Osnovne prednosti inkubatora pred kvočkama su neovisnost o sezoni (proljeće, ljeto), veliki raspon kapaciteta, veća higijena i smanjeni troškovi uslijed velike produktivnosti ljudskog rada.
Postupak dezinfekcije jaja
Sva se jaja prije inkubacije moraju dezinficirati. Zato jer se na površini ljuske nalaze milijuni raznih mikroorganizama, od kojih bi neki mogli biti opasni za proces inkubacije i nadalje za zdravlje izvaljenih pilića. Proces dezinfekcije se može obaviti u posebnim prostorijama, posudama ili u samim inkubatorima. U slučaju korištenja jednog ili više inkubatora manjeg kapaciteta dezinfekciju jaja je najpraktičnije obaviti u njima.
Dezinfekcija rasplodnih jaja se u našim uvjetima, najčešće obavlja pomoću formalinskih para, koje imaju izvrstan dezinfekcijski učinak. Formalinske pare moraju djelovati na jaja oko pola sata pri temperaturi od 25- 37°C u str°go zatvorenom (zabrtvljenom prostoru). Nakon toga se jaja brzo provjetravaju i stavljaju u uvjete inkubacije. Optimalnu koncentraciju formalinskih para postižemo tako da za 1m3 prostora, u kojem će se vršiti dezinfekcija, uzmemo 34 ml formalina (40% otopina), 20 ml vode i 18-20g hipermangana (kalijeva permanganata).
Kada ove dvije kemikalije pomiješamo, nastupa trenutna reakcija uz obilno stvaranje formaldehidnih para i uz oslobađanje topline. Praktično se to izvodi tako da u neku keramičku ili nehrđajuću metalnu posudu stavimo, prema kubaturi prostora za dezinfekciju, hipermangan, preko koga prelijemo odmjerenu količinu formalina i odmah zatvaramo komoru za dezinfekciju (ili inkubator). Prethodno treba provjeriti da su na inkubatoru svi otvori za ventilaciju zatvoreni. Nakon pola sata uključujemo ventilaciju, ili u komori za dezinfekciju, ili u inkubatorima. Ako ćemo inkubirati jaja skladištena na temperaturi od 15-18°C, prije ulaganja u inkubator treba ih predgrijavati 5-10h u prostoru temperature 24-26 °C kako bi izbjegli pojavu naglog ovlaživanja (znojenja) i time omeli normalan početak inkubacije.
Prirodna inkubacija
Kada se skupi određeni broj jaja pristupamo nasađivanju kvočki. Ako su neke kokoši prije prokvocale, ne treba im dati da sjede na pravim jajima, već im podmetnuti manje vrijedna jaja (sitnija ili prevelika). Ako na gospodarstvu imamo više kvočki, potrebno ih je sve pokušati nasaditi u približno isto vrijeme. Kako bismo imali i valjenje u isto vrijeme, a time i lakši odgoj mladih pilića. Takvim postupkom nastavljamo u iduća 2-3, do kada bi većina kokoši trebala ostati sjediti u gnijezdu i nakon otkrivanja. Tada uklanjamo lažna jaja i sve kokoši (i one koje su prije same prokvocale) nasadimo s po 12-15 jaja. Tijekom sjedenja na jajima kokošima trebamo svakodnevno osigurati svježu vodu i hranu, te kontrolirati gnijezda radi uklanjanja eventualno razbijenih jaja.
Sve kokoši koje nisu prokvocale do trenutka kada sakupimo dovoljan broj jaja treba na to pokušati prisiliti na slijedeci nacin. U peradnjaku stvoriti polumrak, kokošima osigurati odvojen (intiman) smještaj u gnijezdu, poklopiti ih s košarama ili drugim napravama koje im onemogucuju izlazak iz gnijezda, a da se ne uguše. U gnijezda prije toga treba staviti nekoliko lažnih jaja. Prvi dan nakon što kokoši zatvorimo u gnijezda ne puštamo van, dakle taj dan ne piju niti ne jedu. Drugi dan ih puštamo da jedu i piju iz hranilica i pojilica koje su smještene uz gnijezda u 2 navrata po pola sata.
Umjetna inkubacija S obzirom na smještaj, jaja inkubatore dijelimo na jednoslojne i višeslojne. U jednoslojnima se jaja nalaze u jednom sloju (razini). To su uglavnom inkubatori maloga kapaciteta do stotinjak jaja, koji se koriste za proizvodnju jednodnevnog podmlatka peradi na obiteljskim gospodarstvima. Višeslojni inkubatori imaju ugrađene ladice u 2ili više slojeva. Kapacitet im se kreće od nekoliko stotina do više stotina tisuća jaja. Jaja se u inkubatore mogu smjestiti u 2osnovna položaja. Položeni ili ležeći položaj, te kosi, odnosno uspravni položaj u odnosu na dulju os jajeta.
