost konzumiranja velikih količina, do 1000 g dnevno po odrasloj životinji. Ovisno o biljnoj vrsti, stopa probave sirovih vlakana kreće se od 15 do 30 %. Njezin probavni sustav može probaviti ovu visoku razinu vlakana prvenstveno iz dva razloga. Prvi je njezin veliki i mišićavi želudac koji može razviti visoki pritisak i drobljenjem stanica osloboditi stanični sok, tako da biljna vlakna mogu biti podvrgnuta daljnjoj probavi. Drugi je mikrobna razgradnja vlakana u izuzetno dobro razvijenom slijepom crijevu i debelom crijevu. Ova učinkovitost u korištenju vlakana postoji unatoč činjenici da hrana relativno brzo prolazi kroz probavni trakt guske.

Kad se drže na ispaši, one će također jesti kukce, puževe, gliste i druge sitne životinje. To može osigurati oko 10 % dnevnog unosa bjelančevina.

Opskrba gusaka na pašnjacima tijekom vegetacijskog razdoblja uveliko smanjuje troškove hranidbe. Tako je u nekim uvjetima udio žitarica smanjen za 50 %. Treba izbjegavati prekomjernu ispašu jer će tlo postati ogoljelo i opterećeno izmetom.

Trava, osim što igra glavnu ulogu u njihovoj prehrani, također utječe na njihovu plodnost i na opskrbu zametka u jajetu vitaminima. Ako ima premalo trave, to ozbiljno dovodi u pitanje uspješnu reprodukciju. Ugrubo se može reći da deset gusaka dnevno pojede toliko trave koliko i odrasla krava. Razumljivo je da se za uspješan uzgoj mora osigurati odgovarajuća površina pašnjaka.

Hranidba guščića

U prvih 36 sati života guščiće nije potrebno hraniti. Nakon toga prva hrana trebala bi se sastojati od usitnjenog tvrdo kuhanog kokošjeg jajeta pomiješanog sa sitnom kukuruznom i ječmenom prekrupom. Takvu smjesu treba navlažiti s prokuhanom vodom ili sirutkom. Ona ne smije biti premokra nego mora imati rahlu konzistenciju da se ne lijepi za sluzokožu kljuna i ždrijela. Previše ljepljiva hrana može spriječiti disanje guščića zbog začepljenog nosnog otvora. U prvih 14 dana života hrana se daje u plitkim posudama 6 do 7 puta dnevno, odnosno svaka dva do tri sata, a pauza se pravi samo noću.

uzgoj gusaka
Domaća guska s guščićima

Treba im osigurati puno vode u pojilici jer u tom razdoblju piju više vode nego što uzimaju hrane. U prvim danima života također je prijeko potrebno osigurati dobar izvor kalcija. To se namiruje dodavanjem sirutke, kiselog mlijeka ili svježeg mladog sira u meku hranu, a kasnije ga dobivaju iz zelene hrane i mineralnih dodataka (grit).

Ako se do mjesec dana starosti hrane s kupovnom suhom peletiranom smjesom (starter), guščići neće moći iz nje u potpunosti apsorbirati sve korisne hranjive tvari. Od desetog do dvadesetog dana života hrane se 5 puta dnevno. Osnovna smjesa obogaćuje se dodavanjem sitno sjeckane zelene hrane (kopriva, maslačak, vlasac, mlado lišće ječma). Tada je približna potrošnja osnovne smjese oko 50 g, a zelene hrane 100 g po jednom guščiću.

Kad navrše tri tjedna broj obroka smanjuje se na 4 dnevno. Tijekom tog razdoblja jedna ptica dnevno pojede oko 140 g vlažne smjese i 300 g zelene hrane dnevno. Posebno je važno da cijelo vrijeme hrana bude kvalitetna i uravnotežena. U hranilicu se stavlja samo onolika količina hrane koja će odmah biti pojedena. Za sljedeće hranjenje treba pripremiti novi obrok. Nakon što napune trideset dana dobivaju 3 obroka vlažne smjese dnevno, mogu izlaziti s odraslim guskama na ispašu koja bi trebala činiti oko 70 % ukupne prehrane.

Tada se njihova tjelesna masa povećava za pola kilograma tjedno. Ako se bavite selekcijskim uzgojem gusaka, vodite matične knjige i odnosite svoje životinje na izložbe peradi, onda je od petog tjedna života potrebno pomladak obilježiti zatvorenim nožnim prstenom promjera 24 mm.

PROČITAJTE JOŠ:

UZGOJ PERADI ZA MESO I JAJA

GDJE DRŽATI KOKOŠI?

ČIME HRANITI KOKOŠI NESILICE?

TOV PURANA I PATAKA

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje