Hranidba jednodnevne peradi

Hranidba je najvažniji okolišni čimbenik koji utječe na razvoj, zdravstveno stanje, učinak rasta i profitabilnost peradarske proizvodnje. Hrana za perad čini od 65 do 75 % ukupnih troškova proizvodnje. Hranidba peradi znatno se razlikuje od hranidbe ostale stoke, što je uvjetovano specifičnostima anatomije probavnog trakta.

Energija, bjelančevine, masti, vlakna, minerali, vitamini i voda su od osnovne važnosti za hranidbu peradi. Njihov sadržaj u hrani mora pokriti potrebe koje se razlikuju ovisno o dobi i vrsti životinje. U pravom smislu, energija nije hranjiva tvar nego svojstvo hranjivih tvari koje daju energiju, prvenstveno ugljikohidrata i masti, ali i bjelančevina. Ove hranjive tvari, kad oksidiraju tijekom metabolizma, oslobađaju adenozin trifosfat (ATP). ATP služi kao prekursor za sintezu kemijskih komponenti tijela koje tvore mišićno tkivo. Odavno je poznato da perad jede kako bi zadovoljila svoje potrebe za energijom, pod uvjetom da obrok sadržava dovoljne količine svih ostalih hranjivih tvari. Razina energije u hrani je stoga glavna odrednica unosa hrane za perad te se s toga razina energije u hrani često koristi kao polazište u formuliranju krmnih smjesa za perad.

Bjelančevine

Bjelančevine u krmnoj smjesi moraju imati odgovarajući sadržaj 20 aminokiselina koje sudjeluju u rastu i održavanju mišića te proizvodnji jaja kod peradi. Deset je aminokiselina esencijalno za perad. Lizin, metionin i treonin su aminokiseline koje su najviše ograničavajuće u praktičnoj hranidbi peradi. Na potrebe peradi za aminokiselinama utječe niz čimbenika, uključujući genotip, spol, fiziološki status, okoliš i zdravstveni status. Kako bi perad uspješno iskorištavala bjelančevine i energiju iz hrane, one se u hrani moraju nalaziti u određenom omjeru. Opskrba peradi bjelančevinama ne temelji se samo na količini sirovih bjelančevina u obroku, nego i na biološkoj raspoloživosti esencijalnih aminokiselina. Ona omogućuje opskrbu organizma prijeko potrebnim tvarima za sintezu tjelesnog i jajčanog proteina i čini proizvodnju ekonomičnom.

Masti

Masti sadrže veću količinu energije u usporedbi s ugljikohidratima i bjelančevinama te se obično uključuju u obroke peradi kako bi se postigla željena koncentracija energije u obroku ali i kako bi se poboljšala ukusnost obroka. U većini krmnih smjesa, mast se dodaje u rasponu od 3 % do ne više od 5 %.

Minerali

Minerali su potrebni za formiranje koštanog sustava, za opće zdravlje, kao komponente opće metaboličke aktivnosti i za održavanje acidobazne ravnoteže u tijelu. Kalcij i fosfor su najzastupljeniji mineralni elementi u tijelu. Klasificirani su kao makrominerali zajedno s natrijem, kalijem, kloridom, sumporom i magnezijem. Makrominerali su elementi potrebni u hranidbi u koncentracijama većim od 100 mg kg⁻¹. Elementi u tragovima, uključujući bakar, jod, željezo, mangan, selen, cink i kobalt, djeluju kao komponente većih molekula i kao kofaktori enzima u raznim metaboličkim reakcijama. U krmne smjese za perad treba dodati makro i mikro minerale jer tipična prehrana bazirana na žitaricama ima manjak ovih minerala. Općenito se smatra da organski oblici minerala u tragovima imaju veću biološku dostupnost u usporedbi s anorganskim oblicima.

