Iako se u proizvodnji peradi na obiteljskim gospodarstvima ponekad ovoj tematici ne pridonosi velika pozornost, od iznimno je velikog značaja zaštita zdravlja jednodnevne peradi od bolesti. Na taj način neće doći do narušavanja proizvodnosti, a njihova dobrobit neće biti ugrožena.

Ključne su točke u održavanju zdravlja i biosigurnosti već opisane u postupcima čišćenja i dezinfekcije objekta i prostora za prijem jednodnevne peradi. No, potrebno je spomeniti i preventivno cijepljenje jednodnevne peradi. Ono se može provesti u samim valionicama ili pri dolasku te tijekom boravka u objektima za daljnji uzgoj i tov. Cjepiva za perad široko se primjenjuju za sprječavanje bolesti peradi, tj. za izbjegavanje ili smanjenje pojave kliničke manifestacije bolesti. Cijepljenje mora biti prilagođeno čimbenicima koji mogu utjecati na učinkovitost. To su u prvom redu vrsta proizvodnje, epidemiološka situacija, dostupnost cjepiva, gustoća naseljenosti peradi, poštivanje ostalih biosigurnosnih mjera te raspoloživost sredstava.

Vrste cjepiva

Nadalje, pristup cijepljenju različit je u uvjetima ekstenzivnih uzgoja za razliku od intenzivne proizvodnje. Razlikujemo živa cjepiva, koja sadrže živog uzročnika neke bolesti, ili su ta patogena svojstva oslabljena kad govorimo o atenuiranim cjepivima te inaktivirana cjepiva. Sve se više razvijaju i rekombinantna cjepiva. Ona su izrađena pomoću živih virusa ili bakterija koji služe kao vektor za transport gena drugog zaraznog agensa za koji želimo postići imunost.

U Republici Hrvatskoj obvezno je cijepljenje protiv newcastleske bolesti u svim ekstenzivnim uzgojima, uzgojima nojeva, golubova i pernate divljači dva puta godišnje. Perad u intenzivnoj proizvodnji moramo držati stalno imunu prema individualnim programima cijepljenja. Uz cjepivo protiv newcastleske bolesti, danas na tržištu postoji čitav niz cjepiva za široki spektar bolesti peradi poput Marekove bolesti, zaraznog bronhitisa, zarazne bolesti burze, boginja, ptičjeg encefalomijelitisa, zarazne anemije, reovirusnog artritisa, sindroma pada nesivosti, Salmonella Enteritidis i Salmonella Typhimurium, kokcidioze itd. Primjena cjepiva je u vodi za piće, raspršivanje, okulonazalno (kap u oko i nos), injektiranjem u mišić ili pod kožu ili u kožu te najnovije primjena u jaje tijekom inkubacije.

Cijepljenje teško provedivo i nesiplativo

Koje će cjepivo biti primijenjeno, osim cjepiva za newcastlesku bolest koje je zakonski obvezno, ovisi o veličini uzgoja, načinu držanja, epizootiološkoj situaciji i financijskim mogućnostima uzgajivača. U intenzivnoj peradarskoj proizvodnji, odnosno proizvodnji većeg broja istovrsne peradi podjednake dobi moguće je na temelju procjene imunosnog stanja peradi u prvim danima života izraditi individualni program imunoprofilakse prema kojem će životinje biti cijepljene i time zaštićene od velikog broja patogena.

Međutim, u uvjetima proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima gdje postoji raznovrsna populacija peradi (vrsta i dob peradi) primjena cijepljenja je, za većinu bolesti, teško provediva i financijski nije isplativa. Preporučeno je podizanje biosigurnosnih mjera na najvišu moguću razinu uz pravovremenu dijagnostiku bolesti i pravilno liječenje.

Prethodni članakHranidba jednodnevne peradi
Sljedeći članakKoje pasmine peradi uzgajati?
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.