Gnojivo od peradi i golubova sadrži veliku količinu hranjivih sastojaka neophodnih za rast biljaka. Ono se stoljećima koristi kao organsko gnojivo. Osim visoke razine makronutrijenta dušika i dobre količine fosfora i kalija, tri primarna hranjiva sastojka koje sve biljke trebaju da bi uspijevale, njihovo gnojivo sadrži više kalcija nego bilo koji drugi stočni gnoj. Također i magnezija i sumpora, neophodnih minerala koji su biljkama potrebni za optimalno zdravlje.

Jedna kokoš izluči oko 150 g izmeta dnevno koji se miješa s prostirkom (slama, drvena strugotina, pljeva…). Tako jedna kokoš može proizvesti više od 50 kilograma gnojiva godišnje. Za svaki kilogram konzumirane hrane, perad će proizvesti približno pola kilograma svježeg gnojiva s udjelom vlage od oko 75 %. Međutim, gnojivo brzo gubi vlagu uslijed isparavanja tako da konačno ima sadržaj vlage od 20 do 40 %, ovisno o vrsti i količini stelje, hranidbi životinja i načinu njegova skladištenja. Ako je odlagalište natkriveno u nakupini se zadržavaju hranjivi sastojci i gnojivo povećava vrijednost.

No, valja znati da se kod peradi koja se drži slobodno na zatravljenim ispustima, veći dio izmeta polako transformira kroz vegetaciju u tlo i stavlja na raspolaganje biljkama. Kokoši, pure ili biserke traže hranu i čeprkaju ispod voćaka i grmlja te tamo ostavljaju manje količine izmeta. To može biti posebno korisno za voćne vrste s visokim potrebama za dušikom, poput primjerice breskve, šljive ili crnog ribiza. Usto postoji širok raspon biljaka koje će profitirati od takvog načina gnojidbe.

Nekompostirano gnojivo peradi ne koristiti!

Različite studije pokazale su da dodatak takvog gnoja pomiješanog sa steljom poboljšava mnoga vitalna svojstva tla. On smanjuje nasipnu gustoću i povećava kapacitet zadržavanja vode, sadržaj organske tvari, brzinu difuzije kisika i agregatnu stabilnost tla. Koliko god da je u konačnici takvo gnojivo dobro za biljke, važno je da se ono kompostira nekoliko mjeseci prije nego što ga upotrijebite u vrtu ili na polju. Naime, visok sadržaj dušika i soli u svježem gnoju može imati štetne posljedice ako se primijeni izravno oko biljaka, premda se njihova snaga s vremenom razgradi na sigurnu razinu.

gnojivo peradi
Kokica kraj kompostarnika

Drugi razlog zbog kojeg je važno da svježe nekompostirano gnojivo od peradi nikada ne koristite u svom povrtnjaku jest taj što u njemu mogu biti prisutne visoke koncentracije bakterija, uključujući patogenu salmonelu i E. coli, koje mogu kontaminirati korjenasto i lisnato povrće. One se mogu zalijepiti za površinu ili se kretati unutar biljnih stanica, čineći bilo kakvo čišćenje nemogućim. Srećom, visoke temperature (60 do 70°C) koje se stvaraju i održavaju tijekom nekoliko dana u pravilno vođenom postupku kompostiranja, ubijaju ove patogene organizme. Za postizanje takve temperature unutar kompostne hrpe trebali biste imati najmanje jedan kubni metar materijala i optimalan omjer ugljika i dušika kako bi se ubrzao postupak kompostiranja.

Kompostiranje

Jedan od najučinkovitijih načina aerobne obrade gnoja od peradi je kompostiranje. U tom razmjerno brzom postupku bakterije i gljivice razgrađuju organsku tvar kako bi se dobio relativno stabilan materijal sličan humusu. Iako stručni savjeti za ispravno kompostiranje mogu biti prilično kontradiktorni, ipak se taj proces na okućnici odvija bez većih prepreka.

Tako primjerice postoji obilje informacija o optimalnom omjeru ugljika i dušika (C:N) kako bi se ubrzao postupak kompostiranja. Razuman raspon omjera C:N je od 20:1 do 40:1. Pokazalo se da postupak najbolje funkcionira ako se raspon kreće od 25:1 do 30:1. Da biste izbjegli probleme s malim udjelom N, započnite postupak kompostiranja smjesom koja sadrži otprilike 75 % biljne mase (slama, sijeno, piljevina, kukuruzovina…) i 25 % gnoja. Hobističko kompostiranje odvija se u spremištima za kompost, takozvanim kompostarnicima. Oni se uglavnom izrađuju od užih dasaka, a ponekad od žičane mreže ili su zidani od opeke s otvorima za ventilaciju. Kompostna hrpa mora biti što voluminoznija i toplinski dobro izolirana. Prekrivanjem hrpe jutenim vrećama, starim tepisima, ceradom ili sijenom čuvamo toplinu hrpe.

Kako složiti kompostnu hrpu?

Na dno kompostne hrpe, zbog propusnosti i protoka zraka, uputno je staviti nasjeckane grančice, trsku, kukuruzovinu ili desetak centimetara debeli sloj šiblja. Potom se slaže sloj tvoriva biljnoga podrijetla debljine 15 do 20 cm. Na njega se dodaje tanki sloj gnoja od peradi (oko 2 cm). Kako bi se neutralizirala kiselost kompostnog tvoriva, ono se po potrebi posipa s kamenim brašnom (mljevene stijene različitog sastava). Time obogaćujemo kompost mikroelementima i potičemo rad mikroorganizama.