Vitamini

Metaboličke uloge vitamina su složenije od onih drugih nutrijenata. Vitamini nisu jednostavne jedinice za izgradnju tijela ili izvori energije, već su posrednici ili sudionici u svim biokemijskim putevima u tijelu. Vitamini se općenito dijele na topive u mastima (vitamini A, D, E i K) i topive u vodi (kompleks vitamina B i vitamin C). Za razliku od bjelančevina i energije čije su dnevne količine u hrani peradi vrlo određene, vitamini se dodaju u količinama koje su dovoljne da osiguraju dobru opskrbljenost i pri povećanim potrebama organizma zbog više razloga: genetski uvjetovane visoke potrebe, neznatna mikrobiološka sinteza u probavnom traktu (osim vitamina C), velike aglomeracije životinja držanih u uvjetima koji im priječe samostalno uzimanje hrane bogate vitaminima iz prirodnih izvora, visoka produkcija, brzo širenje zaraznih i parazitarnih bolesti, stresne situacije te prisutnost specifičnih antimetabolita u hrani. Hranidbom se moraju osigurati svi vitamini, osim vitamina C.

Vitamin C se općenito ne klasificira kao esencijalni u hranidbi jer ga perad može sintetizirati. Međutim, u nepovoljnim okolnostima, kao što je toplinski stres, dodatak vitamina C u obrok može biti koristan. Prilikom izrade krmnih smjesa za perad, redovito dodajemo u hranu toliko vitamina i mineralnih tvari da ni pri slabijem konzumiranju hrane uglavnom nema opasnosti od pojave simptoma nestašice.

Voda

Voda je najvažniji nutrijent u hranidbi peradi. Opskrba čistom vodom neophodna je u svakom trenutku. Uskraćivanje čak i na kratko razdoblje može nepovratno smanjiti stope rasta. I unos hrane i stopa rasta u velikoj su korelaciji s unosom vode. Precizne potrebe za vodom teško je navesti. Na njih utječu brojni čimbenici uključujući uvjete okoline te dob i fiziološki status peradi. U većini uvjeta, pretpostavlja se da je unos vode dvostruko veći od količine unosa hrane.

Žitarice u hranidbi peradi

Glavni sastojak hrane za perad su žitarice, odnosno kukuruz i pšenica. One su pretežno izvor energije jer je njihov sadržaj bjelančevina nedovoljan za perad. Zbog toga žitarice ne mogu biti jedina hrana za perad i moraju se kombinirati s izvorima bjelančevina poput sojine ili uljane repice, sjemenki mahunarki ili proteinskih koncentrata.

Pšenica se u našem podneblju manje upotrebljava u hranidbi peradi. Ne sadrži žute pigmente, pa su jaja i koža blijede boje ako se perad hrani krmnim smjesama na bazi pšenice. Tada je potrebno i dodavanje enzima ksilanaze. Potrebno je izbjegavati sitno mljevenje zbog smanjenje ješnosti i opstipacije jednjaka. Dok kod peletiranja krmne smjese udio pšenice poboljšava vezivna svojstva i kvalitetu peleta. Pšenične posije i pšenično stočno brašno su proizvodi koji nastaju tijekom prerade pšenice i nisu podesni za hranidbu mlađih kategorija peradi. Upotrebljavaju se u obrocima za rasplodnu perad, posebno kad se želi „razrijediti“ sadržaj energije u hrani.

Ječam se preporučuje kod početnih krmnih smjesa za tov brojlera do 10 %, a u kasnijem tovu do 20 %, jer veće količine ječma u obroku uzrokuju vlažni izmet koji nije dobar zbog stvaranja lošijih mikroklimatskih uvjeta, a također je pri tome potrebno dodavati enzime za poboljšanje probavljivosti.

Zob i raž se preporučuju u slučajevima pojave kanibalizma kod peradi i to od 5 do 10 %. Sirak je prema mnogim osobinama dosta sličan kukuruzu. Problem je u sadržaju tanina u zrnu. Treba koristiti sorte s nižim sadržajem tanina i one se mogu uključivati u krmne smjese i do 40 %.

Najbogatiji izvor energije u hrani predstavljaju masti i ulja. Količina ulja u krmnim smjesama ne bi trebala prelaziti 3-4 %. Zato jer u većim količinama negativno utječe na kvalitetu pelete koja postaje mekša i lako lomljiva. U hranidbi peradi koriste se uglavnom biljna ulja (sojino i suncokretovo ulje), a znatno rjeđe životinjske masti (krmna mast).

