U Hrvatskoj je peradarska proizvodnja uglavnom organizirana u velikim proizvodnim jedinicama. Tek manji dio proizvodnje se odvija u sklopu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Iako postoji duga tradicija peradarske proizvodnje u našoj zemlji u kojoj su registrirane dvije izvorne pasmine, kokoš hrvatica i zagorski puran.
Uzgoj zagorskog purana
Uzgoj purana u ukupnoj peradarskoj proizvodnji u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj nalazi se na 2.mjestu i čini oko 20% ukupne proizvodnje peradarskog mesa. Najveća proizvodnja purećeg mesa odvija se na području SAD i ona je u 2017. iznosila 2.554 milijuna tona uz prosječnu potrošnju od 7,94kg/stanovniku. Od većih proizvođača treba još spomenuti Njemačku, Brazil, Izrael, Francusku i Italiju. U Hrvatskoj se godišnje utovi oko 1.275.000 hibridnih purana u intenzivnom uzgoju u većim gosp. subjektima. Nadalje oko 50.000 zagorskih purana ekstenzivno na manjim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.
Dolazak purana na europsko područje omogućili su mornari Kraljevine Španjolske koji su kod američkih Indijanaca pronašli divlje i domaće oblike pura. Ove, za njih nove životinjske vrste, donijeli su na svojim brodovima oko 1520. godine na područje Španjolske. Njihova disperzija u Europi tekla je jako brzo, tj. oko 40-50 km godišnje. Prema zapisima Magistrata Mletačkog, u naše krajeve pura je donesena iz Italije te je po istima prvi pečeni puran bio na stolu lepoglavskih Pavlina na Malu Gospu 1561. te se ondje počeo i uzgajati. Izvoz purana iz Hrvatskog Zagorja na europsko tržište započeo je krajem 19.st.. Najveći procvat u proizvodnji zagorskih purana zabilježen je u tridesetim godinama 20.st.
Tada je na tržište europskih zemalja, poglavito Engleske, Italije, Njemačke, Švicarske i Belgije godišnje izvoženo i do 100.000 zagorskih purana s područja Hrvatskog zagorja. Po završetku 2.svj. rata broj uzgojenih zagorskih purana bio je znatno smanjen. Broj rasplodnih purana na području Krapinsko-zagorske i dijelu Varaždinske županije iznosio je 1935. oko 29.000 komada. Dok je nakon obilaska terena u obje županije u 1997. pronađeno manje od 400 rasplodnih životinja. Danas se kontrolirani uzgoj zagorskih purana na području Hrvatske odvija na 103 obiteljska gospodarstva uz 1.761 umatičenu rasplodnu životinju. Pretpostavlja se da je ukupni broj uzgojno valjanih životinja oko 4.000.
Zagorski puran uzgaja se u četiri soja i to brončani, crni, sivi i svijetli. Kod uzgoja zagorskih purana potrebno je provoditi selekciju te iz uzgoja isključivati jedinke koje ne odgovaraju fenotipu zagorskih purana i za rasplod uvijek ostavljati najbolje životinje. Vrlo je bitno da se što je više moguće izbjegava uzgoj u srodstvu. U prirodnim, ekstenzivnim uvjetima zagorske pure nesu jaja isključivo u sezoni proljeće- ljeto. U čemu najveći utjecaj ima duljina dana (svjetla), a nešto manji hranidba i uvjeti smještaja. Rasplodnom je jatu potrebno dnevno osigurati dnevno 15h svjetla i to nadosvjetljavanjem u prostoru gdje se pure drže tijekom noći.
Naime, duljina prirodnog svjetla (dana) koncem siječnja je svega oko 10h, što znači da životinjama moramo osigurati dodatno osvjetljenje. Istovremeno s nadosvjetljavanjem treba poboljšati hranidbu rasplodnog jata. To možemo ostvariti na više načina i to korištenjem krmne smjese za kokoši nesilice konzumnih jaja razrijeđene s 10% kukuruzne prekrupe. Odnosno miješanjem kukuruzne prekrupe (75%) sa sojinom sačmom (23%) uz dodatak 2% vitaminsko mineralnih dodataka. Bilo koju od spomenutih verzija hrane purama treba davati po volji ili najmanje u količini od 170g dnevno po životinji.
Zagorske purice obično pronesu početkom ožujka, snesu 15-20 jaja nakon čega prokvocaju i sjede 28 dana na jajima do valjenja. Peradnjak, odnosno prostor gdje će se uzgajati purići, mora biti termički dobro izoliran i opremljen sustavom grijanja kako bi se jednodnevnim purićima omogućila optimalna temp. zraka. Kako jednodnevni purići ne mogu uspješno regulirati svoju tjelesnu temperaturu, potrebno im je osigurati toplu okolinu do dobi od 8 tj. Parcijalno grijanje se obavlja primjenom električnih ili plinskih grijalica gdje se grije samo zona boravka purića. Ostali dio prostora može imati nešto nižu temperaturu. Tablica 1 prikazuje temp. u i izvan zone boravka purića tijekom uzgoja.
