Vodič za sjetvu strnih žitarica

Žitarice su najrasprostranjenije poljoprivredne kulture na svijetu i najznačajnija su skupina viših biljaka za prehranu čovječanstva. Imaju višestruku upotrebu: koriste se za prehranu ljudi, hranidbu životinja i industrijsku preradu. Pšenica, kukuruz i riža uzgajaju se na oko trećine obradivih površina u svijetu. U Republici Hrvatskoj najveće površine zauzima kukuruz, a zatim pšenica.

Kako se dijele žitarice?

Žitarice se dijele na dvije skupine: prave (strne) i prosolike žitarice. U prave žitarice spadaju: pšenica, ječam, raž, tritikale i zob, a u prosolike: kukuruz, sirak, proso i riža. Strne žitarice imaju ozime i jare forme, a prosolike samo jare. Sve žitarice spadaju u botaničku porodicu Poaceae. U Republici Hrvatskoj najveće površine među strnim žitaricama zauzima pšenica, zatim ječam pa zob.

Grafikon 1 prikazuje površine strnih žitarica za koje je tijekom posljednjih 5 godina zatražena potpora po jedinici površine, a grafikon 2 udio površina strnih žitarica (prosjek za posljednjih 5 godina) prema vrstama strnih žitarica. Podatci obuhvaćaju ukupne površine za koje je podnesen zahtjev za potporu po jedinici površine u glavnom roku sjetve (obuhvaćene su ozime i jare forme strnih žitarica).

Od pšenice do zobi – svaka žitarica ima svoju priču

Pšenica je izuzetno značajna u mlinarstvu, prerađivačko-prehrambenoj i farmaceutskoj industriji te proizvodnji stočne hrane za koju se koriste sporedni proizvodi meljave pšeničnog zrna. Najznačajnija je krušarica jer od svih žitarica sadrži najveću količinu i najkvalitetniji lijepak (gluten). Raž je nakon pšenice druga krušarica, a koristi se i u hranidbi stoke (mekinje, brašno, zelena masa nadzemnog dijela biljke) te u industrijskoj preradi (proizvodnja škroba, alkohola, farmaceutska industrija).

Ječam se u prehrani ljudi manje koristi u odnosu na pšenicu i raž. Prema načinu upotrebe razlikuju se stočni i pivarski ječam. Stočni (krmni) ječmovi uglavnom su višeredni ozimi ječmovi koji se koriste kao zrno za hranidbu stoke, ali i za silažu. Pivarski ječam koristi se za proizvodnju slada, odnosno piva i alkoholnih pića, a uglavnom je dvoredni.

Tritikale (pšenoraž) je prva kulturna biljna vrsta koju je stvorio čovjek. Nastala je kombinacijom križanja biljnih vrsta iz dva roda Triticum i Secale (pšenice i raži). Pšenoraž se većinom uzgaja u Europi. Novije sorte pšenoraži uglavnom su po urodu zrna dosegnule vodeće sorte pšenice, a nadmašile su sorte raži, ječma i zobi.

Prema tehnološkoj kvaliteti zrna za prehranu ljudi pšenoraž još uvijek zaostaje za pšenicom. Uglavnom se koristi za hranidbu domaćih životinja jer zrno ima visok sadržaj proteina (za 2 – 3 % više nego pšenica) i povoljan aminokiselinski sastav. Zob se uglavnom uzgaja kao stočna hrana, a posebnu vrijednost ima u hranidbi konja i stočnog podmlatka. Kao stočna hrana koristi se i zelena masa (samostalno ili u smjesi s leguminozama). U odnosu na ostale žitarice zrno zobi ima manje ugljikohidrata, 2 – 3 puta više masti, a bjelančevine su visoke biološke vrijednosti. Zrno zobi bogato je vitaminima.

Prehrambeni proizvodi od zobi (zobene pahuljice, griz, brašno) velike su hranjivosti i koriste se u dijetalnoj prehrani. Dio selekcije zobi usmjeren je na stvaranje golozrnih sorata (pljevice se prilikom vršidbe odvajaju od zrna). Golozrna zob nešto je drukčijeg sastava od obične zobi i više se koristi u prehrani ljudi. U odnosu na običnu zob, golozrna zob ima niže prinose zrna, veće osipanje zrna i slabiju vitalnost sjemena.

Građa i sastav zrna žitarica

Plod žitarica jest zrno ili pšeno. Zrno nekih strnih žitarica sraslo je s pljevicama (ječam) ili ga one samo obavijaju (zob). Takva se zrna nazivaju pljevičastima, za razliku od golih zrna koja tijekom žetve ispadaju iz pljevica (pšenica, raž). Zrno žitarica sastoji se od omotača, endosperma i klice.

Omotač ima zaštitnu ulogu (štiti klicu i ostale unutarnje dijelove zrna), upija vodu prilikom klijanja i omogućuje bubrenje zrna. Udio omotača u ukupnoj masi zrna iznosi kod pšenice 12 – 15 %. Endosperm zauzima najveći dio zrna (80 – 90 %) i to je rezerva hranjivih tvari za klijanje i nicanje. Po svom sastavu najveći dio endosperma otpada na zrnca škroba, a zatim slijede bjelančevine te različiti ugljikohidrati, masti i male količine celuloze. Endosperm je po energetskom sadržaju visokovrijedan, a prema nutritivnoj vrijednosti dosta siromašan jer ne sadrži vitamine i minerale.