Kukuruz je u krmnim smjesama za perad zastupljen u količini i do 60 %, jer čini osnovno energetsko krmivo. Ukusan je i dobro probavljiv. Količina celuloze je relativno mala, a količina ulja je 4-5 %, što je visoko u odnosu na druge žitarice. Sadržaj bjelančevina se kreće oko 8-9 %. Žuti kukuruz sadrži i ksantofil i karoten, što je vrlo značajno za boju žumanjka, kože i masnog tkiva peradi. Ponekad zrna kukuruza mogu sadržavati mikotoksine, pa upotreba takvog kukuruza nije dobra za perad. Primjena aditiva koji vežu mikotoksine može ublažiti problem, ali ge ne može riješiti u potpunosti.

Zabranom upotrebe mesnog i mesno-koštanog brašna u hranidbi životinja, krmne smjese za hranidbu peradi se uglavnom baziraju na bjelančevinastim krmivima biljnog podrijetla.

Soja i suncokretova sačma

Punomasna soja (sojin griz) se često i u velikim količinama koristi u hranidbi peradi, jer je dobar izvor bjelančevina (38 %) i energije (20 % ulja). Zrno soje je potrebno termički tretirati (tostiranje, ekstrudiranje, ekspandiranje) jer visoka temperatura inaktivira tripsin inhibitor. U hranidbi mlađih kategorija može sudjelovati s 15-20 % u krmnoj smjesi, a kod odraslih do 30 %. Suncokretova sačma sadrži 33 % ili 42 % sirovih bjelančevina, ovisno od sadržaja ljuske. Biološka vrijednost bjelančevina je niža u odnosu na sojinu sačmu, a prva limitirajuća aminokiselina je lizin. Visok sadržaj celuloze ograničava veće uključivanje suncokretove sačme u krmne smjese, posebno za mlađe kategorije. Zbog toga je pri upotrebi većih količina suncokretove sačme preporučljivo dodavati enzime i mljeti u vrlo sitne čestice.

Sačma uljane repice sadrži oko 34 % sirovih bjelančevina relativno visoke biološke vrijednosti. Ima nešto viši sadržaj celuloze (oko 12 %) i niži sadržaj metaboličke energije. Osnovni ograničavajući faktor značajnijeg učešća ovog krmiva u prošlosti je u obrocima tovnih pilića bio sadržaj eruka kiseline i glukozinolata. Od današnjih se hibrida dobivaju sačme koje se u tovu pilića mogu koristiti u 10 %-tnom udjelu. Dok se kod kokoši nesilica ne preporučuje udio veći od 8 %. Sojina sačma danas predstavlja osnovno bjelančevinasto krmivo. Sadrži od 40-50 % bjelančevina, a kod nas se uglavnom upotrebljava sačma s 46 % bjelančevina. Prva limitirajuća aminokiselina je metionin, ali njen deficit se vrlo lako rješava kombinacijom s ostalim krmivima i dodavanjem sintetskog metionina. U krmne smjese za perad se dodaje do 30 %. Veće količine mogu dovesti do pojave enteritisa, a zbog visokog sadržaja kalija i do vlažnog izmeta.

Kukuruzni gluten u hranidbi peradi

Kukuruzni gluten je proizvod koji se dobiva prilikom prerade kukuruza. Sadržaj bjelančevina u njemu se kreće oko 60 %. Ovo krmivo ima visok sadržaj pigmenta ksantofila. Tako da upotreba glutena krmnoj smjesi osigurava intenzivnu obojenost kože brojlera i žumanjka jajeta. Stočni kvasac je izvanredno krmivo koje sadrži do 40-60 % sirovih bjelančevina visoke biološke vrijednosti, a osim toga, izvrstan je izvor vitamina B. U krmne smjese se dodaje u količini od 2-5 %.

