Divlja guska tipična je ptica selica, jer se u kasnu jesen iz sjevernih krajeva seli na jug. Razmnožava se jednom godišnje u proljeće pri povratku u sjeverne krajeve. Obično se gnijezdi u blizini voda, a gnijezdo svija na skrovitu mjestu u grmlju. Žive u paru, a nakon parenja guske snesu 8 – 12 jaja, prosječne mase 150 – 180 grama. Na jajima leži isključivo ženka 28 – 29 dana. Gusan nikada ne sjedi na jajima, ali se brine o mladim guščićima.
Nakon leženja teški su 100 – 115 grama i obrasli gustim sivo-žutim perjem, koje im omogućuje da već 2. – 3. dana mogu plivati. Od prvog dana hrane se mladom travom, uz karakterističnu brigu roditelja za podmladak (guska ide isprijed, a gusan iza mladunčadi). U doba mitarenja gusan privremeno napušta porodicu i vraća joj se za nekoliko tjedana, a ostaju zajedno sve do seobe. U toplijim krajevima obično se drže na okupu u većim jatima, kada mladi gusani traže partnerke i početkom proljeća vraćaju se kao parovi.
Divlja je guska u odnosu na domaću manja, uža, viša, živahnija i uvijek karakteristične sive boje. Glava, vrat i gornji dijelovi tijela mrko su sive boje, a vrhovi pera bijelo obrubljeni. Donji dijelovi tijela su žućkastosive do gotovo bijele s tamnim prugama. Krila i rep su sivocrne boje. Noge su razmjerno duge, srednje debljine s razvijenim prstima i plivaćim kožicama. U prosjeku su teške oko 3 kg. Divlje guske razmjerno se lako pripitomljavaju. Uhvaćeni mladunci vrlo brzo se navikavaju na čovjeka i ako su ujesen sprječeni da odlete, već se iduće godine ponašaju kao domaće guske. Divlje guske parene s domačim guskama daju neograničeno plodno potomstvo.
Domaća guska
Domaća guska je autohtona pasmina razmjerno skromnih proizvodnih karakteristika. Vrlo je slična divljoj, pa se u određenim slučajevima, poglavito u ekstenzivnim uzgojima gotovo i ne razlikuje od divlje. Poznato je nekoliko sojeva domaće guske (dravska, podunavska), iako se po nekim autorima ovi sojevi spominju i kao posebne pasmine.
Dravska guska je izvorna hrvatska guska, najrasprostranjenija na pašnjačkim površinama uz tijek rijeke Drave u Međimurju, Podravini i Baranji. Po svom izgledu vrlo je slična divljoj guski, a odlikuju je nisko, zdepasto tijelo, mala glava, prilično širok vrat i kratke noge. Uzgaja se u raznim kombinacijama sive i bijele boje, pri čemu postoje primjerci bez krune na glavi i s krunom na glavi.
Glava je prilično mala u odnosu na tijelo. Tjemena linija u blagom luku povezuje kljun i zatiljak. Kod primjeraka s ukrasom na glavi kruna je smještena na kraju tjemena. Kljun je trokutasta oblika i narančastocrvene boje. Gornji dio kljuna na kraju je malo zaobljen i čini oblik polukruga. Lice je operjano i malo izbočeno, a oči svijetle do tamnoplave boje.