Klica je začetak buduće biljke, a nalazi se u bazi zrna. Udio klice u ukupnoj masi zrna različit je kod pojedinih žitarica (pšenica i raž 1,5 – 3 %, zob 3 – 4 %, kukuruz 8 – 14 %).

Malo zrno, velika vrijednost – od škroba do bjelančevina

Kemijski sastav zrna žitarica ovisi o vrsti, sorti, agroekološkim uvjetima uzgoja i tehnologiji proizvodnje (naročito gnojidbi). Žitarice imaju sličan kemijski sastav zrna, ali postoje razlike s obzirom na biljne vrste, kultivare (različite sorte/hibridi) iste biljne vrste te unutar istih biljnih vrsta (kultivara) uzgajanih u različitim agroekološkim uvjetima (tipovi tla, agrotehnika, klima, vremenske prilike u različitim proizvodnim godinama i dr.).

Tvrda pšenica ima više proteina u odnosu na meku pšenicu. Raž, ječam i zob u pravilu sadrže manje proteina u zrnu u odnosu na pšenicu. Najmanje proteina ima u zrnu riže. Zrno zobi i kukuruza sadrži više ulja, a zob i riža više celuloze od ostalih žitarica.

U prehrani razlikujemo cjelovite žitarice i njihove proizvode te prerađene (rafinirane) žitarice i njihove proizvode. Cjelovite žitarice kao i njihovi proizvodi sadrže sve dijelove zrna žitarice (ovojnicu, endosperm i klicu). Prilikom prerade žitarica uklanja se klica i najveći dio ovojnice pa proizvodi od prerađenih žitarica sadrže u najvećem udjelu endosperm. Preradom se udio određenih nutrijenata smanjuje od 25 do 90 %. Budući da se najveći dio prehrambeno vrijednih tvari nalazi u ovojnici i klici, preporuka je nutricionista da barem polovica ukupnih žitarica koje čovjek konzumira budu cjelovite žitarice.

Izvor: prof. dr. Vlado Kovačević i prof. dr. Mirta Rastija: Žitarice, Osijek, 2014.
*Heljda ne pripada botaničkoj porodici Poaceae, nego porodici Polygonaceae i rodu Fagopyrum. Heljda nema zajedničkih bioloških svojstava sa žitaricama, ali je njezina sjemenka bogata škrobom pa se njen plod koristi slično kao i žitarice.

Planiranje proizvodnje

Dobra žetva počinje s dobrim predusjevom

Pravilan plodored na oraničnim površinama jedan je od osnovnih uvjeta koji omogućuju postizanje većih i stabilnijih prinosa. Ponavljanje sjetve (uzgoj u monokulturi) uzrok je pada prinosa. Strne žitarice bi trebalo uzgajati barem u tropoljnom plodoredu.

Ako se iz bilo kojeg razloga na nekoj parceli mora ponoviti sjetva strnih žitarica, tada treba postrno zasijati neki od siderata (npr. neku kupusnjaču: bijela gorušica, uljna rotkva i dr.) i na taj način smanjiti brojnost korova i pojavu uzročnika biljnih bolesti. Uzgojem međuusjeva smanjuju se štete uslijed uskog plodoreda.

Strne žitarice ne podnose proizvodnju u monokulturi zbog opasnosti od pojačanog razvoja bolesti. U našim proizvodnim uvjetima kukuruz je najčešći predusjev ozimim strnim žitaricama. Najbolji predusjevi pšenici jesu zrnate mahunarke (grah, grašak, soja), krmne leguminoze te industrijsko bilje (uljana repica, suncokret, šećerna repa), a ječmu jednogodišnje mahunarke, krumpir i industrijske kulture. Treba izbjegavati sjetvu ječma nakon kultura koje su intenzivno gnojene dušičnim gnojivima i iza djetelinsko-travnih smjesa zbog opasnosti od polijeganja.

Treba voditi računa i o tome da djetelinsko-travne smjese i višegodišnje mahunarke (npr. lucerna) isušuju tlo pa u sušnim uvjetima nisu dobri predusjevi za ječam. Istodobno obogaćuju tlo dušikom. Pšenoraž se na istoj parceli može sijati nakon tri godine. Najbolji predusjevi jesu grašak, rane sorte krumpira i djetelinsko-travne smjese. Dobri predusjevi za raž jesu mahunarke i okopavine (krumpir, kukuruz i suncokret). Zbog ranije sjetve treba voditi brigu o pravovremenoj žetvi predusjeva. Ako je predusjev kukuruz, treba birati hibride kraće vegetacije.

