Neobična i rijetka sumatra

U jednom izvješću istraživača otoka Jave, Sumatre i Bornea, s kraja 19. st., navodi se da je sumatra prastara pasmina kokoši, koja u svojoj postojbini vjerojatno postoji stoljećima, a domorodačko stanovništvo je drži kao poludivlju kokoš.

Nakon tog izvješća postalo je jasno da su ove domaće kokoši visoko prilagođene slobodnom životu u džungli, s dovoljno genetskih rezervi, neovisno o ljudskom uplitanju. Ta divlja prirodnost leži još uvijek u toj pasmini. Sumatra je prvi put uvezena u Sjedinjene Države 1847. godine i to za potrebe borbi pijetlova. Dvije godine poslije je stigla u Englesku, a 1882. godine u Njemačku. Ta se pasmina puno izvozila i u Japan, gdje je veoma cijenjena među ljubiteljima peradi. Nakon što je, nošena vjetrom, preletjela u komadu više od 8 km, od indonezijskog otoka Sumatre do otoka Jave, dobila je atribut najboljeg letača među domaćim kokošima. Ona predstavlja utjelovljenje lijepo oblikovane kokoši, srednje veličine i ljupkog fazanskog stasa.

Osobine – sumatra

Trup je valjkastog oblika, ali ne smije biti ravan i treba odavati gordo držanje. Leđa su srednje duljine i lagano padajuća. Krila bi trebala biti zatvorena, uska i čvrsto prianjati uz tijelo. Rep je vrlo bogato obrastao perjem s dugačkim, širokim i samo u drugom dijelu zaobljenim perjem, koje je teško održavati. To se nadopunjuje s vrlo mnogo pokrovnog perja koje sa svojim širokim srpićima daje punoću korijenu repa. Rep bi trebao biti u svakom slučaju nošen vodoravno, nipošto se ne smije vući po tlu, što se smatra velikim nedostatkom prilikom ocjenjivanja na izložbama.

Bataci su srednje duljine i jaki, dobro se ističu i gusto su obrasli perjem. Noge su također srednje duljine, prekrivene finim ljuskama, tamnomaslinaste do zelenkastocrne boje, a stopala su žućkasta. U oba spola noge su obrasle s nekoliko ostruga, što je prihvaćeno u standardu pasmine. Glava je malena i čvrsta sa širokim čelom i lagano izbočenim smeđim očima. Malena grašasta krijesta je kod pijetla crnkastih tonova, a u kokice potpuno crna. Lice u oba spola treba biti tamno crnkasto. Podbradnjaci su slabo razvijeni ili kratki i mogu biti crnkasti, ali se također dopuštaju i tamnocrveni.

Grlo mora biti neoperjano. Podušnjaci su slabo razvijeni, tanki su i tamnocrveni do crnkasti. Oči su tamnije crvenosmeđe, što su tamnije, to bolje. Kljun mora biti kratak, jak i crno obojen, često sa žućkastim vrhom. Sumatre se uzgajaju u crnoj, crnosmeđoj i jednoj varijanti divlje-jarebičaste boje perja. Kad je obasjano suncem, njihovo perje dobiva jedan poseban, zelenkasti odsjaj, po čemu se razlikuje od bilo koje druge pasmine. Pijetlovi teže 2 do 2,50 kg, a kokice 1,70 do 2,20 kg. Godišnje nesu do 130 jaja s bijelom ljuskom, težine 53 g. Krv sumatre teče u crnim sojevima mnogih pasmina (talijanska, minorka, hamburška, saska…). Poznati uzgajatelj sumatri je velečasni Marko Gačarić (Velika Kopanica), mob. 095-89 89 496.