Ako se pojedinac, OPG ili poduzeće želi baviti nekim oblikom ekološke poljoprivrede prije svega bi trebali proučiti važeće zakone. Uredba Komisije (EZ) br. 898/2008 detaljno propisuje uvjete za provedbu ekološke proizvodnje mesa peradi i jaja.

Pri odabiru pasmina ili sojeva za proizvodnju mesa peradi i jaja treba voditi računa o mogućnosti životinja da se prilagode lokalnim uvjetima, njihovoj vitalnosti i otpornosti na bolest. Prednost se daje autohtonim pasminama i sojevima. Za potrebe rasploda na gospodarstvo se mogu dovesti životinje iz neekološkog uzgoja samo ako ne postoji dostatan broj životinja iz ekološkog uzgoja ili ako pasminama prijeti opasnost nestajanja, no dolaskom na gospodarstvo na njima se moraju primjenjivati principi ekološke proizvodnje.

Bitno je osigurati jasno određene uvjete za perad

Objekt i oprema za držanje peradi moraju biti izgrađeni tako da se osigura protok zraka, razina prašine, temperatura, relativna vlažnost zraka i koncentracija plina, unutar granica koje nisu škodljive za životinje. Objekt treba omogućiti obilnu prirodnu ventilaciju i ulazak svjetlosti.

Perad nikako nije dozvoljeno držati u kavezima. Vodena perad treba imati pristup tekućoj vodi, ribnjaku, jezeru ili bazenu kad god vremenski i higijenski uvjeti to dopuštaju. Sve kako bi se poštovale posebne potrebe njihove vrste i zahtjevi za dobrobit životinja. Najmanje jedna trećina površine poda treba biti puna, ne rebraste ni mrežaste konstrukcije, te pokrivena steljom kao što je slama, strugotina drva, pijesak ili treset.

U objektima za nesilice treba osigurati dovoljno velik dio prostora poda za prikupljanje izmeta. Gustoća naseljenosti u objektu ovisi o vrsti peradi. Tako je po m2 u objektu moguće useliti 6 kokoši, koje imaju osigurano minimalno 18 cm prečke za odmaranje. Potrebno je osigurati gnijezdo za 7 kokoši ili 120 cm2 površine gnijezda po kokoši. Ako se radi o smještaju kokoši u mobilnim peradnjacima do 150 m2 podne površine moguće je useliti do 16 kokoši/m2.

Kod tovnih pilića je moguće naseliti do 10 pilića/m2 odnosno ne više od 21 kg mase/m2. Po jednom hektaru može se maksimalno naseliti 230 nesilica i 580 tovnih pilića. Površine za perad na otvorenome trebaju biti uglavnom pokrivene vegetacijom. Trebaju imati nadstrešnice za sklanjanje peradi te primjereni broj hranilica i pojilica. Ukoliko se na gospodarstvu uzgaja perad u konvencionalnom uzgoju ona mora biti jasno odvojena od ekološke proizvodnje.

Hranidba u eko uzgoju

Hranidba peradi za proizvodnju mesa i jaja treba biti isključivo s ekološki proizvedenim krmivima ili krmnim smjesama. I to na vlastitom gospodarstvu. Postoje određena odstupanja kod prijelaznog razdoblja ili kad gospodarstvo nije u mogućnosti proizvesti sve komponente. No i tada krmiva moraju biti nabavljena iz ekološke proizvodnje. Šopanje peradi za proizvodnju težih jedinki i jetre je zabranjeno. Neekološka hrana za životinje biljnog i životinjskog podrijetla može se koristiti u ekološkom uzgoju podložno ograničenjima utvrđenima u uredbi EZ.

Korištenje lijekova i i čišćenje objekta

Korištenje kemijski sintetiziranih alopatskih veterinarskih lijekova ili antibiotika za preventivno liječenje zabranjeno je isto kao i korištenje pospješivača rasta (uključujući antibiotike, kokcidiostatike i druge umjetne pospješivače rasta). Ako je perad donesena iz  neekoloških jedinica, moguća je primjena posebnih mjera kao što je pregled ili razdoblje karantene, ovisno o okolnostima.

Sredstva protiv glodavaca (koja se koriste samo u klopkama) i proizvodi navedeni u Uredbi EZ mogu se koristiti za uklanjanje insekata i drugih štetočina u zgradama i drugim objektima u kojima se perad čuva. Objekti moraju biti ispražnjeni od životinja između svakog turnusa peradi za uzgoj. U tom vremenu se zgrade i oprema moraju očistiti i dezinficirati.

Osim toga, kad se okonča uzgoj svakog turnusa peradi, ograđen prostor za perad mora ostati prazan najmanje tri tjedna. To je kako bi se bilju omogućilo da ponovno naraste. Preventivno cijepljenje peradi je dozvoljeno do dobi peradi od tri dana. Skraćivanje kljunova radi sprječavanja kanibalizma dozvoljeno je do dobi od 7 dana. Kad unatoč preventivnim mjerama za osiguravanje zdravlja životinja, kako perad oboli ili doživi ranjavanje, odmah se podvrgava liječenju, prema potrebi u izolaciji i u odgovarajućem mjestu za boravak.

Fitoterapeutski, homeopatski proizvodi, elementi u tragovima i proizvodi navedeni u Uredbi imaju prednost u primjeni u odnosu na kemijski sintetizirane alopatske lijekove ili antibiotike, pod uvjetom da je njihov terapijski učinak djelotvoran za vrstu životinje i za uvjete za koje je namijenjeno liječenje. Trajanje karence između posljednjeg davanja alopatskog veterinarskog lijeka životinji u redovnim uvjetima primjene, te dobivanje ekološki dobivene hrane od takvih životinja mora biti dvostruko duže od zakonskog trajanja karence ili, ako razdoblje nije navedeno, 48 sati.

Najmanja dopuštena dob kod klanja je sljedeća:

  • 81 dan za tovne piliće;
  • 150 dana za kopune;
  • 49 dana za pekinške patke;
  • 140 dana za mužjake purana i guske za pečenje;
  • 100 dana za ženke purana.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakE-Savjetovanje o pravilniku za izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjere ruralnog razvoja
Sljedeći članakBiljka pobjednika – lovor
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.