U jednom izvješću istraživača otoka Jave, Sumatre i Bornea, s kraja 19. stoljeća, navodi se da je sumatra prastara pasmina kokoši, koja u svojoj postojbini vjerojatno postoji stoljećima, a domorodačko stanovništvo je drži kao poludivlju kokoš.
Nakon tog izvješća postalo je jasno da su ove domaće kokoši visoko prilagođene slobodnom životu u džungli, s dovoljno genetskih rezervi, neovisno o ljudskom uplitanju. Ta divlja prirodnost leži još uvijek u toj pasmini. Sumatra je prvi put uvezena u Sjedinjene Države 1847. godine i to za potrebe borbi pijetlova. Dvije godine poslije je stigla u Englesku, a 1882. godine u Njemačku. Ta se pasmina puno izvozila i u Japan, gdje je veoma cijenjena među ljubiteljima peradi. Nakon što je, nošena vjetrom, preletjela u komadu više od 8 km, od indonezijskog otoka Sumatre do otoka Jave, dobila je atribut najboljeg letača među domaćim kokošima. Ona predstavlja utjelovljenje lijepo oblikovane kokoši, srednje veličine i ljupkog fazanskog stasa.
Osobine
Trup je valjkastog oblika, ali ne smije biti ravan i treba odavati gordo držanje. Leđa su srednje duljine i lagano padajuća. Krila bi trebala biti zatvorena, uska i čvrsto prianjati uz tijelo. Rep je vrlo bogato obrastao perjem s dugačkim, širokim i samo u drugom dijelu zaobljenim perjem, koje je teško održavati. To se nadopunjuje s vrlo mnogo pokrovnog perja koje sa svojim širokim srpićima daje punoću korijenu repa. Rep bi trebao biti u svakom slučaju nošen vodoravno, nipošto se ne smije vući po tlu, što se smatra velikim nedostatkom prilikom ocjenjivanja na izložbama. Bataci su srednje duljine i jaki, dobro se ističu i gusto su obrasli perjem. Noge su također srednje duljine, prekrivene finim ljuskama, tamnomaslinaste do zelenkastocrne boje, a stopala su žućkasta. U oba spola noge su obrasle s nekoliko ostruga, što je prihvaćeno u standardu pasmine. Glava je malena i čvrsta sa širokim čelom i lagano izbočenim smeđim očima. Malena grašasta krijesta je kod pijetla crnkastih tonova, a u kokice potpuno crna. Lice u oba spola treba biti tamno crnkasto. Podbradnjaci su slabo razvijeni ili kratki i mogu biti crnkasti, ali se također dopuštaju i tamnocrveni. Grlo mora biti neoperjano. Podušnjaci su slabo razvijeni, tanki su i tamnocrveni do crnkasti. Oči su tamnije crvenosmeđe, što su tamnije, to bolje. Kljun mora biti kratak, jak i crno obojen, često sa žućkastim vrhom. Sumatre se uzgajaju u crnoj, crnosmeđoj i jednoj varijanti divlje-jarebičaste boje perja. Kad je obasjano suncem, njihovo perje dobiva jedan poseban, zelenkasti odsjaj, po čemu se razlikuje od bilo koje druge pasmine. Pijetlovi teže 2 do 2,50 kg, a kokice 1,70 do 2,20 kg. Godišnje nesu do 130 jaja s bijelom ljuskom, težine 53 g. Krv sumatre teče u crnim sojevima mnogih pasmina (talijanska, minorka, hamburška, saska…). Poznati uzgajatelj sumatri je velečasni Marko Gačarić (Velika Kopanica), mob. 095-89 89 496.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