Najbolji predusjevi za zob jesu ranozrele okopavine. Strne žitarice nisu pogodni predusjevi, a sama zob vrlo je loš predusjev za sve strne žitarice jer iscrpljuje i isušuje tlo. Monokulturu ne podnosi kao ni ostale strne žitarice. Na istoj površini može se sijati nakon 2 – 3 godine. Ječam je najnepovoljniji predusjev pšenici, a od strnih žitarica najpovoljniji je predusjev zob.

Nije svako tlo za svaku žitaricu – izbor parcele odlučuje o prinosu

Pšenici najbolje odgovaraju plodna, duboka i umjereno vlažna tla slabo kisele do neutralne reakcije. Ječam ima slabije razvijen korijen od drugih žitarica i ne podnosi tla slabije kvalitete. Ne uspijeva na kiselim tlima (optimalna pH-vrijednost tla za ječam jest 6,5 – 7,2). Za uzgoj ječma treba birati tla na kojima nema zadržavanja suvišnih oborinskih ni visokih podzemnih voda.

Zob bolje usvaja hranjiva u odnosu na ostale strne žitarice jer ima bolje razvijen korijenov sustav. U odnosu na ostale žitarice najbolje uspijeva na težim i vlažnim tlima. Dobre prinose daje i na siromašnim te kiselim tlima. Može se uzgajati na novoosvojenim tlima i preoranim travnjacima.

Pšenoraž se može uzgajati u područjima koja su nesigurna za uzgoj drugih žitarica (planinska područja, uzgoj na manje plodnim tlima) i na tlima kisele reakcije. Raž uspijeva na manje plodnim tlima i novoosvojenim tlima. Dobro podnosi kisela tla, a najviše prinose daje na plodnim tlima povoljne strukture i teksture.

Uspješna proizvodnja počinje sjetvom kvalitetnog sjemena

Kvaliteta sjemena izuzetno je važna za uspješnu proizvodnju. Stara poslovica Kako siješ, tako ćeš i žeti dokazuje da se pogreške u sjetvi ne mogu ispraviti kasnije, tijekom vegetacije. Stoga je važno posijati kvalitetno, zdravstveno ispravno i čisto te sortno čisto sjeme, dobre klijavosti i energije klijanja.

Kvalitetu sjemena propisuje Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja (Narodne novine, br. 110/21) te pravilnici, ovisno o poljoprivrednim vrstama koje se uzgajaju na poljoprivrednom gospodarstvu, a pri sjetvi žitarica to su: Pravilnik o stavljanju na tržište sjemena žitarica (Narodne novine, br. 28/22 i 106/22) te Pravilnik o uvjetima za korištenje požetog materijala zaštićene sorte na vlastitom poljoprivrednom imanju i kriterijima za utvrđivanje malih poljoprivrednih proizvođača (Narodne novine, br. 145/11). Detaljne informacije i obrasci nalaze se na mrežnim stranicama Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, Centar za sjemenarstvo i rasadničarstvo (hapih.hr/csr). Zakonom o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja koji je stupio na snagu 1. siječnja 2022. godine i Pravilnikom o doradi sjemena s poljoprivrednog gospodarstva (Narodne novine, br. 41/23) regulirana je mogućnost korištenja vlastitog sjemena.

Certificirano ili vlastito sjeme – što poljoprivrednik mora znati?

Na temelju zakonske legislative poljoprivredni proizvođači koji su upisani u Upisnik poljoprivrednika mogu proizvoditi sjeme za svoje potrebe na vlastitom gospodarstvu. Dopušteno je koristiti sjeme s poljoprivrednog gospodarstva biljnih vrsta iz skupine strnih žitarica, uljarica i predivog bilja na vlastitom gospodarstvu. Zakonom je dopušteno korištenje sjemena s vlastitog gospodarstva čija ukupna proizvodna površina navedenih skupina biljnih vrsta nije veća od 7 ha. Sjeme s poljoprivrednog gospodarstva ne može se prodavati drugom poljoprivrednom gospodarstvu.

Sjeme s poljoprivrednog gospodarstva biljnih vrsta iz skupina strnih žitarica, uljarica i predivog bilja koje se koristi za sjetvu na vlastitom gospodarstvu mora biti dorađeno te je prije sjetve potrebno provesti analize u skladu s propisima iz područja biljnog zdravstva. Pravilnik o doradi sjemena s poljoprivrednog gospodarstva propisuje uvjete koje moraju zadovoljiti poljoprivrednici koji koriste vlastito sjeme, skupine bilja na koje se to odnosi te način vođenja obvezne evidencije o podrijetlu sjemena.

Poljoprivrednici su dužni voditi točnu evidenciju o sjemenu s vlastitog gospodarstva. Evidencija mora sadržavati: podatke o površini i vrsti usjeva s kojeg je sjeme požeto, količinu dobivenog dorađenog sjemena (izraženo u kilogramima), namjenu sjemena (sjetva na vlastitim parcelama) te podatke o eventualnim nusproizvodima nastalima doradom (npr. otpad). Propisani obrasci i cjelovit tekst zakonskih odredbi objavljeni su u ranije navedenim brojevima Narodnih novina.