U malih, jednoslojnih inkubatora jaja se stavljaju u ladicu u ležećem položaju. Odnosno na jednak način kao što su jaja smještena ispod kvočke. Tim položajem uvjetovano je i okretanje jaja tijekom inkubacije, i ono se obavlja uglavnom na dva načina. Jedan način je ručno pojedinačno okretanje jajeta za 180° oko horizontalne (dulje) osi, ili se jaja okreću pomoću valjaka na koje su položena, pomicanjem cijele ladice. U ovakvim inkubatorima jaja ostaju na istom mjestu cijeli tijek inkubacije, pa se tu vale i pilići. Kod svih drugih inkubatora jaja se stavljaju u ladice s perforiranim dnom s točno dimenzioniranim rupama za svako jaje ili u ladice sa žlijebovima. Kod stavljanja jajeta u te rupe obavezno treba tupi kraj (tamo gdje je zračna komorica) okrenuti prema gore.
Uvjeti držanja jaja u inkubatoru
Kokošja jaja u inkubatoru ostaju u prosjeku 21 dan. To vrijeme ona mogu provesti u jednom prostoru (jednoslojni i jednostavniji višeslojni inkubatori) ili se 18. dana sele u drugi prostor istog inkubatora, ili drugi izdvojeni dio inkubatora.
Osnovni uvjeti koji se moraju ostvariti u inkubatoru za normalan razvoj zametka u jajetu su temp. zraka, relativna vlaga zraka, ventilacija i okretanje jaja. Ovi uvjeti u osnovi su jednaki za sve vrste peradskih jaja. Optimalna temperatura unutar jajeta za razvoj kokošjeg zametka je 37.8°C u prvih 18 dana inkubacije, zatim 37.5°C u zadnja tri dana. Za dobar uspjeh valjenja u zraku inkubatora moramo osigurati optimalnu količinu vlage, što izražavamo takozvanom relativnom vlažnošću. U predvalioniku se optimalna relativna vlažnost zraka kreće 50-60 %, dok u valioniku treba postići 75-80 %.
Opće je poznata činjenica da kvočka miješa i okreće jaja svakodnevno desetak i više puta. Sličnu radnju moramo izvoditi i u inkubatorima, i to u jednoslojnim pet i više puta dnevno. Dok se to kod automatskog okretanja obavlja u prosjeku svaka dva sata. Od 18. dana inkubacije, jaja više ne treba okretati. U tijeku inkubacije potrebno je pratiti razvoj zametka, odnosno ustanoviti oplođenost uloženih jaja. To se radi takozvanim lampiranjem; pregledom jaja kroz koja se propušta uski snop jake svjetlosti u zamračenoj prostoriji. Na taj način može se kroz ljusku nazrijeti sadržaj jajeta. Većina tehnologa lampiranje vrši 18. dan kod prebacivanja jaja iz valionika u predvalionik. Međutim već se sedmog dana, s velikom sigurnošću, može ustanoviti prisutnost ili nedostatak zametka u jajetu.
Tada neoplođeno jaje izgleda posve svijetlo s laganom sjenom u centru (žumanjak). Dok u oplođenog jajeta uočavamo jasno izraženu tamnu točku promjera 1 cm iz koje se granaju slabije vidljive grančice. Nakon 21 dana inkubacije u prosjeku bi trebali od 100 uloženih kokošjih jaja dobiti 80-84 pilića sposobnih za normalni uzgoj. Nakon što su iz inkubatora izvađene ladice s pilićima, predstoji nam posao sortiranja i spremanja pilića za transport do peradnjaka.
Sortiranje pilića znači odvajanje zdravih od svih koji imaju deformaciju ili koji drugi nedostatak. Najčešće greške na izvaljenim pilićima su mokri i slabo pokretljivi pilići, mokar trbuh s nezaraštenim pupkom ili s ostatkom žumanjka koji viri kroz pupak (umbilicus), deformirane noge, kljun ili cijela glava, slaba pokrivenost nekih dijelova tijela pahuljicama, te jako sitni, slabo pokretni pilići s prilijepljenim dijelovima ljuske. Sve poslove oko sortiranja, skladištenja i pripreme pilića za transport treba obaviti u prostoriji zagrijanoj na 25-27°C kako ne bi došlo do njihovog pothlađivanja, čime im se smanjuje vitalitet i preživljavanje u prvim danim uzgoja.