Kontrola temp. zraka prostora u kojem borave purići obavlja se pouzdanim termometrima kao i načinom ponašanja samih purića. Ako su purići podjednako raspoređeni unutar ograđenog kruga, temperatura je optimalna. Grupiranje i međusobno stiskanje purića znak je da im je hladno. Bježanje prema rubu kruga uz dahtanje, znak je da je purićima prevruće.,
S nadosvjetljavanjem treba započeti tri tjedna prije očekivanog proneska, odnosno prema planiranoj proizvodnji (sredinom siječnja). Primjer; svjetlo u peradnjaku upaliti u jutro u 6h, ugasiti kad svane i ponovno upaliti pred sumrak i ugasiti navečer u 21h. Jačinu svjetla osiguravamo običnim žaruljama čija snaga treba biti 3-5W/m2 peradnjaka. To praktično znači da prostor veličine 3x4m možemo osvjetljavati žaruljom od 60W. Smještenom u sredini prostorije na visini od 2,0-2,5m od poda.
U prvih nekoliko dana uzgoja poželjno je da relativna vlaga u peradnjaku bude 70-75%, a kasnije 65%. U prvim tjednima purićima je potrebno 24-satno osvjetljenje i to posebno onih dijelova peradnjaka gdje su hranilice i pojilice, a kasnije se svjetlosni dan do dobi od 8tj može smanjivati tako da je jednak duljini svjetla tijekom dana. Na pod peradnjaka treba staviti prostirku od drvenih strugotina debljine 8-10cm koja pomaže upijanju vlage iz izmeta, pruža ugodan oslonac za noge i dobar je termički izolator. Savjestan peradar će prve dane boravka purića u peradnjaku proboraviti zajedno s purićima i tako najlakše uočiti eventualne probleme i na vrijeme ih otkloniti. U prvoj fazi preporuča se korištenje kompletnih krmnih smjesa s 28 % sirovih bjelančevina.
U drugoj fazi (od 5. do 8. tjedna) koristi se krmna smjesa s 24% sirovih bjelančevina ili mješavina kukuruza i dopunske smjese za pure u odgovarajućem omjeru. Nakon toga purane je moguće nastaviti hraniti s kompletnim krmnim smjesama (22% SB) kroz sljedeća četiri tj i (18% SB) tijekom nastavka uzgoja i to kao dodatak prirodnoj hrani pronađenoj na ispustima. Posebno je potrebno naglasiti hranidbu slobodnim izborom krmiva. Puranima se u jednoj hranilici ponudi zrno kukuruza, a u drugoj sojina sačma i VAM (na 40kg sojine sačme dodati 2kg Kostovita). No s obzirom na navike i tradiciju, uzgajivači će prema vlastitoj prosudbi određivati količinu i vrstu dodatne ishrane onome što pure pronađu na livadama, pašnjacima i voćnjacima.
Hranu i vodu je potrebno razmjestiti u objektu i na ispustu pod nadstrešnicama. Uz sve navedeno potrebno je osigurati dobru ispašu, pri čemu naročitu pažnju treba posvetiti održavanju i obnovi pašnjaka. Ispust bi trebalo zatravniti mješavinom djetelinsko-travne smjese: 30% crvene djeteline, 30% lucerne, 10% bijele djeteline, 10% klupčaste oštrice, 10% talijanskog ljulja i 10% mačjeg repka. Ograditi ogradom od žičanog pletiva visine do 2m. Na stupove zakačiti staklene predmete kako bi se odvratili predatori. Svake godine prije dolaska purana, dio na kojem su purani najčešće boravili zaliti otopinom modre galice i vapnenim prahom. U ispustu treba natkriti prostor za hranilice i pojilice.
Tablica 1. Temperature u i izvan zone boravka purića tijekom uzgoja
Važan faktor – očuvanje zdravlja
Tablica 2. Hranidbene potrebe hibridnih purana tijekom klasičnog tova
Uzgoj i tov pataka
Tablica 3. Hranjivi sastav krmnih smjesa za patke
Tov pataka na šaranskim ribnjacima
Uzgoj i tov hibridnih gusaka
Najosjetljivija faza guščarske proizvodnje
Uzgoj dravske guske
Tablica 4. Sadržaj hranjivih tvari u krmnim smjesama za uzgoj i tov gusaka – normativ za hranidbu
Brojni proizvodi od gusaka kao prilika za zaradu
Novi pravilnici