Dehidrirana lucerna je vrlo kvalitetno krmivo koje sadrži minimalno 17 % sirovih bjelančevina, koje su po svom aminokiselinskom sastavu slične onima u zrnu soje i sadrži do 25 % sirovih vlakana. Uz to bogata je kalcijem, te obiluje vitaminima A, B1, B2, C, D, E i K. Sadrži minimalno 150 mg/kg karotena, pa se stoga preporučuje u krmnim smjesama za tov pilića i hranidbu konzumnih nesilica od 1,5 do 3 %.

Od makroelemenata, u krmne smjese se u većim količinama dodaju kalcij i fosfor. Kalcij se osigurava preko kalcij karbonata (vapnenac), a fosfor dodavanjem mono i dikalcij fosfata. Kuhinjska sol je također obvezan dodatak hrani, a s obzirom da se sol jodira. Ona je i izvor joda za perad. Mikroelementi se uglavnom dodaju putem mineralno-vitaminskih predsmjesa.

Izvori mikroelemenata su uglavnom u anorganskoj formi oksida, a ako su vezani za organske nosače, npr. aminokiseline – nazivaju se kelati. Prednost korištenja kelata kao izvora mikroelemenata je u tome što se oni bolje apsorbiraju, pa se mogu dodavati u manjim količinama. Također postoje dokazi da oni ispoljavaju veću biološku aktivnost na staničnoj razini nakon resorpcije. Nedostatak je njihova veća cijena u odnosu na anorganske izvore.

Krmne smjese

Da bi se krmne smjese pravilno sastavile potrebno je znati kemijski sastav krmiva i probavljivost hranjivih tvari u svakom krmivu iz kojih su iste sastavljene. Hranjiva vrijednost pojedinog krmiva može jako varirati i uzimanje prosječnih vrijednosti iz literaturnih podataka bez da se napravi analiza kemijskog sastava može biti jako pogrešna. Pri sastavljanju krmnih smjesa treba znati postoje li neka ograničenja u upotrebi pojedinih krmiva u smislu sadržaja antinutritivnih tvari, negativnog utjecaja na proizvodnju ili kvalitetu proizvoda. I u hranidbi ostalih vrsta peradi (purani, guske, patke) treba voditi računa da se u svim fazama njihova uzgoja poštuju njihove potrebe za hranjivim tvarima kako bi ostvarile očekivane proizvodne pokazatelje. To je najbolje ostvarivo ako se koriste gotove krmne smjese koje sadrže uravnoteženi sastav hranjivih tvari kojima se najbrže postižu očekivane završne tjelesne mase, a da se pri tome se ne naruši dobrobit i očuva zdravstveni status peradi.

U hranidbi jednodnevnih pilića je potrebno koristiti potpunu početnu krmnu smjesu za tov pilića s 22 % sirovih bjelančevina. Ona se primjenjuje do dobi od 10 do 14 dana. Kod jednodnevnih purića se koristi potpuna početna krmna smjesa za puriće s 28 % sirovih bjelančevina do četvrtog tjedna starosti. Kod jednodnevnih se pačića koristi potpuna krmna smjesa za uzgoj i tov pačića s 22 % sirovih bjelančevina do dobi pataka od 3 tjedna. U hranidbi jednodnevnih guščića se koristi potpuna početna krmna smjesa za guske u tovu s 22 % sirovih bjelančevina do dobi od 4 tjedna.

Pojilice s vodom za piće poželjno je unijeti u objekt prije dolaska jednodnevne peradi kako bi se ista zagrijala. Da bi se jednodnevnoj peradi, koja je nakon inkubacije dosta iscrpljena, vratila energija i povećao vitalitet u pojilicu kapaciteta 3 l poželjno je staviti jednu jušnu žlicu šećera. Nekoliko sati nakon što je jednodnevna perad unesena u objekt, stavljaju se hranilice napunjene krmnom smjesom. Za napomenuti je da su jednodnevni purići vrlo nespretne i nesnalažljive životinje te im treba posvetiti posebnu pažnju glede uzimanja prvih obroka hrane i pronalaženja vode u pojilicama.