No, u praksi se propisi često ne provode. Posljednjih se nekoliko godina poljoprivredni proizvođači odlučuju za sjetvu koristiti nedeklarirano sjeme strnih žitarica koje nije dorađeno (nije očišćeno od primjesa, niti je ispitana njegova zdravstvena ispravnost i klijavost). Razlozi su uglavnom ekonomski. No, iz godine u godinu na oranicama možemo uočiti posljedice sjetve sjemena nepoznate kvalitete. Praćenjem stanja usjeva na oraničnim površinama uočava se da se u usjevima zasijanima nedorađenim sjemenom povećava broj korova, a zdravstveno je stanje takvih usjeva lošije. Uz navedeno, takvi su usjevi izvor zaraze za okolne usjeve i kontaminiraju tlo.

Sjemenom se mogu prenijeti mnogi uzročnici biljnih bolesti, a upravo zaraženo sjeme može biti uzrok jakog napada biljnih bolesti i smanjenih prinosa u proizvodnji.

Zaraze koje se prenose sjemenom ovise o uvjetima proizvodnje, a gubici prinosa mogu biti značajni. Npr. vrlo se često u usjevima ječma i zobi koji su posijani nedorađenim sjemenom može uočiti prašna snijet. Prašna snijet zobi (Ustilago avenae) pretvara zrna zobi u masu tamnog praha, a ta tamna masa zapravo su spore gljive uzročnika snijeti koje se raznose po okolnim biljkama. Ako su biljke u cvatnji, spore parazita kliju i prodiru duboko u zrno. U drugim slučajevima spore dospijevaju u pljevice i kontaminiraju zrno. Zaražena i kontaminirana zrna normalno kliju i biljka se razvija, ali u njoj raste i micelij gljive. Micelij prodire u cvjetove i pretvara ih u svoje sjeme, u masu spora kojima se dalje širi. Prašna snijet ječma (Ustilago nuda) također živi duboko u sjemenu. U fazama porasta ječma nisu vidljivi znakovi zaraze, ali nakon cvatnje, kad bi se trebalo početi razvijati zrno, gljiva prodire u klasiće i od njih stvara prašnu masu svojih spora putem kojih se zaraza dalje širi.

Od lošeg sjemena do sigurnije proizvodnje – stiže nova potpora

Vlada Republike Hrvatske donijela je Program potpore sjetvi certificiranog sjemena i sadnji certificiranih sadnica za razdoblje 2026. – 2030. Programom se želi povećati uporaba certificiranog sjemena i certificiranih sadnica, unaprijediti kakvoća i stabilnost poljoprivredne proizvodnje, smanjiti proizvodni i tržišni rizici te dodatno ojačati domaća sjemenarska i rasadničarska proizvodnja. Cilj je povećanje konkurentnosti domaće poljoprivredne proizvodnje, jačanje prehrambene sigurnosti te poticanje uporabe certificiranog reprodukcijskog materijala.

Potpora će se dodjeljivati poljoprivrednim proizvođačima koji ispunjavaju uvjete propisane Programom, a provedba će biti uređena pravilnikom koji će donijeti Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Program će provoditi Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Dvije su mjere potpore:

• Mjera 1: Potpora za sjetvu certificiranog sjemena soje i strnih žitarica, za koju je osigurano 6,2 milijuna eura godišnje.
• Mjera 2: Potpora za kupnju certificiranih sadnica (CERT kategorije) voćnih vrsta i vinove loze, za koju je osigurano 800 tisuća eura godišnje.

Tko može do potpore za certificirano sjeme?

Prihvatljivi korisnici potpore za Mjeru 1 jesu poljoprivredni proizvođači koji uzgajaju soju i/ili strne žitarice zasijane certificiranim sjemenom, a koji su:

• upisani u Upisnik poljoprivrednika
• te imaju evidentirane poljoprivredne površine pod sojom i/ili strnim žitaricama u ARKOD sustavu na temelju kojih je podnesen Jedinstveni zahtjev u godini provedbe Programa.

Potpora u Mjeri 1 dodjeljuje se za poljoprivredne površine na kojima korisnik u razdoblju 2026. – 2030. godine uzgaja soju i/ili strne žitarice zasijane certificiranim sjemenom, u skladu s odredbama Programa. Prihvatljive poljoprivredne površine za sjetvu certificiranog sjemena soje i/ili strnih žitarica utvrđuju se na temelju podataka iz Jedinstvenog zahtjeva za potporu podnesenog u godini provedbe Programa te na temelju podataka evidentiranih u ARKOD sustavu.

Jedinični iznos potpore za prihvatljive površine pod sojom i/ili strnim žitaricama utvrđuje se u iznosu od 50,00 eura po hektaru. Pravo na potporu za strne žitarice ostvaruje se za minimalnu prihvatljivu površinu od 1 hektara. Također se i pravo na potporu za soju ostvaruje za minimalnu prihvatljivu površinu od 1 hektara. Maksimalna prihvatljiva površina za ostvarivanje potpore u Mjeri 1 iznosi 75 hektara po korisniku. Ako se nakon provedene administrativne obrade svih pravodobno podnesenih i prihvatljivih zahtjeva utvrdi da ukupni iznos zatraženih potpora prelazi iznos raspoloživih financijskih sredstava osiguranih Programom, iznos potpore razmjerno će se umanjiti za sve korisnike.

Pogoditi rok sjetve – prvi korak prema dobrom prezimljenju

Prilikom sjetve svih žitarica, osim na kvalitetu sjemena, treba obratiti pozornost na još nekoliko čimbenika: vrijeme i dubinu te normu sjetve (količina sjemena po jedinici površine) i izbor sorte. Svaki od ovih čimbenika podjednako je važan i utječe na prinos. Optimalni rokovi sjetve za ozime strne žitarice, ovisno o vrsti, jesu tijekom mjeseca listopada. U prvoj dekadi listopada preporučuje se posijati ozimi ječam, raž i pšenoraž budući da u proljetnom razdoblju ranije prelaze u vlatanje, a zatim i u klasanje.

Optimalni rok sjetve za većinu sorata pšenice je između 15. i 25. listopada. No, ustaljene datume sjetve treba prilagoditi uvjetima okoliša. Ako su jeseni tople, povećava se broj dana jesenske vegetacije pa usjevi ozimih žitarica mogu jače izbusati i stvoriti veću vegetativnu masu. To nepovoljno utječe na njihovu otpornost na niske temperature. Bujno razvijeni, prerano zasijani usjevi, već rano u proljeće mogu biti jače napadnuti biljnim bolestima. Samo optimalni rokovi sjetve omogućavaju dobro klijanje, nicanje i razvoj usjeva s ciljem da mlada biljčica do zimskog razdoblja razvije jedan do tri izboja (ovisno o vrsti ozime žitarice) što omogućuje bolje prezimljenje.

U slučaju prekasne sjetve usjevi ne stignu dovoljno izbusati tijekom jeseni, što ima za posljedicu značajno smanjenje potencijalnog broja rodnih vlati u žetvi. Rani rokovi sjetve u pravilu imaju manje nedostataka u usporedbi sa zakašnjelim rokovima. U odnosu na optimalni rok sjetve, kasna sjetva poskupljuje proizvodnju. Razlozi za kasnu sjetvu uglavnom su suviše vlažno tlo i kasna žetva predusjeva u nekim godinama. Suviše vlažno tlo nije pogodno za obradu. U loše pripremljenoj sjetvenoj posteljici sjeme dijelom ostaje na površini tla, a dijelom je nedovoljno prekriveno tlom. Zato je nicanje loše i neujednačeno.

Osim toga, pomicanjem sjetve prema studenom ili čak prosincu, kad su temperature zraka niže u odnosu na listopad, mlade biljke strnih žitarica sporije se razvijaju i rastu. U kasnim rokovima nicanje ponekad može nastupiti tek ispod snježnog prekrivača (u godinama kad snijega ima). Sve ozime žitarice najosjetljivije su na izmrzavanje tijekom faza razvoja klijanje-nicanje. Tek iznikle biljčice lako ugibaju pri niskim temperaturama budući da nemaju formiran čvor busanja, a konus rasta nedovoljno im je zaštićen listovima. Potencijalne štete od izmrzavanja znatno umanjuje snježni pokrivač koji je dobar toplinski izolator. No, snježni pokrivač sve je rjeđa pojava na našim područjima.

U kasnijim rokovima sjetve sije se nešto dublje čime se želi potaknuti formiranje čvora busanja na većoj dubini i na taj način umanjiti štete od golomrazice. Loša predsjetvena priprema i kasna sjetva iziskuju veći utrošak sjemena po jedinici površine. Optimalna dubina sjetve za većinu strnih žitarica jest između 2 i 5 cm. Dubina sjetve ovisi o roku sjetve, vlažnosti tla i pripremljenosti tla za sjetvu. Dubina sjetve za ozimu pšenicu iznosi 3 do 6 cm, ječam 3 do 5 cm, zob 3 do 4 cm, tritikale 3 do 4 cm i raž 2 do 4 cm. Na lakšim tlima sije se dublje, a na težim tlima pliće.

Busanje nije samo rast – njime se postavlja temelj prinosa

Jedna od komponenti prinosa jest broj plodnih vlati po jedinici površine, a njihov broj ovisi o busanju. Busanje strnih žitarica počinje u fazi razvoja 3 – 4 lista. Čvor busanja formira se 1,5 – 3 cm ispod površine tla. Ovisno o roku sjetve i vremenskim prilikama, ozime strne žitarice busaju pred zimu, tijekom zime ili u rano proljeće. Istodobno s busanjem dolazi i do ukorjenjivanja jer svaki novi izdanak formira svoj sekundarni korijen.

Busanjem se stvaraju začeci sekundarnih vlati iz kojih mogu nastati tercijarne vlati. Produktivnost cijele biljke ovisi o fiziološkoj aktivnosti čvora busanja. Ako je čvor busanja oštećen ili uništen u nepovoljnim uvjetima, uslijed njegovog propadanja propast će cijela biljka. Kod niskih temperatura mogu se smrznuti nadzemni dijelovi, ali ako čvor busanja nije oštećen, iz njega će se razviti novi listovi i izdanci. Kod većine pravih žitarica busanje je najintenzivnije pri temperaturi od 10 do 15 °C, a ispod 5 °C i iznad 20 °C busanje prestaje. Pri dubljoj sjetvi smanjuje se intenzitet busanja.

Strne žitarice imaju žiličast i razgranat korijen koji se sastoji od primarnog i sekundarnog korijenovog sustava. U slučaju suviše kasne sjetve relativni udio primarnih korjenova povećava se, a sekundarnih smanjuje. To se odražava na produktivnost biljke (smanjuje se prinos), odnosno biljka zaostaje u rastu. Na rast i razvoj korijena utječu vlažnost tla, temperatura, tip i plodnost tla (tekstura, struktura, poroznost itd.), agrotehnika, gnojidba i drugi čimbenici.

Količina sjemena za sjetvu mora biti takva da u žetvi osigura optimalan broj klasova po jedinici površine. Budući da se strne žitarice siju na potreban broj zrna/m², treba se držati uputa oplemenjivača jer su sjetvene norme različite, a kreću se u širokom rasponu. Norma sjetve za različite sorte pšenice kreće se od 350 do 700 klijavih sjemenki/m², ječma 300 – 550 klijavih sjemenki/m², ozime zobi 280 – 350 klijavih sjemenki/m² (450 – 500 za sortu Elza), pšenoraži 200 – 550 klijavih sjemenki/m², raži 200 – 400 klijavih sjemenki/m². Količina sjemena za sjetvu ovisi i o fizičkim svojstvima sjemena, klijavosti i čistoći sjemena. Potrebna količina sjemena za sjetvu računa se na sljedeći način:

Stvarna sjetvena norma ovisi o ovim čimbenicima: roku sjetve (ako se sjetva obavlja nakon tog optimalnog roka, potrebno je povećati sjetvenu normu), predsjetvenoj pripremi (ako je loša priprema tla za sjetvu, potrebno je povećati sjetvenu normu) i okolišnim uvjetima. Prilikom sjetve korisno je ostaviti stalne prohode za poljoprivrednu mehanizaciju. Potrebno je da su prohodi usklađeni s oruđima za njegu: prskalicom i rasipačem mineralnog gnojiva. Ostavljanjem stalnih tragova prilikom sjetve štedi se na potrošnji sjemena (oko 5 %) i osigurava precizno spajanje prohoda prilikom mjera njege usjeva tijekom vegetacije (prihrana gnojivima i zaštita usjeva sredstvima za zaštitu bilja).

Sorta može biti razlika između prosječnog i vrhunskog uroda

Odabir sorti ovisi o cilju proizvodnje. Na tržištu je velik izbor domaćih i introduciranih sorata različitih svojstava s obzirom na namjenu i duljinu vegetacije. Sorte se međusobno razlikuju po agronomskim i tehnološkim svojstvima, ali i po otpornosti na najznačajnije bolesti strnih žitarica. Na temelju provedenih sortnih pokusa i iskustvom proizvođača za sjetvu se biraju sorte pogodne za uzgoj na određenom području.

Konačni rezultat proizvodnje ovisi o vanjskim čimbenicima (tlo, voda, zrak, svjetlost), ali i provedenoj agrotehnici tijekom vegetacijskog razdoblja. U slučaju sjetve većih površina jedne vrste žitarica na gospodarstvu preporuka je sijati sorte različite duljine vegetacije radi sigurnijih prinosa (u vrijeme sjetve ne može se predvidjeti kakvi će biti uvjeti proizvodnje tijekom vegetacije pa do žetve). Sortiment je potrebno prilagoditi području uzgoja, vremenskim prilikama i stanju tla. Za postizanje genetskog potencijala izabrane sorte neophodno je primijeniti sve potrebne agrotehničke mjere.

Osim sorata na tržištu postoje i hibridi ozimog ječma. Agrotehnika proizvodnje hibridnog ječma razlikuje se u odnosu na sorte. Hibridne sorte ječma imaju jak vigor i brzi porast, bolji potencijal produktivnog busanja, razvijeniji korijenov sustav koji omogućava da biljke bolje podnesu sušne uvjete radi boljeg usvajanja hranjiva i vode (radi razvijenijeg korijena). Navedene prednosti vidljive su u povećanju prinosa zrna, ali i biomase. Pri proizvodnji hibridnog ječma treba primijeniti više gnojiva, a zbog manje gustoće sjetve preporuka je rano suzbiti korove.

Suho tlo usporava pripremu za sjetvu – treba čekati pravi trenutak

Dobro i ujednačeno klijanje i nicanje usjeva ovisi o kvaliteti predsjetvene pripreme tla. Vremenske prilike tijekom ovog ljeta (dugotrajni toplinski valovi, nedostatak oborina…) imaju za posljedicu ranije dozrijevanje predusjeva. Žetva kukuruza, suncokreta i soje ranija je u odnosu na prosječne godine. Ranija žetva predusjeva omogućuje kvalitetnu pripremu tla za sjetvu. No, za kvalitetnu pripremu tla važna je optimalna vlažnost.

U vrijeme pisanja ovog teksta tlo je suviše suho da bi se mogla obaviti priprema tla za sjetvu. Danas se u proizvodnji strnih žitarica sve češće provode reducirani i konzervacijski sustavi obrade tla radi gospodarenja organskom tvari u tlu te vlagom u tlu i temperaturama tla. Obradom tla potrebno je pripremiti čvrsti sjetveni sloj sastavljen od usitnjenih čestica tla bez gruda da bi klijanje i nicanje bilo što bolje. Sloj tla u kojem se razvija korijen treba biti dovoljno dugo vremena rastresit da bi se omogućio nesmetan rast i širenje korijena te usvajanje biljnih hranjiva i vode iz tla.

Pretkultura utječe na sustav obrade tla, vrijeme i datum sjetve te gnojidbu. Sustav obrade tla ovisi o svojstvima i tipu tla, njegovoj vlažnosti, količini žetvenih ostataka pretkulture i nagibu terena. Ako se provodi klasična obrada, tada je osnovnu obradu dovoljno provesti do dubine 25 – 30 cm 2 – 3 tjedna prije sjetve kako bi se tlo bolje sleglo. Poželjno je svake godine mijenjati dubinu obrade jer se na taj način izbjegava stvaranje zbijenog sloja. Zbijeni sloj onemogućava prodiranje korijena i procjeđivanje vode u dubinu i čest je problem na teškim tlima.

Ako je oranje kvalitetno provedeno, a tlo slegnuto, predsjetvena se priprema može obaviti u jednom prohodu. Dopunsku ili predsjetvenu obradu treba urediti do te mjere da površinski sjetveni sloj bude orašasto-mrvičaste strukture do dubine sjetve. Kvalitetno pripremljena sjetvena posteljica podrazumijeva da je prilikom sjetve svo sjeme pokriveno tlom, odnosno položeno na optimalnu dubinu sjetve od 2 do 4 cm. U slučaju loše pripreme sjetvene posteljice i velike količine biljnih ostataka u sjetvenom sloju tla sjeme dijelom ostaje na površini tla, odnosno na biljnim ostatcima, a dijelom je slabo pokriveno tlom. To može imati za posljedicu sporo i neujednačeno nicanje pa u tom slučaju mlade biljke u zimsko razdoblje dospiju slabo razvijene.

Bez pravilne gnojidbe nema visokog prinosa

Gnojidba je vrlo važna agrotehnička mjera. Količina potrebnih hranjiva za određeni prinos najtočnije se može odrediti na temelju rezultata provedene kemijske analize tla. Dio poljoprivrednika raspolaže rezultatima provedenih analiza tla pa gnojidba može biti racionalna, ekološki prihvatljiva i prilagođena planiranom prinosu. U obzir treba uzeti gnojidbu predusjeva, plodnost tla i visinu prinosa predusjeva. Na različitim tipovima tla i u različitim agroekološkim uvjetima uvijek se dušik ističe kao nosilac visokih uroda. No, važan je odnos između makrohranjiva i dinamika gnojidbe.

Cjelokupna potrebna količina fosfora i kalija unosi se prilikom osnovne i predsjetvene obrade tla, a od ukupnih potreba ishrane dušičnim gnojivima samo se jedna trećina primjenjuje u jesenskom razdoblju. Ostatak potrebnog dušika unosi se prihranama tijekom proljeća. Ako je pretkultura ozimim strnim žitaricama ona vrsta koja ostavlja veliku masu žetvenih ostataka (npr. kukuruz), prije osnovne obrade potrebno je dodati 100 – 150 kg/ha UREA-e ili 100 – 120 l/ha UAN-a radi bolje razgradnje biljnih ostataka.

Osnovnom gnojidbom u tlo treba unijeti formulaciju gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija (npr. PK 20-30 ili NPK 7-20-30) u količini 200 – 400 kg/ha, ovisno o vrsti strne žitarice i plodnosti tla. Za predsjetvenu gnojidbu treba odabrati startno gnojivo s izbalansiranim sadržajem hranjiva (npr. NPK 15-15-15) u količini 150 – 200 kg/ha. Ako se oranice gnoje organskim gnojem (krutim i/ili tekućim), navedene količine mineralnih gnojiva treba umanjiti za hranjiva dodana gnojidbom organskim gnojivima. Organska gnojiva, osim makrohranjiva, sadrže i mikrohranjiva te povoljno utječu na strukturu tla i sadržaj organske tvari u tlu. U usporedbi s ostalim strnim žitaricama, zob i raž imaju manje potrebe za makrohranjivima (dušik, fosfor i kalij) zbog nižih prinosa i bolje razvijenog korijenovog sustava. Gnojidbu obavezno treba prilagoditi potrebama vrste strne žitarice, odabranoj sorti i proizvodnim uvjetima.

Ječam u odnosu na ostale žitarice ima slabiju moć usvajanja hraniva. Pri gnojidbi ječma dušičnim gnojivima potreban je oprez radi mogućeg polijeganja, a kod pivarskog ječma i povećanja sadržaja bjelančevina u zrnu. Treba uvažiti i sortne karakteristike (namjena, otpornost na polijeganje, produktivnost i reakcija na gnojidbu).

Na količinu i dinamiku primjene dušičnih gnojiva naročito treba paziti kod zobi jer pretjerana gnojidba dušičnim gnojivima izaziva polijeganje. Postoje razlike među vrstama i sortama i u odnosu prema potrebama za dušičnim gnojivima u proljetnim prihranama. Npr. zob i jari pivarski ječam treba prihraniti dušičnim gnojivima samo jednom, i to u vrijeme busanja, a pšenica se prihranjuje 2 – 3 puta tijekom proljeća. Količine i dinamika primjene dušičnih gnojiva ovise o planiranom prinosu, namjeni sorte, plodnosti tla, sortnim svojstvima, vremenskim prilikama. U suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji neke vrste i/ili sorte strnih žitarica imaju potrebu za primjenom regulatora rasta.

Tri broja koja odlučuju koliko će tona završiti u silosu

Komponente prinosa izravno djeluju na prinos. To su: broj plodnih vlati po jedinici površine (npr. broj klasova pšenice), broj zrna u cvatu (klasu, metlici) i masa zrna (masa 1000 zrna).

No, na prinos neizravno utječu brojni čimbenici: plodnost tla (fizikalna, kemijska ili biološka svojstva tla u okviru plodnosti), tekstura i struktura tla, dubina tla, primijenjena agrotehnika (vrijeme i kvaliteta obavljene sjetve, gnojidba, zaštita od korova, bolesti i štetočina) tijekom proizvodnje, izbor kultivara, vremenske prilike (oborinski i temperaturni režim tijekom vegetacije). Primjerice, pšenica je naročito osjetljiva na nedostatak vlage u razdoblju vlatanja te u razdoblju formiranja i nalijevanja zrna (osobito ako je suša praćena visokim temperaturama; visoke temperature u vegetaciji pšenice smatraju se 25 – 30 °C, a iznad 30 °C vrlo visoke). Zob je najosjetljivija na nedostatak vlage u razdoblju 10 – 15 dana prije metličanja.

Zaštita usjeva strnih žitarica od štetnih organizama

Zaštita usjeva od korova, bolesti i štetočina jedan je od značajnih čimbenika prinosa i kvalitete u suvremenoj proizvodnji strnih žitarica, a uspješna zaštita moguća je pravodobnom primjenom odgovarajućih sredstava za zaštitu bilja (herbicidi, fungicidi, insekticidi i dr.). Osim izravnih mjera tretiranja usjeva žitarica sredstvima za zaštitu bilja, veliku ulogu u zaštiti usjeva imaju ranije opisane agrotehničke mjere. Takav pristup naziva se integriranom zaštitom i jedan je od važnih preduvjeta uspješne poljoprivredne proizvodnje.

Stoga je u ovom tekstu detaljno opisan značaj korištenja zdravstveno ispravnog i čistog sjemena, provođenja plodoreda, odabira sorata, optimalnih rokova sjetve, optimalnih sklopova te ostalih agrotehničkih mjera koje značajno utječu na smanjenje potrebe korištenja kemijskih mjera suzbijanja štetnih organizama. Korovi su izravna konkurencija strnim žitaricama za vodu, hranjiva, svjetlost i životni prostor. Stoga je važno korove suzbiti na vrijeme. Osim izravnih šteta korovi mogu izazvati i neizravne štete širenjem bolesti i štetočina.

Uzročnici biljnih bolesti strnih žitarica mogu značajno smanjiti prinose i kvalitetu zrna, ovisno o vremenskim prilikama. Pojava i intenzitet biljnih bolesti ovise o vremenskim uvjetima (većini pogoduje vlažno i toplo vrijeme), blagim zimama, pregustim sklopovima i uskom plodoredu. Važno je pravovremeno zaštititi usjeve primjenom učinkovitih fungicida.

Štetnici strnih žitarica uzrokuju izravne i neizravne štete. Izravne štete posljedica su izgrizanja biljnog tkiva ili sisanja biljnih sokova, a neki štetnici pričinjavaju neizravne štete time što prenose viruse. Najvažniji štetnik strnih žitarica jest lema ili crveni žitni balac. Uslijed toplijih jeseni i blažih zima tijekom posljednjih godina bilježi se i značajnija pojava lisnih ušiju. Lisne uši izazivaju izravne štete sisanjem sokova, a još su značajnije neizravne štete koje nastaju prenošenjem virusa. Protiv virusnih bolesti nema kemijske zaštite. Prema potrebi treba suzbijati prenositelja – lisne uši. Nešto kasnija sjetva strnih žitarica dobra je zaštita od virusa, ali uzrokuje druge probleme (opisano ranije u tekstu).

Osim šteta od lisnih ušiju, posljednjih godina bilježe se i štete od žitnih stjenica. Informacije o pojavi štetnih organizama na čitavom području Republike Hrvatske i preporuke za njihovo suzbijanje redovito se objavljuju na mrežnim stranicama savjetodavna.mps.hr.