U jednom izvješću istraživača otoka Jave, Sumatre i Bornea, s kraja 19. stoljeća, navodi se da je sumatra prastara pasmina kokoši, koja u svojoj postojbini vjerojatno postoji stoljećima, a domorodačko stanovništvo je drži kao poludivlju kokoš.

Nakon tog izvješća postalo je jasno da su ove domaće kokoši visoko prilagođene slobodnom životu u džungli, s dovoljno genetskih rezervi, neovisno o ljudskom uplitanju. Ta divlja prirodnost leži još uvijek u toj pasmini. Sumatra je prvi put uvezena u Sjedinjene Države 1847. godine i to za potrebe borbi pijetlova. Dvije godine poslije je stigla u Englesku, a 1882. godine u Njemačku. Ta se pasmina puno izvozila i u Japan, gdje je veoma cijenjena među ljubiteljima peradi. Nakon što je, nošena vjetrom, preletjela u komadu više od 8 km, od indonezijskog otoka Sumatre do otoka Jave, dobila je atribut najboljeg letača među domaćim kokošima. Ona predstavlja utjelovljenje lijepo oblikovane kokoši, srednje veličine i ljupkog fazanskog stasa.

Osobine

Trup je valjkastog oblika, ali ne smije biti ravan i treba odavati gordo držanje. Leđa su srednje duljine i lagano padajuća. Krila bi trebala biti zatvorena, uska i čvrsto prianjati uz tijelo. Rep je vrlo bogato obrastao perjem s dugačkim, širokim i samo u drugom dijelu zaobljenim perjem, koje je teško održavati. To se nadopunjuje s vrlo mnogo pokrovnog perja koje sa svojim širokim srpićima daje punoću korijenu repa. Rep bi trebao biti u svakom slučaju nošen vodoravno, nipošto se ne smije vući po tlu, što se smatra velikim nedostatkom prilikom ocjenjivanja na izložbama. Bataci su srednje duljine i jaki, dobro se ističu i gusto su obrasli perjem. Noge su također srednje duljine, prekrivene finim ljuskama, tamnomaslinaste do zelenkastocrne boje, a stopala su žućkasta. U oba spola noge su obrasle s nekoliko ostruga, što je prihvaćeno u standardu pasmine. Glava je malena i čvrsta sa širokim čelom i lagano izbočenim smeđim očima. Malena grašasta krijesta je kod pijetla crnkastih tonova, a u kokice potpuno crna. Lice u oba spola treba biti tamno crnkasto. Podbradnjaci su slabo razvijeni ili kratki i mogu biti crnkasti, ali se također dopuštaju i tamnocrveni. Grlo mora biti neoperjano. Podušnjaci su slabo razvijeni, tanki su i tamnocrveni do crnkasti. Oči su tamnije crvenosmeđe, što su tamnije, to bolje. Kljun mora biti kratak, jak i crno obojen, često sa žućkastim vrhom. Sumatre se uzgajaju u crnoj, crnosmeđoj i jednoj varijanti divlje-jarebičaste boje perja. Kad je obasjano suncem, njihovo perje dobiva jedan poseban, zelenkasti odsjaj, po čemu se razlikuje od bilo koje druge pasmine. Pijetlovi teže 2 do 2,50 kg, a kokice 1,70 do 2,20 kg. Godišnje nesu do 130 jaja s bijelom ljuskom, težine 53 g. Krv sumatre teče u crnim sojevima mnogih pasmina (talijanska, minorka, hamburška, saska…). Poznati uzgajatelj sumatri je velečasni Marko Gačarić (Velika Kopanica), mob. 095-89 89 496.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakGospodarenje gnojivom na gospodarstvu
Sljedeći članakŠaran u umaku od tamnog piva
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.