Osim ugljika i dušika, kompostna hrpa treba zrak, vlagu i toplinu. Hrpu će trebati okretati svakih sedam do deset dana kako bi se mikroorganizmi opskrbili kisikom. Veličina tvoriva uglavnom će utjecati na to koliko često treba okretati hrpu. Kompost uvijek mora biti umjereno vlažan. Stoga ga iskusni praktičari tijekom sušnih razdoblja po potrebi zalijevaju s vodom ili razrijeđenim tekućim gnojem od koprive i gaveza. Postupak najbolje funkcionira ako je razina vlage između 40 i 60 %. Ako je hrpa prevlažna ili presuha, neće se zagrijati.

Temperatura je ključna za funkcioniranje postupka

Temperatura je ključna komponenta koja nam govori funkcionira li postupak. Trebat će vam poseban termometar za praćenje topline kompostne hrpe. Kad su mikroorganizmi aktivni, temperatura unutrašnjosti hrpe je visoka i kreće se od 60 do 70°C. Ako se spusti ispod 40°C, to obično ukazuje na malu mikrobnu aktivnost. Razlog je vjerojatno to da je hrpa prevlažna, siromašna kisikom ili oboje. Okretanje hrpe bi trebalo dovesti do ponovnog porasta temperature ako ne postoje drugi problemi.

Sazrijevanje kompostne hrpe ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući temperaturu, omjer C:N, veličinu čestica sipkog materijala i koliko često se hrpa okreće. Sve dok se hrpa zagrijava nakon što je okrenete, postupak kompostiranja je i dalje aktivan. Važno je da temperatura ne prelazi 70°C jer se iznad te granice zaustavlja rad mikroorganizama i započinje proces sterilizacije mase. U tipičnom sustavu kompostiranja na okućnici potrebno je oko šest mjeseci da se tvoriva razgrade u stanje komposta. U tom trenutku sastojci su neprepoznatljivi, fine ujednačene mrvičaste strukture, tamne boje i ugodnog mirisa poput humusa. Kompost je zreo i spreman za upotrebu kad u njemu više nema sitnih životinjica (makrofauna). Gnojidba tla kompostom obavlja se isključivo površinski, bez ukopavanja, četiri do šest tjedana prije sjetve. Pri tom se razlikuje upotrijebljena količina po jedinici površine. Ona ovisi o vrsti tla i kulturi koja se uzgaja, te varira od 10 do 40 t/ha.

gnojivo golubova
Iako visokovrijedno, oprezno s golubljim gnojivom

Visokovrijedno golublje gnojivo

Golub je bio prva udomaćena ptica i kroz vjekove je igrao značajnu ulogu u samodostatnoj naturalnoj ekonomiji. Prije više od 1000 godina na području Egipta i Perzije građene su visoke samostojeće kule od sirove opeke za smještaj tisuća divljih golubova. One nisu građene samo zbog mesa, nego prvenstveno radi izmeta kojeg su skupljali i koristili za gnojidbu polja i vrtova na sušnom tankom pjeskovitom tlu. Izmet je također bio važan sastojak u proizvodnji baruta i koristio se za štavljenje kože. Arheološkim istraživanjima i analizama izračunato je kako je jedna kula napučena s oko tisuću golubova, proizvodila do dvanaest tona gnoja godišnje. Zbog visoke količine hranjivih sastojaka, golublji izmet smatra se najboljim organskim gnojivom. U prošlosti je bio cijenjen poput zlata. U srednjovjekovnoj Engleskoj i Francuskoj velike kamene golubinjake čuvali su naoružani stražari da bi se spriječila njegova krađa.

Golublje gnojivo ima prilično dobar odnos NPK (4:2:1), dok primjerice svježi gnoj od kokoši ima omjer 1,6:1,5:1. U odnosu na gnojivo od peradi, konja i goveda, golublji gnoj sadrži četiri puta više dušika, osam puta više fosfora te elemente u tragovima kao što su mangan, željezo, cink i bakar.

Golublji izmet ne bi se trebao koristiti kao tekuće organsko gnojivo

U prosjeku jedan golub mjesečno izluči dva do tri kilograma izmeta. Neobrađeni izmet uskladišten u gomilama izgubit će polovicu svojih korisnih sastojaka u mjesec dana. Stoga je pravilno skladištenje, odnosno kompostiranje prema naprijed opisanom postupku, ključno za njegovu uspješnu uporabu. Naime, isto kao i u peradi, svježe gnojivo golubova može sagorjeti osjetljivo korijenje i stabljike biljaka, a u njemu također mogu biti prisutni patogeni organizmi (salmonela, E. coli, klamidije i virusi).

Iz tog razloga savjetujemo da se golublji izmet ne pripravlja i ne koristi kao tekuće organsko gnojivo. Za maksimalnu učinkovitost gnojiva od peradi i golubova bitno je znati točan sadržaj hranjivih sastojaka u njemu. Kad je u pitanju profesionalna biljna proizvodnja, onda će laboratorijska analiza pomoći u određivanju stvarnih razina hranjivih sastojaka te pružiti informacije o njihovim kemijskim oblicima. Kad se kompostira, ovo je gnojivo nenadmašno za gnojidbu kultura poput rajčice, patlidžana, dinje, lubenice i drugih biljaka koje vole bogato tlo. U takvom obliku nanosi se na tlo u količini od jednog do tri kilograma po četvornom metru vrta, ovisno o potrebama pojedine kulture.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje