Kad se spomene ruanska patka, većina uzgajatelja vodene peradi odmah pomisli na tešku patku s kobilicom, takozvanu „tamnu“ ruansku patku (rouen fonce). Međutim, ona je križanjima i selekcijom uzgojena u Engleskoj, a njezin ishodišni oblik jest stara domaća patka iz Normandije, danas poznata pod imenom „svijetla“ ruanska patka (rouen clair).

Od Srednjeg vijeka na području oko grada Rouena u Normandiji, na sjeverozapadu Francuske, na donjem toku rijeke Seine, uzgajane su divlje patke poznate po ukusnom mesu. Krajem 19. stoljeća dolazi do njihovog selekcijskog uzgoja radi povećanja tjelesne mase, što je rezultiralo patkama težine oko 3,5 kg. Ove krupne i dugačke patke bile su posebno cijenjene na pariškom tržištu, ali relativno brzo su ih zamijenile druge pasmine.

U razdoblju od 1910. do 1920. godine uzgajatelji su pod vodstvom René Garrya odlučili očuvati ostatke stare normanske patke. Tako su ponovno križane s divljim patkama, a dobivene životinje težile su do 4,5 kg. S obzirom na oblik glave neki autori spominju i križanje s pekinškom patkom. Standard pasmine prihvaćen je 1923. godine, u Velikoj Britaniji 1982., a u Njemačkoj tek 1993. Zahvaljujući iznimnim uvjetima stvorena je pasmina par excellence, koja će zbog ukusnog mesa igrati odlučujuću ulogu među uzgajateljima na jugozapadu Francuske, omogućujući im da razviju životinju pogodnu za tov, posebno za proizvodnju jetre.

Pasminski standard

To je patka vrlo izduženog i zaobljenog tijela s blago uspravnim držanjem koja je zadržala određenu eleganciju unatoč svojoj krupnoći. Linija trbuha gotovo je paralelna s linijom nagnutih leđa. Prsa su duboka i dobro zaobljena, trbuh je pun, prostran, ali ne labav, bez kožnog nabora (kobilice).

Glava je više izdužena nego okrugla s blago uzdignutim čelom. Oči su tamnosmeđe. Kljun je dugačak i širok s malo zakrivljenom gornjom linijom, u mužjaka je žut s blago zelenkastim tonom bez crne središnje crte, a kod ženke žut sa smećkastom nijansom ili sa suptilnim tamnijim mrljama. Vrat je srednje dugačak, blago zakrivljen ali ne predebeo. Relativno velika krila dobro prianjaju uz tijelo i ne prelaze liniju leđa. Zatvoreni rep nosi se u produženoj osi trupa ili je samo malo podignut. Bedra srednje duljine tek malo vire iz perja. Narančaste noge, finih kostiju, nalaze se u središtu trupa.

Boje perja oba spola su gotovo identične kao u divlje patke, ali su svjetlije. U mužjaka su glava i gornji dio vrata crno obojeni, sa zelenim odsjajem i bijelim vratnim prstenom, otvorenim na stražnjoj strani. Donji dio vrata i prsa su crvenkastosmeđi s nježnim bijelim obrubom na svakom peru. Svijetlosivi trbuh prelazi u bijeli oko područja anusa. Bokovi su srebrnosivo biserni, leđa tamnije siva a trtica crna. Pokrovno perje krila je srebrnosivo, letna pera smeđesiva, a krilno zrcalo (speculum) ima plavozeleni odsjaj. Repno perje je u sredini tamnosivo, s vanjske strane bjelakastosivo s crnim pokrovom.

Osnovna boja perja u ženke je svjetlosmeđa (izabel), ukrašena s tamnijim duboko smeđim crtežom u obliku potkove. Glava je svijetlo kremastosmeđa, na tjemenu, čelu i oko očiju tamnija. Lice je ukrašeno s dvjema svijetlim, gotovo bijelim prugama (uzdama) koje počinju u korijenu kljuna. Gornja uzda proteže se daleko izvan oka, a donja završava otprilike ispod oka. Grlo i prednji dio vrata su svjetlije obojeni, a ta boja ne bi smjela preduboko ulaziti u prsa. Pasminski standard ne dopušta prisutnost bijele boje na grlu, prsima ili krilima, kao ni nedostatak uzde i zeleni ili tamni kljun. Također, neuravnotežena ili pretamna osnovna boja i zamagljeni crtež smatraju se nepoželjnim.

Jaje ruanske patke

Tjelesna masa mužjaka starijeg od godinu dana kreće se od 3,5 do 4,4 kg, a ženke od 2,9 do 3,8 kg. Patka godišnje nese 40 do 120 jaja težine oko 80 g sa svjetlijom zelenkastom ljuskom. Jednom mužjaku dodjeljuju se dvije ženke. To su mirne i poslušne životinje s ne baš dobrim letačkim sposobnostima. Potreban im je veći ispust kako bi mogle tražiti kukce i puževe, te da ne bi postale preteške i pretile. Njihova hranidba zahtijeva veću količinu kvalitetne krme.

Vodena površina (jezerce, bara, ribnjak) nije potrebna, ali je poželjna. Životinje koje imaju pristup vodenoj površini bolje se rasplođuju. Većina patki nema očuvan instinkt za sjedenjem na jajima. Izvan granica Francuske ova je pasmina vrlo rijetka, stoga je tamo stavljena na popis zaštićenih domaćih životinja.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje