Klimatske promjene sve više utječu i na izbor sorata i hibrida ratarskih kultura. Umjesto oslanjanja isključivo na najveći potencijal prinosa, prednost sve više dobivaju stabilnost u različitim proizvodnim godinama, prilagođenost lokalnim uvjetima te tolerantnost na sušu i visoke temperature. Raspoređivanje rizika izborom različitih genotipova pritom postaje važan dio proizvodne strategije.
Kukuruz – kombinirati FAO skupine
Kod kukuruza klimatski se rizik smanjuje sjetvom nekoliko hibrida različite duljine vegetacije. Time se metličanje, svilanje i oplodnja ne odvijaju istodobno na svim površinama. Hrvatski pokusi pokazuju da gospodarska opravdanost FAO skupina ovisi o lokaciji i godini: negdje su povoljniji hibridi skupine 300, a drugdje skupine 400 ili 500. Najkasniji hibrid zato nije uvijek najsigurniji izbor, osobito na lakšim tlima bez navodnjavanja. Kao primjeri stabilnih ili na stres tolerantnijih hibrida u hrvatskim izvorima navode se BC344, BC408 B, BC418 B i BC582. Za BC344 ističe se visok i stabilan urod, za BC408 B stabilnost i u skromnijim uvjetima, za BC418 B tolerantnost na sušu, a za BC582 tolerantnost na stres izazvan sušom i visokim temperaturama. U proizvodnim rezultatima Poljoprivrednog instituta Osijek kao hibridi potvrđene stabilnosti spominju se i OS 378, OS 398, Drava 404, pri čemu prije izbora treba provjeriti njihovu sadašnju dostupnost i novije lokalne rezultate. Na sušnim tlima prednost može imati raniji ili srednje rani hibrid. Kasniji hibridi imaju veći potencijal, ali dulje koriste vodu i mogu biti izloženiji suši tijekom oplodnje i nalijevanja. Osim domaćih OS i BC hibrida, u Hrvatskoj su proizvodnji zastupljeni i hibridi Pioneer, KWS i Syngenta.
Pšenica i ječam – rasporediti klasanje i nalijevanje zrna
Kod pšenice su važni stabilnost, otpornost na polijeganje, zdravstveno stanje lista i klasa te završetak nalijevanja prije ekstremnih temperatura. Na većim površinama opravdano je kombinirati sorte različite ranostasnosti. Kao ranija sorta visokog potencijala prinosa i dobre kakvoće navodi se El Nino. Među sortama za koje se u hrvatskim izvorima ističu stabilnost i potvrđeni rezultati nalaze se Kraljica, Tika Taka, Vulkan, Silvija i OS Olimpija. Indira i Garavuša opisuju se kao srednje rane sorte visokog potencijala, dok su brkulje Bećar, Brko i Barba ostvarivale zadovoljavajuće rezultate i u zahtjevnijim godinama. Osim domaćih sorata, u hrvatskoj su proizvodnji zastupljene i sorte drugih oplemenjivačkih kuća.
Kod ječma je zbog izmjene obilnih oborina, jakog vjetra i toplinskih valova važna čvrstoća stabljike. Ozimi dvoredni ječam Barun navodi se kao sorta široke prilagodljivosti, niske i elastične stabljike, tolerantna na polijeganje i stabilna u različitim godinama. U istom sortimentu spominju se Maxim i Predator, ali njihov izbor treba uskladiti s namjenom proizvodnje, lokalnim rezultatima i uvjetima otkupa. Osim domaćih sorata, u Hrvatskoj su proizvodnji zastupljene i sorte drugih oplemenjivačkih kuća.
Soja – prilagoditi grupu zriobe
Kod soje su važni grupa zriobe, visina donjih mahuna, otpornost na polijeganje i stabilnost tijekom suše i visokih temperatura. Ranije sorte mogu smanjiti rizik od kasne ljetne suše i omogućiti raniju žetvu. Srednje rana Ika opisuje se kao široko prilagodljiva i stabilna u različitim klimatskim i zemljišnim uvjetima. OS Zora navodi se kao sorta visokih i stabilnih uroda koja dobre rezultate može ostvariti i na tlima slabije strukture te u sušnijim uvjetima. Za raniju sortu Sonja ističu se široka prilagodljivost i tolerantnost na sušu, dok se za vrlo ranu Luciju navodi dobro podnošenje visokih temperatura tijekom oplodnje i nalijevanja zrna. Sorte Toma, Ema i Korana mogu biti zanimljive za zapadna područja Hrvatske, naknadnu sjetvu ili proizvodnju u kojoj je važna ranija žetva. Kombinacija ranih i srednje ranih sorata raspoređuje cvatnju i nalijevanje zrna kroz dulje razdoblje.
Suncokret – važni su višegodišnji rezultati
Suncokret razvijenim korijenom bolje koristi vodu iz dubljih slojeva, ali nije potpuno otporan na dugotrajnu sušu. Višegodišnji pokusi potvrđuju velik utjecaj godine na prinos i sadržaj ulja, zbog čega izbor treba temeljiti na rezultatima iz više godina i različitih okolina. Kao stabilan u različitim uvjetima proizvodnje navodi se srednje kasni hibrid Surimi CL, dok se za Lucia CL Plus ističe visok sadržaj ulja. Pripadnost određenoj herbicidnoj tehnologiji ipak ne znači i tolerantnost na sušu, pa treba usporediti prinos, uljnost i zdravstveno stanje.
Sorta nije zamjena za pravilnu agrotehniku
Tolerantna sorta ili hibrid ne mogu nadoknaditi lošu strukturu tla, zbijeni sloj, nepravilan plodored, neuravnoteženu gnojidbu ili pregust sklop. Pri izboru treba usporediti lokalne višegodišnje pokuse, FAO skupinu ili grupu zriobe, tip tla, mogućnost navodnjavanja, zdravstvena svojstva te uvjete otkupa. Gustoću sklopa potrebno je prilagoditi raspoloživoj vodi. Pregust sklop na lakšem i sušnom tlu povećava konkurenciju biljaka, dok prenizak sklop na plodnom tlu s dobrom opskrbom vodom ograničava prinos. Najsigurniji pristup nije traženje jedne idealne sorte ili hibrida, nego raspoređivanje rizika sjetvom nekoliko genotipova različite ranostasnosti i genetske osnove.
Racionalna gnojidba i gospodarenje vodom
Gnojidba se treba temeljiti na analizi tla, planiranom prinosu, predusjevu i vremenskim prilikama. Previše dušika potiče veliku lisnu masu, povećava potrošnju vode, polijeganje i osjetljivost na bolesti. Navodnjavanje može ublažiti posljedice suše ako se provodi prema potrebama kulture i stanju vlage u tlu. Učinkovito je ciljano dodavanje vode tijekom kritičnih faza: kod kukuruza tijekom metličanja, svilanja i oplodnje, a kod soje tijekom cvatnje, stvaranja mahuna i nalijevanja zrna. Jednako je važna odvodnja. Održavanje kanala, obnova drenaže i izbjegavanje zbijanja omogućuju brže uklanjanje viška vode.
Klimatske promjene povećavaju razlike između povoljnih i nepovoljnih proizvodnih sezona. Cilj prilagodbe zato nije samo rekordan, nego stabilan prinos i ekonomski održiva proizvodnja. To se može postići očuvanjem tla, širim plodoredom, izborom sorata i hibrida različite ranostasnosti, prilagodbom sklopa te racionalnom uporabom hraniva i vode. Klimatski rizik nije moguće ukloniti, ali se dobrim gospodarenjem može znatno smanjiti.
Naslovna foto: Shutterstock
